Preminuo je Zvonimir Trusić, dragovoljac Domovinskog rata, osnivač i bivši predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, potvrđeno je Maxportalu iz kruga obitelji.
Zvonimir Trusić, ekonomist po obrazovanju, vodio je prve organizirane skupinama koje su se uključile u obranu Hrvatske. Trusić je u Domovinskom ratu prošao niz bojišta, a on i postrojba kojom je zapovijedao posebno su se istakli na Pakračkom ratištu.
Do agresije na Hrvatsku bio je zaposlenik Kraša i aktivan u rukometu, a nakon rata je postao poznat po javnim istupima i kritici političkog odnosa prema braniteljima gdje se isticao kao jedan od najaktivnijih promicatelja uloge dragovoljaca u obrani Hrvatske.
Osnivač je Udruge hrvatskih dragovoljaca, a pod njegovim vodstvom organiziran je I. sabor hrvatskih dragovoljaca u dvorani Vatroslava Lisinskog 1993., gdje je Tomislav Merčep izabran za predsjednika. Bio je ljut zbog načina na koji je to izvedeno, ali u javnim nastupima nikad se nije se žalio.
Godinama je javno je prozivao političare zbog marginalizacije dragovoljaca i pokušaja revizije njihove uloge u ratu. Bio je vrlo kritičan prema političkim elitama, koje su, prema njegovim riječima, razjedinile braniteljsku populaciju kako bi tim udrugama lakše upravljali i pokušali umanjiti doprinos dragovoljaca.
Unatoč pokušajima da ga se politički izolira – u nekim medijima opisivan je kao “državni neprijatelj” – Trusić je ostao dosljedan. Njegova borba nije bila za funkcije, već za istinu. U vremenu kada se povijest pokušava reinterpretirati, njegov glas je podsjećao da sloboda i demokracija nisu došle same nego izborene i obranjene u Domovinskom ratu.
O formiranju prvih dragovoljačkih postrojba Domovinskog rata pripremao je knjigu, desetina puta je ponovio kako su kod njega izvorni dokumenti i da će napokon doznati puna i prava istina o dragovoljcima Domovinskog rata.
Posljednje dvije godine često je posjećivao doktora. Kad su mu jesen prošle godine odstranili bubreg, nakon buđenja iz kome s liječnicima se zezao. Koji? Lijevi. Ok. Desni mi ne dirajte.
Kroz sve vrijeme borbe nije davao znakove umora, na tijelu i u glasu se nije moglo primijetiti da se bori s progresivnom dijagnozom. Sve do prije desetak dana kad nije zvao da je “kod Mare na kavi” i da se spustim. No, ni tad nisam pomislio da je to bio oproštajni razgovor.
Dragi prijatelju, počivao u miru. Njegovoj obitelji – Davorki, Hrvoju, Zrinki, Zvonimiri i Anti – iskrena sućut.
M. Marković/Foto: P
