U 58. godini života iznenada je preminuo Zvonimir Remeta, na društvenim mrežama poznat kao Urbani desničar. Zbog izravno i otvorenog stava često je zabranjivan pa je bio prisiljen mijenjati imena. Pod imenom Urbanim desničar izazivao je žestoke polemike.
O smrti Zvonimira Remete Stjepan Štimac je napisao:
“U Raj poveli te anđeli dragi prijatelju – Urbani Desničar
Sinoć sam primio tužnu vijest o smrti mog dragog prijatelja, brata po oružju, stavovima o Bogu, Hrvatskoj i općenito, o ljudima i običajima, od Ivana Remeta, brata našeg Zvonka – Urbanog Desničara.
Inače nemam običaj pisati o smrti meni dragih ljudi online, jer je to moja privatna bol, i privatna stvar, ali neki ljudi izlaze iz okvira privatnog i zaslužuju više, puno više, beskrajno više.
Mnogi znaju za Urbanog Desničara, znaju s kakvim žarom i ljubavlju je gorio za Hrvatsku i to ne može samo tako proći dok smo živi mi koji svjedočimo njegovu ljubav i nadu u bolju i pravedniju Hrvatsku.
“Suzo didova“ nazivao me jer sam u nekom tekstu nekoga tako satirično nazvao, a poslije smo se obostrano tako u šali nazivali i to nam je bio znak prepoznavanja. I dok ovo pišem suze same teku dok se sjećam svih naših noćnih razgovora i bistrenja politike na messengeru.
Nikad mi nije otkrio svoje prezime, rekao mi je jedino da je Zvonko. Imao je svoje razloge zašto je krio identitet, nije mi bilo bitno i vjerovao sam mu svaku riječ, jer je bio takav, čista srca, jasan, otvoren i bez skrivenih namjera, a ljubav prema Hrvatskoj nemjerljiva.
Zvonkov brat mi je na messengeru ispričao dio priče o našem Urbanom. Rat ih je zatekao u Sarajevu, u naselju Grbavica. Nakon što su se nekako izvukli odatle naš Zvonko je zarobljen kod Kiseljaka, ali i od tamo se uspio izvući pa je bio dragovoljac HVO-a, a 1997. otišao u Australiju i tamo nažalost prerano završio svoj ovozemaljski put, prema nalazima obdukcije, od srčanog udara.
Dana 14. svibnja 2022. objavio je svoju zadnju objavu i od tada ga tražimo svi mi koji smo čitali njegove tekstove i komunicirali s njim. Nažalost, pronašli smo ga, ali ne onako kako smo željeli, živog i zdravog.
Počivaj u miru Božjem Božji ratniče i svjetlost vječna svjetlila tebi!”
U jednom od rijetkih istupa u medijima Urbani desničar je ispričao:
Urbani Desničar… odakle je ime stiglo na web, je l’ ti ga tko dao ili si ga smislio?
Urbani je nastao silom prilika i iz praktičnog razloga. Pošto privatno nisam (čak ni danas) ni na jednoj društvenoj mreži, komentirao sam na portalima samo s email adresom. S vremenom su skoro svi prešli na FB komentare, pa sam morao i ja. Prvo sam bio: Francetić, Boban, Drinjanin, Poglavnik…., ali su me crveni kmeri non-stop prijavljivali i izbacivali. Onda mi je palo na pamet smisliti nešto legalno, što u startu odbija boljševike. I tako sam došao do Urbanog desničara. Mogao sam staviti neko lažno ime i prezime, jer je svaki 3. profil takav. Ipak ne bi bilo pošteno, jer je u slučaju “Urbanog” odmah jasno da se radi o pseudonimu.
Inače, zovem se Zvonko, oženjen, dvoje djece i nikada neću biti “politički korektan”. Pišem isključivo ono što mislim i pokušavam biti objektivan, jednostavan i iznositi samo istinu. A to mnogima smeta. Nisam ničiji igrač, niti sam član stranke.
Pisati na ovakav način pod pravim imenom i prezimenom, može samo LUD čovjek. Zemljom nam još uvijek vladaju komunjare a sloboda izražavanja NE POSTOJI! Nisam dovoljno bogat, da bi raznoraznim shupcima plačao kazne za “duševne boli”. Za to vrijeme, ONI mogu lagati i vrijeđati, bez ikakvih sankcija. Jebaji ga kume, takva su vremena došla…..
Otvoreno pišeš o problematici u Hrvatskoj politici. Jesi li imao već bliske susrete sa zakonom? Pitam jer kod nas postoji cenzura za ovakav stil pisanja kao što je tvoj.
Direktno sa zakonom ne, ali indirektno sam doživio puno neugodnosti. Od prijetnji, preko prijava pa sve do lažnog predstavljanja u moje ime. Sve sam to odjebo’ u sekundi i javno im obećao, da ću za svako izbacivanje s FB ili Twittera, otvoriti profil na novoj platformi. Ne dam na sebe i toga se i držim., Trenutačno sam nazočan na 12 društvenih mreža i imam 3 bloga (za svaki slučaj). Od tada me više nitko ne dira. Što ne znači da neće? Iskoristio bi ovu prigodu da zahvalim uredništvu Dragovoljca, što su mi dali kolumnu i redovito objavljuju moje tekstove. Riskiraju puno, ali me nikada nisu cenzurirali. Upravo zato ih smatram daleko najslobodnijim Portalom u RH.
Jesi li sudionik dom. rata, invalid, ili samo dragovoljac i branitelj?
I Dragovoljac i Branitelj. Ušao sam u rat kao običan vojnik, i takav sam ostao do kraja. “Prašinar”. Jednom su me predlagali za desetnika, ali sam odbio. Ne mogu čovjeku s kojim sam jučer bio u rovu, sutra glumiti autoritet i reći mu da ide čistiti zahod. Ne ide. Jednostavno nisam taj tip igrača.
Što misliš o Miroslavu Škori i sadašnjem sazivu Sabora?
Škoru sam kao i ostali, poznavao samo kao pjevača. Pošto na prazne priče ne padam, čekao sam djela. Nakon zaokruživanja broja 3, definitivno sam ga prekrižio. Kolinda me razočarala, ali bi opet bila bolji izbor od Zorangutana. Ne valja pizdarije kao ludi Neron i ne bi nas sramotila po svijetu. A ima i bolje sise. Uglavnom, kad sam sve stavio na papir, shvatio sam ni teoretski ne možemo skupiti 76 glasova.
Današnji Sabor je daleko najgori od neovisnosti. Možda čak i gori od onoga tifusarskog, koji je izveo tihi državni udar 3. 1. 2000. Na vlasti je koalicija Juda i četnika, a oporba se crveni. Ne od srama, nego od petokrake i kukanja za jugom. Poštene Domoljube u Saboru, možemo nabrojati na prste jedne ruke. I zato me uopće ne čudi ovo što nam se događa. A bit će još gore…
Što misliš o našoj Hrvatskoj desnici? Postoji li ona uopće u Hrvatskoj?
Dakako da postoji, ali ti ljudi nisu politički angažirani. Poučeni ranijim iskustvima, skroz su se distancirali od politike. Da nam je njih angažirati, to bi bilo to. Jer ova nekolicina malih desnih stranaka, uopće ne predstavlja nikakvu opasnost za anemičnog i kompaniju. Jer njima upravljaju GLOBALISTI, koji su nevjerojatno jaki. Zato ona rečenica druga Plenkija: “Ja mogu, što hoću!”, nije tek tako izrečena.
Kada bi morao birati između dva predsjednika…koga bi odabrao: Donald Trump ili Viktor Orban?
Oba su mi draga ali od Trumpa puno toga ovisi. Ipak je Amerika još uvijek najmoćnija svjetska velesila. Sudbina cijelog svijeta je u njegovim rukama. A nije mu lako. Jer se sam bori protiv: duboke države, globalista, medija, sotonjara….. Da ne dužim, ako ti kažem da njega smatram za svoga predsjednika, sve sam ti rekao.
Što misliš o Zoranu Milanoviću i njegovim “mudrolijama” tj. gafovima?
Dete moron i potkapacitirani egoist, koji odjednom glumi velikog Domoljuba. A u suštini je običan crveni kmer, i to s dna kace. Ako postoje Domoljubi koji vjeruju njegovim riječima, ja im se divim. Ozbiljno. Meni trebaju 2 Normabela čim mu vidim facu na ekranu.
I za kraj…možemo li se nadati kao mali Hrvati ponizni, da će nam se pojaviti nekakav vođa naroda i tko bi to po tvome mogao biti.
Mi vođu odavno imamo, ali zbog neviđene krađe glasova, nije ušao u Sabor. To je General Željko Glasnović. Jedan i jedini. Čovjek koji zna, može i što je najvažnije, nikada neće izdati. U to sam siguran. Ipak smatram da puno toga ovisi od promjena na globalnom planu. Upravo zato su ovi izbori u SAD, i za nas izuzetno važni.
M. Marković/Foto: Press
