Nakon duge i teške bolesti, jutros nas je, u 74. godini, napustio legendarni pjevač Milo Hrnić, doznaje javlja Dubrovački dnevnik.
Milo Hrnić rođen je u Dubrovniku 3. 2. 1950. u obitelji koja se bavila glazbom, a pod imenom Božo Hrnić. Nadimkom Milo, koji mu je dala majka, uskoro su ga svi počeli nazivati, pa je kasnije, kad se profesionalno počeo baviti glazbom isti pretvorio i u službeno ime.
Osamdesetih prošlog stoljeća bio je jedan od najpopularnijih dalmatinskih pjevača, redovito je rasprodavao koncerte i čak tri puta pobijedio na Splitskom festivalu. Prodao je više od milijun ploča i snimio 20 albuma. Dubrovčani su ga s Terezom Kesovijom 2004. godine proglasili pjevačem stoljeća grada Dubrovnika.
Tri puta je tijekom 80-ih bio pobjednik splitskog festivala s pjesmama “Vrati se”, “Dalmacijo, ljubav si vječna” i “Dobra večer prijatelji.
Osim pobjednički pjesma s nekad prestižnog Splitskog festivala auto je brojnih hitova koji se i danas rado slušaju i pjevaju kao što su “Da prošlaču crne oči”, “Moja Ane broji dane” ili kultne “Kome bi šumilo more moje sinje”.
Osim što je poznat po svom prepoznatljivom glazbenom izričaju, Milo Hrnić je poznat i po svom izgledu – zlatnom lančiću, raskopčanim košuljama, bijelim hlačama i brkovima koje ima od početka karijere.
Okušao se i u politici te je bio član Gradskog vijeća grada Dubrovnika, prvo kao čelnik HNS-a, a onda kao nezavisni vijećnik.
Hrnić je bio veliki zaljubljenik u svoj poziv. Bio je pravi pjevač, starog kova.
“Mogao sam biti i bogatiji da sam pjevao na playback, no nisam to volio jer bez žive izvedbe nema umjetnosti. Događalo mi se nekad da bi publika toliko pjevala da ja nisam imao kad pjevati pa bih ih pitao – mogu li vam ja možda nešto otpjevati? To se događa posebno kad je kasno i kad su publika mladi ljudi,“ izjavio je legendarni pjevač 2018. u intervjuu za Dubrovački dnevnik.
Na pitanje zašto mladi slušaju mahom stare pjesme umjesto novih, Hrnić je tada odgovorio kako novoj glazbi nedostaje dobrih vibracija.
„Nedostaje joj osjećaj. Danas imate izvođače koje ni njihovi roditelji ne slušaju, a kamoli netko drugi. Dogodila se masovna produkcija. Svi bi htjeli u glazbenike i pjevače, ali s tim se prvo morate roditi, a onda vrijedno raditi na tome. Velikih zvijezda više nema jer originali više nisu zanimljivi nego plagijati,“ odgovara Hrnić.
„Svojoj sam majci išao u serenadu s klapom. Pjevali smo kao ludi naokolo. Išao sam i svojoj supruzi u serenadu dok mi je bila cura. Išli smo i prijateljima koji su imali neku svoju dragu.
Ljudi bi nas posipali cvijećem dok bismo pjevali. Romantika je smisao življenja jer ona je nježnost, razumijevanje, ljubav među ljudima. Iz toga su proizlazile pjesme koje imaju emociju,“ ispričao je tada.
R.I. /Foto: pxll
