Crna Gora protupravno drži Jadran u Boki kotorskoj kao lažni simbol „suvereniteta“ te izmišljene „pomoračke tradicije“, a lišivši ga njegove temeljne i jedine vojno-obrazovne funkcije. Za razliku od Talijana, ovdje je riječ o dubokom operativnom i doktrinarnom apsurdu.
Razlika između Palinura i Jadrana danas nije u godinama, čeliku ili površini jedara, nego u tome što jedan i dalje živi svoju svrhu, dok je drugom ona naprasno oduzeta.
Dok Palinuro svake godine pod punim jedrima siječe Sredozemlje, vodi kadete kroz oluje i uči ih redu, pomorskom kruhu i navigaciji, Jadran je u Boki pretvoren u politički ukras na vezu, kulisu za svečane prijeme i simbol jedne promašene državne politike koja inatljivo, posežući za tuđom imovinom, želi producirati nepostojeću pomorsku tradiciju. Tužna je spoznaja da je š/b Jadran preživio Drugi svjetski rat, talijansku zapljenu, zapuštenost i godine remonta, a da ga je na kraju usidrila i funkcionalno „umirovila“ upravo kratkovidnost onih koji tvrde da ga vole kao živući simbol njihove (novokomponirane) „stoljetne pomoračke tradicije“!
Školski brod Jadran isplovio je, sredinom listopada 1990., iz svoje luke baziranja u Splitu na redoviti remont u Tivat iz kojeg se nije vratio. Iako ga Hrvatska već desetljećima traži, ostao je u Crnoj Gori i danas je predmet dugogodišnjeg imovinskog spora (sukcesije) između dviju država. Crna Gora je protupravnim zadržavanjem broda prekinula njegov prirodni kontinuitet i odvojila ga od institucija kojima je desetljećima neprekidno pripadao i za koje je ispunjavao svoju jedinu svrhu – sustavnu obuku i odgoj pomorskih kadrova.
Jadran i Palinuro nisu isti brodovi, niti imaju istu povijest. Ali imaju nešto zajedničko što je mnogo važnije od njihove starosti – obojica su školski jedrenjaci koji su trebali služiti pomorskom školovanju, a ne samo biti muzejski ili politički simboli. Jadran je od 1933. do 1990. bio vezan uz pomorska učilišta na hrvatskoj obali – Dubrovnik, Šibenik, Pulu, Divulje i Split. Nikada niti za jedan mornarički školski centar u Crnoj Gori jer takav u Crnoj Gori nikada nije niti postojao! Njegova je veza sa Splitom posebno važna iz razloga što je bio vezan uz Loru i sustav vojnopomorskog školovanja koji je ondje razvijan desetljećima.
Jadran je školski brod – a ničiji simbol
Jadran je bio školski brod i nije izgrađen da bi jednoga dana postao nacionalni simbol bilo koje države. Izgrađen je u svrhu obuke i školovanja pomoraca, a u Splitu je za tu svrhu postojao razvijen čitav školsko-obučni sustav. I danas postoji.
U Splitu djeluje hrvatski sustav vojnopomorskog školovanja, nastavljen na tradiciji nekadašnjeg vojnopomorskog školstva. Danas se u okviru studija Vojno pomorstvo školuju hrvatski kadeti, ali i kadeti iz Crne Gore. Pomalo ironično zvuči ova paradoksalna situacija u kojoj Hrvatska danas školuje i crnogorske kadete na mjestu gdje je nekad upravo brod Jadran bio vezan.
Za razliku od Palinura, koji u Talijanskoj ratnoj mornarici neprekidno plovi i svake godine obavlja pune školske krstareće plovidbe za kadete, Jadran je u Crnoj Gori uvelike pretvoren u statični eksponat i politički rekvizit. Umjesto da bude aktivni školski brod u sklopu suvremenog pomorskog obrazovnog sustava (koji bi u Splitu obučavao hrvatske, regionalne i crnogorske kadete), on služi za protokolarna primanja i deklarativno dokazivanje izmišljenog pomorskog identiteta.
Umjesto da jedrenjak spaja i obučava mlade generacije pomoraca na Jadranu, neodgovorno politiziranje od strane crnogorskih vlasti napravilo je od broda nepotrebno težak i veliki kamen spoticanja na crnogorskom euroatlantskom putu. Dok god Jadran ne plovi u svojoj punoj trenažnoj funkciji iz svoje prave luke baziranja u Splitu, on ostaje zarobljenik politike – starac kojem je oduzeta njegova primarna i najplemenitija zadaća. Inzistiranje Podgorice da brod pripada Crnoj Gori samo zato što se u trenutku raspada SFRJ i izbijanja rata slučajno zatekao na remontu u Boki kotorskoj predstavlja potpunu zamjenu teza.
Vlada Crne Gore objavila je nedavno kako nabavlja dva nova patrolna broda od francuskog brodogradilišta Kership. Prvi je porinut u rujnu ove godine, a završetak projekta očekuje se 2027. godine. Ovdje se otvara jedno vrlo zanimljivo pitanje – ako Crna Gora kupuje brodove, gdje će školovati svoje buduće posade?
Budući da Hrvatska već odavno ima uspostavljen sustav vojnog školovanja, ima ustanovu, mornaricu, infrastrukturu, nastavnike, a već školuje i crnogorske kadete, bilo bi logično Jadran vratiti tamo gdje je desetljećima imao svoju stvarnu svrhu. Vratiti ga u sustav hrvatskog vojnopomorskog školovanja kako bi postao ono što je po svojoj namjeni uvijek i bio – školski brod.
Ne nikakav simbol koji u turističko-promidžbene svrhe plovi od jedne crnogorske luke do druge, nego brod koji školuje ljude. To je najjednostavniji način da se š/b Jadran vrati ono što mu je oduzeto prije više od tri desetljeća – njegova funkcija. Brod nije simbol zato što mu to netko kaže da jest – brod je ono što od njega napravi njegova služba.
Upravo uplovljavanje talijanskog školskog broda Palinuro navelo me da napišem ovaj članak i da usporedim ova dva stara broda koja još uvijek plove. Ali pitanje nije samo kuda plove, pitanje je i zašto plove. Palinuro tako i s 90 godina plovi da bi školovao pomorce i ostaje školski brod u punom smislu te riječi, a Jadran tek spomenik vlastitoj, nasilno oduzetoj namjeni koji čeka dan kada će ponovno ući u svoju pravu luku i raširiti jedra s novim generacijama mladih pomoraca na palubi, što je desetljećima radio.
Foto: MORH, arhiva
Komentiraj