Komplicira li se pozicija Hrvatske u pokušajima nabave rabljenih francuskih lovaca Rafale? Kako je poznato, francuski aviokoncern „Dassault Aviation“ trenutačno sudjeluje u tri europska natječaja: Finska, Švicarska i Hrvatska.
S time da je s Grčkom već potpisan ugovor po kojem je dogovorena isporuka 6 rabljenih i 12 novih Rafala. Uz to još i 4 fregate. Prvi rabljeni već bi do ljeta ove godine bili na grčkom tlu.
Za nove Rafale interes odnedavno pokazuju Irak i Indonezija. Naime, irački ministar obrane u studenome prošle godine posjetio je vojnu bazu Saint-Dizier u Francuskoj.
Kako javljaju francuski mediji, u tijeku su pregovori između Francuske i Iraka oko uvjeta plaćanja. Među ostalim, Irak je ponudio i naftu kao oblik plaćanja dijela financijske tranše za ove vrlo skupe lovce. Irak je obnovio svoje zračne snage sa lovcima F-16 IQ, ali pokazali su se ozbiljni problemi u postizanju punim operativnih sposobnosti tih američkih aviona. Dugi i dobri međusobni odnosi Pariza i Bagdada sežu daleko u prošlost, tako da optimizam u „Dassaultu“ oko mogućeg izvoza Rafala u Irak nije bez temelja.
Ne treba zaboraviti ni Indoneziju koja, također, vodi pregovore sa „Dassaultom“ oko kupnje čak 48 borbenih aviona. Za sada nije poznato kada bi ugovor bio finaliziran. Ali, poznato je da bi u paketu išle i francuske podmornice Scorpene. Jakarta se okrenula Parizu nakon propasti razgovora sa SAD-om oko kupnje F-16 block 70/72.
Što sve ovo znači za hrvatsku poziciju u pregovorima?
Mnogo, jer sve ove navedene zemlje su, za razliku od Hrvatske, ozbiljni kupci koji imaju raspoložive financije i znaju što žele. Vlada RH još uvijek nije definirala ni koliko sredstava može izdvojiti za obnovu borbene eskadrile. Uz to, ne možemo zanemariti zahtjevne financijske iznose koji će se morati osigurati za obnovu Zagreba i Petrinje, kao i oporavak posrnule domaće ekonomije uslijed korona pandemije virusa.
Sve to nisu optimistične gospodarske i socijalne koordinate za kupnju skupih lovaca. Očekivati da će nam sve te troškove „čarobnim štapićem“ potpuno pokriti Bruxelles bilo bi iluzorno i posve naivno. Sve ovo ukazuje da Francuska neće na Hrvatsku trošiti previše vremena.
Drugim riječima, pored toliko zainteresiranih ozbiljnih kupaca koji stoje pred vratima neće biti razloga da se Hrvatskoj radi bilo kakav veći ustupak oko cijene.
Ono što se može čuti po kuloarima Ministarstva obrane, Francuzi, u donosu na ponudu „Lockheed Martina“, navodno jamče brzu isporuku svojih lovaca. Riječ je o 15-tak godina starim rabljenim lovcima. Od trenutka potpisivanja ugovora, proizvođač Rafala, može u roku od 18 mjeseci isporučiti HRZ-u svih 12 lovaca, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Na pregovaračkom stolu su, dakle, jednosjedi iz 2007. te dvosjedi iz 2005. godine.
Ako bi smo naručili američki F-16 V isporuka ovisi o ritmu proizvodnje za već dogovorene kupce poput nama geografski najbliže Bugarske ili Slovačke.
Premda su Amerikanci voljni osjetno spustiti cijenu svojih novih lovaca, rokovi isporuke ostaje problem s obzirom da HRZ-u bukvalno „gori pod nogama“. Već po ovim pitanjima krajem ovog mjeseca u Zagreb stiže jaka američka delegacija.
Puno pitanja, malo odgovora
Ono što mnoge u stručnoj, ali i široj javnosti zanima je cijena rabljenih francuskih aviona za Hrvatsku. Cijena će bez dileme biti astronomska za naše prilike, jer se radi o vrhunskom lovcu. Upućeni u ovu tematiku kazuju da će cijena Rafala, bez obuke i naoružanja, po komadu biti minimalno 60 milijuna eura.
Dakle, gola eskadrila od 12 rabljenih lovaca koštat će malo više od 700 milijuna eura. Kada se tome pridoda neizbježna obuka pilota, nabava osnovnog naoružanja i paket višegodišnje logističke potpore, naši izvori kazuju kako francuska ponuda koju je zaprimilo Ministarstvo obrane RH teži oko 930 milijuna eura. Poprilična suma.
No, ona u konačnici ništa ne kazuje, niti pruža odgovore na fundamentalna pitanja kao što su: može li HRZ uopće operirati tim sofisticiranim, dvomotornim lovcima, koliki će nam biti godišnji troškovi korištenja takve eskadrile, kolika je cijena sata leta Rafala u HRZ-u, itd…
Nema dileme da je ovo sjajan aeronautički proizvod s visokom kombinacijom manevarskih i borbenih sposobnosti. No, smatraju mnogi, posve nezasluženo uživa ugled „nedodirljivog“ borbenog aviona i to samo zato što se još uvijek nije susreo s ravnopravnim protivnikom. Ovaj avion bio je prvi lovac zapadne vojne alijanse koji je napao kopnene ciljeve u Libiji 2011. godine. Ipak, ono što se malo zna, francuski lovci nisu se spuštali ispod dvije tisuće metara visine. Izbjegavali su položaje libijske vojske sa jačom protuzračnom obranom. Nije ni čudno, obaranje aviona loše bi odjeknulo kod potencijalnih kupaca.
Visoka cijena
Valja podsjetiti kako je nakon niza godina pokušaja prodaje na svjetskom tržištu, prvi inozemni kupac konačno je 2015. postao Egipat (24 lovca za 5,2 milijarde eura), ali u okviru šireg paketa nabavke francuskog naoružanja. Uslijedio je Katar, pa Indija. Katar je 24 lovca platio 6,3 milijarde eura. Indija je 2016. potpisala ugovor prema kojem je za 36 Rafala izdvojila 7,8 milijarda eura.
U oba slučaja prodaje cijena uključuje obuku, naoružanje i logistiku. Usprkos sposobnostima koje izazivaju strahopoštovanje, zbog svoje vrlo visoke cijene i ograničenih mogućnosti godišnje proizvodnje, Rafale još uvijek nije ostvario veći tržišni uspjeh. Oman, Singapur, Južna Koreja, Kuvajt, Kanada i Malezija zemlje su koje su razmatrale, ali na koncu odbile kupiti Rafala.
Čak ni izrazito frankofona Rumunjska nikad nije nabavila Rafala nego se odlučila za američki F-16V. I visoki troškovi eksploatacije ovog dvomotornog ponosa francuske vojne industrije također je neizbježna koordinata i za države mnoge bogatije od male Hrvatske, te službeno druge po redu najsiromašnije zemlje Europske unije.
Analitički tim Maxportala/Foto:AFP
