Robert Jankovics zastupnik je mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i potpredsjednik Kluba nacionalnih manjina. Rođen je 1975. u Osijeku, a po struci je inženjer informatike. Intervju sa zastupnikom Jakovicsem otvorili smo pitanjem o odnosu INA- Mol.
Je li slučaj INA-Mol političko ili gospodarsko pitanje?
I jedno i drugo. I treće nažalost – pravno pitanje po mom sudu. Svima bi nam bilo bolje da tog pitanja u odnosima dvije zemlje nema, ali ga nažalost ima. Sudovi su svoje rekli, a nama preostaje da zajedno razvijamo INU, koja postaje respektabilna tvrtka u ovom dijelu Europe, a značajna je i za naš državni proračun, imajući u vidu iznos sredstava koje INA uplaćuje putem raznih poreza. Treba podsjetiti kako je obnova rafinerije i Rijeci najveća strana investicija u Hrvatskoj prošle godine.
Kao predstavnik Mađara u Hrvatskoj kako ocjenjujete odnose Vlade RH i Vlade Mađarske po pitanju financijskih potpora. Hrvata u Mađarskoj i Mađara u Hrvatskoj?
Odnos Mađarske prema hrvatskoj manjini u Mađarskoj te odnos ove Vlade Republike Hrvatske prema mađarskoj manjini u Hrvatskoj su nosivi stup odnosa dvije zemlje. Štoviše, postale su i formalno best practice primjer kako se uzajamno najbolje štite nacionalne manjine. Temelj za to je sporazum o bilateralnoj suradnji dvije zemlje u interesu uzajamne zaštite nacionalnih manjina iz 1995. godine.
Vaš osvrt na Demokratsku zajednicu Mađara Hrvatske, po pitanju planova daljnjih akivnosti (sport škola nogometa, vrtići, Središnja knjižnica, kultura…)
U posljednjih sedam godina postigli smo puno. Prije svega stvaranjem mira unutar same mađarske zajednice u Hrvatskoj, a onda smo takvi, složni postali i odličan partner Vladi Mađarske, ali i Vladi Republike Hrvatske u provođenju nama bitnih programa.
Najveći dio tih programa odnosio se na programe vezane uz kulturu, jezik, tradiciju i običaje, ali u posljednje vrijeme jako se puno pozornosti pridaje obrazovanju na jeziku nacionalne manjine, ali i gospodarstvu te sportu. Jako smo zadovoljni napretkom, ali da bi se nadoknadio višedesetljetni zaostatak, trebat će nam još dobrih godina.
Donedavno je bila itekako akuelna tema odlaska mladih ljudi iz Hrvatske, poglavito Baranje. Kakve su sada prilike? Vaš pogled na budućnost mladih u Hrvatskoj?
Dosta sam na terenu pa dosta toga vidim i znam iz prve ruke. Glede same činjenica napuštanja rodne grude i odlaska u zapadne zemlje, taj je proces gotovo zaustavljen. Brojne otrežnjujuće vijesti iz tog zapadnog svijeta ipak su nagnale mnoge mlade da svoju sreću ipak probaju ovdje, gdje su rođeni. Smatram kako je ukupna ljepota življenja ovdje danas značajno bolja nego u zemljama o kojima su oni koji su nas napustili između 2013 i 2018 razmišljali i nadali se.
Razumijem naravno da je sada teško donijeti odluku o povratku, ali naše – koji smo ostali ovdje – je da učinimo što možemo da stvorimo uvjete da se oni koji su otišli – imaju gdje vratiti, ako se na to odluče.
Gospodarske prilike u Hrvatskoj, poglavito mislim na gospodarstvo (Belje – koja je budućnost, autocesta Beli Manastir – Mađarska) Baranja je u fazi posvemašnjeg intenzivnog infrastrukturnog razvoja?
Osim nama ključno važnog dovršetka izgradnje autoceste kojom ćemo se uvezati u mrežu europskih autocesta prema sjeveru, ali za koju godinu i prema moru kroz Bosnu i Hercegovinu donijet će mogućnost razvoja i napretka. Tu nikakve dvojbe nema.
Cijela Baranja jedno je veliko gradilište, gradi se i sportska infrastruktura, brojne su gospodarske i turističke investicije u tijeku.
O Belju? Spletom svakakvih okolnosti, danas Baranjci na Belje baš nikakvog utjecaja nemamo. Srećom, država ipak nekakvog utjecaja kroz regulatorna tijela može imati, posebice na izbor budućeg vlasnika, odnosno na način raspolaganja državnom zemljom u dugogodišnjem najmu od strane budućeg vlasnika Belja.
Zapravo, najveća vrijednost Belja nisu hale i zgrade, već upravo plodna baranjska zemlja koju imaju u dugoročnom najmu. Nadam se i vjerujem kako će i regulatori tim znati upravljati, ali i da će novi vlasnik imati sluha za potrebe Baranjaca.
Kako gledate na Zakon o Izbornim jedinicama. Ima li klub Nacionalnih manjina svoj prijedlog?
Saborski klub nacionalnih manjina kojeg sam potpredsjednik neće imati vlastiti prijedlog izmjena zakona o izbornim jedinciama, iz razloga što bi to bilo prijetvorno. Pozorno ćemo razmotriti prijedloge političkih stranaka, pa iste usporediti sa stavom Ustavnog suda i tada donijeti odluku što ćemo dalje. Uvjeren sam da ćemo izmjene zakona o izbornim jedinicama donijeti na vrijeme.
Vaš pogled na odnose, koji „zabavljaju“ javnost, premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića? Je li sve to otišlo predaleko? Što vi predlažete?
Ne bih relativizirao. Narativ kojeg je u hrvatsko političko društvo unio predsjednik Milanović narušio je dotadašnje vrijednosti i „stečena prava“ u javnoj komunikaciji. I činjenica je da danas dobar dio društva taj narativ prihvaća te ga i podržava. Ja nisam od tih, ali poštujem da netko drugi je. Smatram kako će nivo komunikacije u predstojećim mjesecima biti grublji i gori,i tu se više ništa ne može učiniti.
Kako sada svari stoje, mislite li da vladajući imaju većinu do kraja mandata?
Da. Mislim da će parlamentarna većina opstati do kraja mandata.
Aktualno je da svi traže veće plaće. Kome povisiti plaće, ima li Hrvatska dovoljno novaca da odgovori na sve te „ultimatume“?
To je već folklor u posljednjoj godini mandata. Uvijek je isto. Na kraj svog mandata, Vlada je politički slaba i sindikati taj trenutak redovito koriste za svoje potrebe.
Smatram kako će novi zakon o plaćama u javnim i državnim službama riješiti puno nepoštenosti koje postoje u sustavu plaća, i da će primjerice prestati groteskna situacija da pojedini državni službenici po ministarstvima imaju veću plaću od ministara te da primjerice više od dvije tisuće zaposlenika koji plaću dobivaju putem COP-a (Centralizirani obračun plaća) imaju veću plaću od premijera.
To je sve jako daleko od normalnog, jer kako ja vidim stvari – plaće bi morale biti odraz nivoa odgovornosti pojedinaca u sustavu, a mi imamo suprotnu situaciju. Sustav plaća zreo je za opći remont. A to je predviđeno našim NPOO-om.
Kako vi nakon drugog saborskog mandata ocjenjujete svoj doprinos Mađarskoj zajednici u domovini Hrvatskoj?
Mađarska zajednica u Hrvatskoj oduvijek je Hrvatsku smatrala svojom domovinom. I u najteže vrijeme Domovinskog rata Mađari u Hrvatskoj, ali i Mađarska stajali su uz Republiku Hrvatsku. Da podsjetim, jedan od jako rijetkih najviših državnika koji su osobno nazočili pogrebu predsjednika Tuđmana bio je tadašnji i sadašnji premijer Mađarske Viktor Orban.
Mađari u Hrvatskoj dali su enormnu krvnu žrtvu u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, a to najbolje svjedoče spomenici diljem Slavonije, a poglavito u Vukovaru, Dalj Planini i u Laslovu.
Mađarska zajednica istrajno je lobirala za prijam Republike Hrvatske u Europsku uniju, najvažniji dio kojeg je bio upravo za mađarskog predsjedanja EU-om 2011. godine.
Podsjetio bih da je Mađarski parlament Odluku o potvrđivanju pristupnog Ugovora Republike Hrvatske Europskoj Uniji donio prije nego je ista usvojena u Hrvatskom saboru. A istrajno smo lobirali da Mađarska ratificira i pristup Hrvatske u Schengen.
Uskoro će parlamentarni izbori. Idete li ponovno s kandidaturom? Postoji li mogućnost da, unatoč iznimno vidljivim rezultatima vašeg rada i djelovanja, ne samo kao saborski zastupnik, imadnete protukandidata?
Da, planiram se kandidirati za još jedan saborski mandat. Sa 47 godina smatram da još uvijek mogu pridonijeti hrvatskoj politici i društvu, te da još imam dosta toga bitnog za mađarsku zajednicu koje trebamo završiti. Želim još raditi, za to snage i volje imam. Hoću li osvojit mandat – vidjet ćemo kada vrijeme dođe.
Dražen Prša/Foto: pxll
