Robin Harris: I partizani su po šumama kopirali i čitali Stepinčeve propovijedi

10 veljače, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dr. Robin Harris, povjesničar i savjetnik bivše britanske premijerke Margaret Thatcher, autor je knjige „Stepinac – njegov život i vrijeme“, (Školska knjiga, Zagreb, 2016.)  kaže da mu cilj nije bio prikazati Stepinca kao sveca, premda za njega osobno on sigurno to jest.



“Ovo nije hagiografija. Moj cilj je opisati osobu, okolnosti, dileme, opasnosti, izbore, mogućnosti i rezultate. Mislim da vidjeti ovu problematičnu i često kaotičnu situaciju, kao što ju je vidio Stepinac, je najbolji način za razumjeti ovo važno razdoblje u životu hrvatskog naroda.

Kroz Stepinca također možemo razumjeti i današnji naraštaj Hrvata. Stepinac je mučenik Crkve i Hrvatske, ali biti mučenik nije samo pitanje trpljenja nego biti ‘martir’, što u izvornom grčkom jeziku znači ‘svjedok’. Stepinac je zaista svjedok onih vremena za Crkvu i za Hrvatsku”, rekao je Harris te dodao kako Stepinac ima još jedno iznimno važno djelo, a to je što je njegovom zaslugom Katolička crkva u Hrvatskoj ostala vjerna Rimu i crkvenoj doktrini,” kaže dr. Harris.

“Knjiga u središte stavlja Stepinca kao povijesnu ličnost, kao nekoga tko je imao jasan pogled na ono što je ispravno a što pogrešno u teškim i opasnim vremenima. Budući da sam povjesničar, smatram da imam što za reći s tog aspekta.”

Koji su bili razlozi i motivi za pisanje ove knjige?

Dolazim u Zagreb i Hrvatsku još od 1993. godine. Oduvijek sam molio za Stepinčev zagovor, a po prvi sam puta o njemu pisao 1996. godine. Tada nisam znao puno o Stepincu. Stepinac je bio prva osoba koju su komunisti i njihovi simpatizeri htjeli napasti kako bi na taj način uništili Hrvatsku. Ako želite obraniti čast Hrvatske i Crkve, morate se sjetiti tko je bio osoba koju su tada napadali, a to je, dakako, bio Stepinac.

Ako je on, kao što su to komunisti tvrdili, surađivao s masovnim ubojicama, onda je riječ o ozbiljnim optužbama. No istina je drugačija – Stepinac nije surađivao s ubojicama i zato postoji puno toga što treba otkriti o istini, istini koja je jako važna.

Jeste li tijekom pisanja knjige naišli na kakve zanimljive činjenice o Stepincu? Činjenice koje su Vam dosad bile nepoznate i skrivene?

Mislim da je većina stvari koje Postulatura bl. Alojzija Stepinca posjeduje već javno objavljena. Čitao sam Stepinčev dnevnik, izdan u časopisu „Danas“ 1989. i 1990. godine, kao i knjigu krašićkog župnika Josipa Vranekovića „Dnevnik – Život u Krašiću zasužnjenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca“.

Ta knjiga od 850 stranica napisana na hrvatskom jeziku, najvažnije je djelo koje opisuje Stepinčev život. Posjetio sam i Hrvatski državni arhiv, koji posjeduje četiri kutije zvane „Dossier Stepinac“. U tim se kutijama nalaze udbaški materijali o Stepincu – od prvog uhićenja 1945. pa sve do 1960. godine.

To je vrlo zanimljiva i zato ovdje želim istaknuti dvije stvari. Prva je ispitivanje Stepinca nakon uhićenja 1945. godine, prilikom kojeg je dao vrlo jasne odgovore o svojim pogledima na aktualna zbivanja. Također je dao do znanja što misli o NDH 1945. godine, o zločinima koji su se događali pa je otvoreno govorio tko je za njih odgovoran. Njegovo ponašanje bilo je veoma razumno.

Druga stvar koju želim istaknuti je činjenica da je Udba prikupljala informacije za tadašnjeg tužitelja Jakova Blaževića kako bi mogli uništiti Stepinca. Dakako, nije to bilo pravo suđenje, već politički montirani proces. Udba je posjedovala i spise o svim Caritasovim djelima i Stepinčevim intervencijama za Srbe, Židove, Rome…

Sve materijale Udba je dobila s Kaptola, no unatoč činjenicama, oni su lagali. Bilo je to licemjerno laganje. Je li to neka novost za mene? Apsolutno nije.

Usprkos tomu što ste Britanac, s velikom pozornošću pratite sve što je povezano s Hrvatskom. Kakva je percepcija Britanaca i ostatka svijeta o Hrvatskoj i naročito o bl. Alojziju Stepincu?

Ja volim Hrvatsku, hrvatski sam državljanin i vrlo sam ponosan na to. Mislim da ljudi vole Hrvatsku i u nju dolaze jer je prekrasna zemlja. No znanje jedne zemlje o drugoj zemlji je površno. Kada se govori o Stepincu, ne postoji neka percepcija o njemu. Osim one ratne i postratne generacije koja smatra da je Stepinac bio dionik klerikalne fašističke konspiracije.

Moramo očekivati brojne ispade netrpeljivosti kada Stepinac bude proglašen svetim. Hrvati će tada morati biti dobro pripremljeni, imati sve činjenice i sve odgovore jer neprijatelji Hrvatske i Crkve, premda zvuči malo konspirativno, nikad ne spavaju.

Što možemo naučiti od Stepinca? U čemu je njegova povijesna, ali i duhovna veličina?

Stepinac je bio od velike političke važnosti jer se trebao nositi s dvama politički totalitarnim režimima – nacističkim fašizmom, odnosno ustašama, te komunizmom. Morao je pronaći način kako se odnositi prema tim ljudima, razgovarati s njima, a istovremeno braniti Crkvu i pravdu. Nije to činio besprijekorno, ali nitko od nas nije savršen. Stepinac je to činio na častan i veoma uspješan način.

Kada govorimo o Stepinčevim duhovnim oporukama, bitno je naglasiti da on nikada nije odustajao, bio je čovjek ogromne hrabrosti. „In te Domine, speravi!“ (Stepinčevo biskupsko geslo, op.a.) znači da je njegova nada živjela u Bogu. Ona je živjela i kada je bio u zatvoru u Lepoglavi. Vjerovao da će opet doći do stvaranje neovisne hrvatske države, čak i onda kada je vladalo potpuno beznađe i kada nitko u to nije mogao vjerovati.

Usto je rekao da će komunizam propasti, jer je komunizam utjelovljena laž. Imao je vrlo jasnu viziju o tome i nikada se nije pokolebao. U isto vrijeme, molio je za svoje neprijatelje koji su ga progonili.

Hoće li ova knjiga, po Vašem mišljenju, promijeniti javno mnijenje o Stepincu? Kada je možemo očekivati u knjižarama i postoji li uopće kakva knjiga o Stepincu napisana na engleskom jeziku?

Vjerujem da hoće. Postoji knjiga na engleskom jeziku pod nazivom „The Triple Myth: A Life of Archbishop Alojzije Stepinac“, autorice Stelle Alexander. Ona je u toj knjizi prilično neprijateljski raspoložena prema Stepincu jer je za vrijeme pisanja boravila u Jugoslaviji pa je, po mom mišljenju, previše podilazila bivšem režimu, Bakariću i Titu. Od toga zazirem.

Smatram je vrlo dobrom povjesničarkom i to je najbolja knjiga o Stepincu na engleskom jeziku, iako mu je blago nenaklonjena. Moj pokojni prijatelj Krsto Cvijić poznavao je Stellu Alexander. Vrlo staru i skoro na samrti, Krsto ju je upitao što sada misli o Stepincu. Tada je odgovorila: „On je svet“. Dakle, njezina je percepcija o Stepincu evoluirala.

Optuživan je  da nije javno kritizirao progon žrtava ustaša i nacista?

Mogu reći da je to apsurdno. Možemo čitati njegove propovijedi i vidimo da Stepinac ne govori kao političar. Ali ti govori su bili jaki, često gorki i ljutiti. Čak su i partizani u šumi kopirali i čitali Stepinčeve propovijedi.

ŽIVOTOPIS

Dr. Robin Harris rođen je u Falmouthu 1952. godine. Studirao je na Oxfordskome sveučilištu. Doktorirao je modernu povijest na Oxfordskome sveučilištu.

Od ožujka 1978. godine do studenoga 1990. godine radio je bilo za Konzervativnu stranku ili Britansku Vladu kao posebni savjetnik u Ministarstvu financija, posebni savjetnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, ravnatelj odjela za konzervativna istraživanja, u uredu britanske predsjednice vlade Margaret Thatcher a nakon 1990. godine nastavio je kao njezin savjetnik i pisac govora.

Hrvatski je državljanin od 2006. godine, govori hrvatski jezik i predavač je na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Članom je uprave Centra za obnovu kulture (COK) u Zagrebu.

Davor Trbušić/Foto: hanza media


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •