Na današnji, 4. kolovoza 1995., oko pet sati ujutro zazvonio je telefon. Uzeo sam aparat i otrčao u kuhinju da se ne probude jednogodišnji sin i trudna supruga.
– Markane, što se događa, pitao je Goran Milić.
– Ništa ne znam, ali nakon jučerašnjih izjava iz Ženeve spreman za akciju. Bosansko Grahovo smo uzeli prije par dana, Knin gledamo s visoka…
Nakon neuspješnih pregovora u Ženevi i izjava naše delegacije (Pašalić, Reljić) osjetio se miris baruta. Uvečer sam napunio tank goriva, kupio dodatne filmove i baterije za foto opremu.
Goran je ispričao da su ga zvali iz veleposlanstva SAD-a, (kći je i američka državljanka) i savjetovali da bude pri telefonu u slučaju bilo kakve potrebe. Zezamo se da ćemo zvati Šuška ili Tuđmana – oni sigurno znaju. Goran je to doba bio član šireg sastava VONS-a.
Nekoliko minuta kasnije opet je zazvonio telefon. Poziv iz Bjelovara.
– Gospodine, mi smo krenuli. Zapovjednik (Žgela?) nam je ostavio Vaš broj javimo kad krenemo. Ako želite s nama zborno mjesto je naplatna kućica kraj Novske.
Za desetak minuta bio sam na autocesti. S radija je išao Thompson pa Josipa Lisac i Guido Mineo – Sloboda i mir... Oko osam sati s Bjelovarcima u amfibijama forsiramo Savu kraj Jasenovca.
Zezamo se da smo mi sad agresori, idemo preko granice. Ne, pojašnjava upućeni lik, preko Save je 15 tisuća kvadrata i par sela koja su hrvatski teritorij…
Iz kućerka uz Savu istrčao je muškarac 50-ih godina. Neuredan, i likom i odjećom, s rukama u zraku vikao da se predaje. Među vojskom je vidio civile i trčao prema nama. Snimila ga je ekipa HTV-a, prilog emitiran u podnevnim vijestima.
– Stari, otkud ovdje, što nisi bježao?
– Kud ću bježati? Kad sam se probudio vidim vojsku… Šta ću sad.
– Nisu čuo topove, tenkove…
– Bem li ga, napio sam se i zaspao. Maloprije se probudio
– Snimljen si za televiziju, znači glava ostaje na ramenu. Je l’ dobra rakija?
– Nema loše rakije…
Ispričao je da je bio učitelj u Jasenovcu i predsjednik neke srpske stranke u tom kraju. Ali nije bio radikalan pa ga su smijenili. Dobio je otkaz u školi. Žena ga ostavila, ostao bez kuće pa je uzgajao svinje uz Savu. I živo s njima i od njih. I pekao rakiju.
Guns N’ Roses Tigar_ Stari Grabovac 1991./Foto: Željko Gašparović
Bjelovarci su od početka agresije na Hrvatsku dali su neizmjeran doprinos obrani i oslobođenju zemlje. Mnogo veći nego je njihova nazočnost u medijima i javnom životu. Od bitke za Pakrac 2. ožujka 1991., kasnije za Lipik i Kusonje, osvajanja vojarne u Bjelovaru do Oluje u kolovozu 1995. Posebno impresivni bili su u akciji “Bljesak”. Mladi momci iz matematičke gimnazije, redovna vojska, topnici, ratni heroji prve kategorije.
O Bjelovarcima smo snimili film “Broj 55” (Kristijan Milić) prvi od 12 planiranih igranih filmova o Domovinskom ratu koje je naručio HRT. Šest scenarija je napisano i odobreno za snimanje. Onaj posvećen “Oluji” zove se “Zastava”.
Povijesnu fotografiju forsiranja Save snimio je Željko Gašparović, fotograf iz Novske, dragovoljac Domovinskog rata. Autor je više kultnih fotki iz 90-ih među kojima je najpoznatija Guns N’ Roses Tigar.
Marko Marković/Foto: Željko Gašparović
