Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac u Domovinskom ratu, čiji su posmrtni ostaci nedavno pronađeni, bit će pokopan sljedećeg četvrtka na Memorijalnom groblju u Vukovaru.
Prošle su 34 godine od zločina na Ovčari, što istragu čini iznimno teškom zbog nedostatka materijalnih tragova i svjedoka. O tome kako su istražitelji došli do ključnih saznanja o lokaciji posmrtnih ostataka i kako je tekao proces identifikacije, u razgovoru za Dnevnik Nove TV otkrio je načelnik Uprave kriminalističke policije Antonio Gerovac.
Istaknuo je da je pronalazak rezultat dugotrajnih i složenih aktivnosti koje policija provodi u istragama ratnih zločina.
“Policija je poduzela niz aktivnosti koje su trajale jedno duže vremensko razdoblje, morate znati da su istraživanja ratnih zločina jako kompleksna i dugotrajna. Tako je bilo i u ovom slučaju”, rekao je Gerovac i dodao da se u ovakvim slučajevima ključni dokazi prikupljaju mjesecima, pa čak i godinama.
“Mi smo, provodeći kriminalističko istraživanje u odnosu na osobe koje su počinile kaznena djela na Ovčari i koje smo ujedno i prijavili, došli i do saznanja o približnoj lokaciji gdje su pronađeni posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera i ostalih hrvatskih branitelja. To smo, naravno, kao što uvijek i radimo, podijelili s Upravom za zatočene i nestale i tako je pokrenut proces koji je, evo, hvala Bogu, doveo do pronalaska mrtvih tijela.”
Presudni iskazi svjedoka
Za razliku od uobičajenih zločina gdje policija provodi očevid i prikuplja dokaze, u Vukovaru se sve radilo kako bi se zločini sakrili.
“Bez žive riječi nemate ništa. U nekakvim normalnim situacijama, kada vam se dogodi nekakav zločin, kako u policiji kažemo, mi obradimo mjesto događaja, to znači da obavimo očevid i sve potrebne radnje, prikupljamo obavijesti od svjedoka koji su nešto vidjeli. Ovdje, u pravilu, znate i sami, nitko ništa nije vidio”, naveo je i dodao da su se saznanja prikupljala razgovorima s osobama koje su bile uključene u sanaciju terena nakon zločina, jer počinitelji u pravilu ne surađuju.
Gerovac se nada da rezultati rada policije i drugih institucija mogu potaknuti ljude da progovore, jer je svjedoka svake godine sve manje.
“Jako je teško. Rekli smo, prošle su 34 godine od svih tih tragičnih događaja, uzmite samo primjer kaosa koji se događao padom Vukovara. Niti je tu bilo nekakvog sistematskog obrađivanja mjesta zločina, dapače, poduzimale su se sve radnje da se sakrije zločin”, kazao je.
Šutnja i (ne)suradnja sa Srbijom
Razlozi za šutnju su brojni. “Ljudi, oni koji su oštećeni, čije su obitelji propatile gubitkom svojih najmilijih jednostavno ne žele prolaziti tu silnu viktimizaciju ponovno, te silne patnje i jednostavno ne žele”, objasnio je Gerovac.
S druge strane, neki ne žele govoriti jer bi time teretili sami sebe ili se boje osude sredine u kojoj žive. S obzirom na to da su tijela bila pokopana 34 godine, jedina sigurna metoda identifikacije bila je DNK analiza.
“Isključivo i jedino sigurno kako se može izvršiti identifikacija je uz pomoć DNK analize posmrtnih ostataka i članova obitelji osobe za koju se sumnja da su njezini posmrtni ostaci unutra”, istaknuo je.
Na pitanje o suradnji sa Srbijom, kazao je da ona potpuno izostaje.
“S profesionalne razine mi je to apsolutno nerazumljivo, a u druge razloge ja kao policajac ne bih ulazio”, rekao je.
“U pripremi je vrlo brzo nekoliko kaznenih prijava koji se tiču samih tih događaja na Ovčari i široj okolici. Usporedno s time, mi ćemo prikupljati dalje informacije o Ovčari i široj okolici Ovčare u našim procesima, o tome gdje se nalaze eventualno nekakve grobnice ili mjesta masovnih ukopa hrvatskih branitelja i civila”, kazao je Gerovac.
M.M. /Foto: Dnevnik.hr
