Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) održala je prije koji dan znanstveni skup o hrvatskom povijesnom grbu na kojem je javno proglašena i Deklaracija HAZU-a o povijesnom hrvatskom grbu. Tom deklaracijom najviša hrvatska znanstvena i umjetnička institucija (napokon!) objavila je svoj znanstveno utemeljeni stav o hrvatskom povijesnom grbu i njegovim varijantama.
U Deklaraciji se navodi da je uporaba službenog grba Republike Hrvatske propisana zakonom, ali da su se različite varijante hrvatskih povijesnih grbova, u prošlosti i danas, s ponosom isticale u Hrvatskoj i drugim državama u sklopu privatnih, javnih, kulturnih, sportskih i drugih prigoda i manifestacija
HAZU, nakon 35 godina, kao najrelevantnija razina napokon službeno u obliku Deklaracije prihvaća ono o čemu postoje brojni povijesni dokazi, znanstveni radovi, na stotine i stotine umjetnina, da je „šahirani grb Hrvatske stilizirani prikaz tvrđave, utvrde ili predziđa“.
Da je potkraj 15. stoljeća bio oblikovan prema tadašnjoj metafori Hrvatske kao tvrđave, bedema, odnosno predziđa kršćanstva (Antemurale Christianitatis), najčešće u varijanti s početnim srebrnim (bijelim), a završnim crvenim poljem (kad je parni broj polja).
Šahirani grbovi Hrvatske s početnim srebrnim (bijelim) ili crvenim poljem prisutni su i korišteni gotovo podjednako još od početka 16. stoljeća. Stoga su, kaže HAZU, prijepori vezani uz početno polje (bijelo ili crveno), što podrazumijeva to da bi uporaba jedne varijante isključivala drugu – lažna dvojba.
Iako je Deklaracija dobrano zakašnjela, bolje ikad nego nikad. Zapravo je nevjerojatno samo to da su se oko ove benigne i lako činjenično dokazive teme vodile teške rasprave. I da su ljudi koji su isticali neku povijesnu hrvatsku zastavu ili grb bili prekršajno kažnjavani (naravno, ako su imali sreće). Jer bilo je slučajeva kada su ljudi zbog grba završavali u zatvoru. Jedan takav slučaj zbio se u Međimurju prije šest godina. Čovjek je osuđen na 30 (trideset) dana zatvora jer je nosio kapu sa šahovnicom s prvim bijelim poljem na kojoj je još pisalo „Bog i Hrvati“, što je krilatica koju je osmislio Ante Starčević. Za sutkinju je to bilo ustaško obilježje?!?
Odmah po objavi Deklaracije HAZU-a javila se Anka Mrak Taritaš. Političarka ocvale karijere koja, kao da panično traži priliku da dobije koju minuticu u medijima. Mrak Taritaš kaže da ako ugledni znanstvenici kažu da je bijelo polje postojalo prije NDH, da je „valjda tako“, ali i da je Deklaracija HAZU-a „njihov sramotni apologetizam ustaških simbola“.
Pa dodaje da se i danas „taj grb“ pokazuje i koristi kao simbol NDH i ustaštva, i da to znaju i „skandalozni mozgovi iz HAZU-a koji kvaziintelektualnim i kvaziznanstvenim baljezganjem relativiziraju jedan od najjasnijih simbola NDH, satelitske države nacističke Njemačke”.
Tolerantna i progresivna Mrak Taritaš očito može javno vrijeđati znanstvenike i nazivati ih skandaloznim mozgovima koji baljezgaju. Sebe, nažalost, ne vidi i ne čuje. A trebala bi.
Jer, mogla je Mrak Taritaš svih ranijih godina, ako ne ništa, a ono barem kad je odlazila na posao u Hrvatski sabor, na crkvi sv. Marka, uz grb grada Zagreba, zapaziti grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koji je napravljen prilikom restauracije crkve između 1876. i 1882.
Ili možda je Mrak Taritaš bliže i draže razdoblje komunističke Jugoslavije, posebno njezini počeci koje ova zastupnica vjerno obilježava.
Pa je do sada mogla naučiti da je u komunističkoj Jugoslaviji prvih godina grb Hrvatske bio s početnim bijelim poljem, a naknadno je komunistička Jugoslavija propisala da na grbu crveno polje mora biti prvo, naravno, uz zvijezdu petokraku. Zanimljivo, iako je petokraka simbol strašnog i zloglasnog komunističkog režima, ona Mrak Taritaš uopće ne smeta. Tko bi uopće mislio na petokraku kada je tu opasni bijeli kvadratić iz 15. stoljeća.
Opčinjenost ustašama u 2025. nije više tragikomična. Iritantna je i sramotna
Inače, ta opčinjenost ustašama u 2025. nije više tragikomična. Iritantna je i sramotna. Jer, ako u 2025. samo kihnete na desnu stranu, postoji vrlo ozbiljna mogućnost da će se oglasiti razni mrak-taritaši i slični likovi koji će vas odmah proglasiti – ustašom. Dobro, rođeni ste 1990., nema veze. Ili još gore?!
Čini mi se da onima kojima smetaju neki od povijesnih hrvatskih grbova ili povijesnih zastava, puno više smeta i ovaj sadašnji, zakonom propisan, hrvatski grb. Smeta njima hrvatska država kao takva, a onda i sva njezina obilježja i simboli.
Prije koji dan, na konferenciji za medije povodom Thompsonovog koncerta (koncerta s najvećim brojem prodanih karata ikad u cijelom svijetu!), netko je pitao policiju na koji će način kažnjavati one koji nose „nedopuštene simbole“ i hoće li ih odmah izdvojiti iz publike? Jedan od tih „nedopuštenih“ simbola je i šahovnica s prvim bijelim poljem. Gledam ovogodišnji Zagreb Pride. U šarenilu svega ima i simbola bivšeg totalitarnog komunističkog režima. Nitko ništa nije pitao.
Naime, u hrvatskoj su javnosti još uvijek jako utjecajne određene skupine povezane s interesima bivšeg autoritarnog komunističkog režima i nekadašnje države koja je nestala s povijesne scene. One i dan-danas sustavno etiketiraju kao ekstremiste sve one koji se, primjerice, usude govoriti o partizanskim i komunističkim zločinima, iskazuju pijetet nevinim žrtvama režima Josipa Broza, poštuju hrvatske branitelje i dragovoljce, pripadnike HOS-a, katolici su, sve one koji slušaju domoljubnu glazbu poput Thompsonove, ili se jednostavno prepoznaju u konzervativnim vrijednostima.
Tim strukturama, koje su izrasle iz ostataka prošlog sustava, nužno je postojanje „ustaške prijetnje“ jer bez nje teško mogu opravdati vlastitu društvenu i političku relevantnost. To opsesivno traganje za „ustašama“, ignoriranje zločina počinjenih pod komunističkom vlašću, kao i umanjivanje ili relativiziranje velikosrpske agresije, očituje se i u napadima na one koji misle drugačije.
U Hrvatskoj je već dugo prisutna praksa dvostrukih mjerila. Svaka i najmanja asocijacija na NDH izaziva javnu histeriju, medijske hajke i moralne panike, dok su simboli totalitarnog komunističkog režima – koji je iza sebe ostavio stotine tisuća nevinih žrtava – i dalje prisutni u javnom prostoru bez ikakvih posljedica.
Štoviše, mnogi ih i dalje promoviraju kao pozitivne, ignorirajući činjenicu da su upravo pod tim simbolima počinjeni brojni zločini nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, u bivšoj državi, ali i tijekom Domovinskog rata. Taj oblik selektivne pravde i povijesnog licemjerja dao je legitimitet jednom strašnom zločinu. Nakon toliko godina, vrijeme je da se te nepravde isprave.
Akademici su u Deklaraciji, među ostalim, kazali da historiografske spoznaje potvrđuje višestoljetna praksa isticanja različitih varijanti šahiranoga grba. „Sve to opovrgava recentne teze o posebnom značenju početnoga polja našega grba, pa se one mogu smatrati pseudoznanstvenim i politikantskim. Naime, od početka 21. stoljeća te su se teze u javnosti počele nametati ponavljanjem netočnih tvrdnja i iz njih izvedenih lažnih zaključaka. Uglavnom je riječ o zlonamjernim medijskim problematizacijama početnoga srebrnog (bijelog) polja hrvatskoga povijesnog grba koje ga vezuju isključivo uz razdoblje II. svjetskog rata. Pritom se inačica s početnim srebrnim poljem netočno proglašava grbom i simbolom Nezavisne Države Hrvatske.“
HAZU: Iracionalna dimenzija koja poprima suvremeno manipuliranje simbolima
U Deklaraciji precizno navode da „lažni problem s početnim poljima šahiranoga grba možemo promatrati i kao primjer povijesne tenzije između trajnosti simbola i promjenjivosti konteksta, odnosno kao dokaz iracionalne dimenzije koja poprima suvremeno manipuliranje simbolima“ te da „Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti smatra da takve rasprave o hrvatskom grbu, napose o boji početnoga polja na njemu, nisu motivirane znanstvenim, povijesnim i kulturološkim ciljevima, nego političkim i politikantskim. Zbog svega toga ovom Deklaracijom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti objavljuje kraj stigmatizaciji različitih varijanti hrvatskog povijesnog grba i suvremenoj ideologizaciji povijesnih simbola općenito.“
Drugim riječima, Hrvatska ima svoj zakonom propisan grb, ali, recimo, isticanje šahovnice s prvim bijelim poljem nije zločin, niti se to može gledati kao pozivanje na NDH.
Silvana Oruč Ivoš/Misao.hr
