Najnoviji interview sa Slavenom Čolakom, predsjednikom uprave grupacije Fantasyland iz Samobora, koji je u srpnju 2025. godine, nakon gotovo 16 godina trajanja kaznenog postupka USKOK-a tzv. „HPB Bankomat“ pravomoćno oslobođen od svih optužbi koje su mu stavljene na teret, otkriva nove kompromitirajuće dokumentirane materijale vezane uz „funkcioniranje“ državnog i pravosudnog aparata na „hrvatski način“.
Govori o konkretnim zlouporabama i nezakonitostima predstavnika zakonodavne, izvršne, pravosudne i sudske vlasti u Republici Hrvatskoj kojima je više od 16 godina vršen progon neviđenih razmjera nad Slavenom Čolakom i njegovom suprugom te tvrtkama i projektima u njihovom vlasništvu.
“Ustavni sud Republike Hrvatske je zadnja linija zaštite institucionalnog kriminala na državnoj i pravosudnoj razini”, izjavio je između ostalog Slaven Čolak.
U vrijeme pokretanja postupka tzv. „HPB Bankomat“, koje su sve tvrtke i projekti bili u Vašem vlasništvu?
Godine 2009., kada je pokrenut postupak tzv. „HPB Bankomat“, moja supruga i ja smo 100% vlasnici desetak tvrtki i više velikih projekata, uključujući i projekt Fantasyland Šmidhen u Samoboru. Sve je to detaljno evidentirano u dokumentaciji koja se nalazi u spisu USKOK-a temeljem kojeg je i pokrenut iskonstruirani kazneni postupak tzv. „HPB Bankomat“ čijim je pokretanjem i ustrajnim vođenjem tijekom razdoblja 2009.-2025. godine u potpunosti zaustavljena i onemogućena realizacija projekta Fantasyland u Samoboru kao i svi ostali projekti u našem vlasništvu.
U vlasništvu moje supruge bila je tvrtka Inter media public čiji je godišnji prihod od marketinških usluga iznosio više od 25 milijuna kuna, a koja tvrtka je također bila predmetom kaznenog postupka tzv. „HPB Bankomat“. Bila je vlasnik i informatičke tvrtke te tvrtke za pružanje financijsko-knjigovodstvenih i savjetodavnih usluga za više od 60 klijenata, itd.
Naravno, onog trenutka kada je USKOK pokrenuo istragu i upao u poslovne prostore grupacije Fantasyland i tvrtki u vlasništvu moje supruge, te teatralno uz medijsku pompu pokupio dokumentaciju i sve kompjutere i opremu (pa čak i ekrane od kompjutera), svi poslovni partneri koji su imali zaključenu poslovnu suradnju raskinuli su ugovore.
Isto to bih zasigurno učinio i ja 2009/2010 godine da sam bio na njihovom mjestu, ali sada više ne, nakon što sam se u proteklih 16 godina osobno uvjerio da je hrvatsko pravosuđe premreženo kriminalom na svim razinama, pa tako i sa osobama koje neosnovano i čineći kaznena djela pri obnašanju službene dužnosti pritvaraju osobe i pokreću iskonstruirane kaznene postupke bez ijednog dokaza koji bi uopće upućivao na osnovanu sumnju u počinjenje kaznenog djela.
Stoga, svako spektakularno pritvaranje osumnjičenih i pokretanje postupaka od strane DORH-a, USKOK-a i EPPO-a treba gledati s velikom dozom rezerve, prije nego se u tim pravosudnim tijelima sankcioniraju i udalje s dužnosti sve nestručne i pravno needucirane osobe a posebice one osobe koje pri obnašanju službene dužnosti čine zlouporabe i nezakonitosti. A takvih je starih kadrova koji su se godinama zapošljavali popriličan broj i u DORH-u, i u USKOK-u i u EPPO-u.
Nakon provedenog dokaznog postupka tzv. „HPB Bankomat“, a u kojem je USKOK priložio više od 50 000 stranica navodne dokazne dokumentacije te sud na prijedlog USKOK saslušao više od 90 osoba kao navodnih svjedoka, i prvostupanjski i drugostupanjski sud su utvrdili da Slaven Čolak i ostali optuženi u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ nisu počinili nikakvo kazneno djelo „jer niti jedan provedeni dokaz ne upućuje, a kamoli da bi dokazao navedenu tvrdnju.“
Kada netko nakon 16 godina trajanja kaznenog postupka bude pravomoćno oslobođen uz obrazloženje da optuženi nisu počinili nikakvo kazneno djelo „jer niti jedan provedeni dokaz ne upućuje, a kamoli da bi dokazao navedenu tvrdnju“, radi se o očitom organiziranom zločinačkom pothvatu DORH-a, USKOK-a, HPB-a i dr. koji su godinama ustrajali u neosnovanom kaznenom progonu i imovinsko-pravnom zahtjevu, a za što trebaju i odgovarati. I to ne samo s osnove prouzročene materijalne štete koja je u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ izražena u iznosu većem od 2 milijarde EUR-a, već i po osnovi kaznene i stegovne odgovornosti, i to svih osoba koje su tijekom postupka tzv. „HPB Bankomat“ ispred DORH-a, USKOK-a, HPB-a i HFP-a kao većinskog vlasnika HPB-a činile zlouporabe i nezakonitosti, neke od njih čak i dokumentirane video i tonskim zapisima.
Zlouporabe i nezakonitosti DORH-a, USKOK-a, HPB-a, HFP-a i dr. trajno su zabilježene i evidentirane te će biti javno objavljene i dostupne svim građanima Republike Hrvatske sa konkretnom navedenim imenima osoba koje su ispred DORH-a, USKOK-a, HPB-a, HFP-a i dr. više od 15 godina vršili progon neviđenih razmjera protiv mene i supruge te društava u našem vlasništvu, prijatelja, poznanika i poslovnih partnera.
Odgovarajući na pitanja pred Hrvatskim saborom – Odborom za pravosuđe 2024. godine, glavni državni odvjetnik RH Ivan Turudić je tada kao kandidat za glavnog državnog odvjetnika, izjavio da je optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu kojem je bio na čelu još prije 14 godina odbacilo optužnicu „tzv. „HPB Bankomat“ jer nisu uopće postojali dokazi o počinjenju kaznenog djela. Što je nakon toga bilo razlogom zbog čega postupak nije obustavljen?
Turudić je izjavio da je optužnica „tzv. „HPB Bankomat“ odbačena još prije 14 godina jer nije postojala niti osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela, a to znači da nije postojao čak niti jedan jedini dokaz koji bi upućivao na osnovanu sumnju u počinjenje kaznenog djela. U takvim okolnostima kada ne postoji niti osnovana sumnja, optužnica se sukladno zakonu ne može niti podnositi a kamoli potvrđivati. Tako je to barem u uređenim pravnim državama za razliku od Republike Hrvatske.
USKOK je uložio žalbu protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu kojim je odbačena iskonstruirana optužnica „tzv. „HPB Bankomat“ a Vrhovni sud RH je prihvatio žalbu USKOK-a uz skandalozno obrazloženje da „unatoč nepostojanju materijalnih dokaza, organizirana grupa djeluje pod velom tajnosti pa se iz tog razloga dokazi imaju izvesti na glavnoj raspravi jer možda netko nekoga oda“.
Takvo nezakonito skandalozno rješenje je donijelo sudsko vijeće Vrhovnog suda RH pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović i takvim osobama nije mjesto u hrvatskom pravosuđu, pogotovo ne na Vrhovnom sudu RH koji predstavlja najviše tijelo sudbene vlasti u RH. Ako ne postoje materijalni dokazi, a u ovom konkretnom slučaju nisu postojali niti materijalni niti personalni dokazi, ne može se niti podnositi a kamoli potvrđivati odbačena optužnica i provoditi glavna rasprava te maltretirati i progoniti optužene 16 godina čekajući da se pojave dokazi koji ne postoje uz obrazloženje da se „dokazi imaju izvesti na glavnoj raspravi jer možda netko nekoga oda“.
Navedeno upućuje na opravdanu sumnju da je sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović imalo zahtjev i nalog od nekoga ili više njih kome se u tom trenutku sudsko vijeće u tom sastavu nije smjelo usprotiviti, jer bi u tom slučaju u odnosu na nekoga od njih netko nekoga stvarno i mogao odati. Stoga je za hrvatsko pravosuđe ključno uspostaviti model po kojem će se za obnašanje sudačke dužnosti kao neizostavan preduvjet postaviti pravilo da suci i članovi njihovih obitelji ne smiju imati tereta i repova koji bi opterećivali njihov rad koji ne smije biti podložan vanjskim utjecajima i pritiscima nadređenih.
U potpunosti sam siguran da sudsko vijeće Vrhovnog suda RH pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović, a da se kojim slučajem radi o optuženim članovima njihove obitelji, kao suci Vrhovnog suda ne bi tolerirali sudsku odluku kojom bi se njihove članove obitelji progonilo 16 godina uz obrazloženje da se nepostojeći „dokazi imaju izvesti na glavnoj raspravi jer možda netko nekoga oda“.
Iako je gđa. Klarić Baranović već odavno otišla u mirovinu, kao i ostali koji su zajedno s njom nezakonito postupali, dalekosežne posljedice njihovog rada, naravno negativne, trajale su više od 14 godina i još uvijek traju, na štetu optuženih, sada pravomoćno oslobođenih, ali isto tako i na štetu RH koja sukladno zakonu snosi odgovornost za nastalu štetu.
Stoga, osim DORH-a i USKOK-a, odgovornost za pokretanje i vođenje iskonstruiranog postupka tzv. „HPB Bankomat“, kao i za svu nastalu štetu uzrokovanu ustrajnim vođenjem iskonstruiranog postupka tzv. „HPB Bankomat“, snosi i Vrhovni sud RH koji nije spriječio nezakonito postupanje DORH-a i USKOK-a te njihovih odgovornih osoba Sani Ljubičić i dr. koji su čineći zlouporabe i nezakonitosti pri obnašanju službene dužnosti protivno zakonu podnijeli iskonstruirane optužnice čiji je sadržaj u potpunoj suprotnosti sa stvarnim činjeničnim stanjem i materijalnom dokaznom dokumentacijom koja je pribavljena tijekom istrage i kriminalističkog istraživanja u predmetu USKOK-a tzv. „HPB Bankomat“ ( a koja istraga je provedena upravo po nalogu USKOK-a i zamjenice ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić), a nakon čega su DORH i USKOK te njihove odgovorne osobe Sani Ljubičić, Saša Manojlović, Danijela Raspović Tomac, Ksenija Pavić i dr. tijekom razdoblja 2012. -2025. ustrajno nastavili i sa daljnjim zlouporabama i nezakonitostima pri obnašanju službene dužnosti, i pred optužnim vijećem, i pred raspravnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu, pa čak i u žalbenom postupku pred Visokim kaznenim sudom RH nakon što je 2023. godine donijeta prvostupanjska oslobađajuća presuda u odnosu na sve optužene u predmetu tzv. „HPB Bankomat“.
Tako je između ostalog zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić kao službena osoba, kada se odlučivalo o potvrđivanju optužnice u odnosu na IV-XI optužene, pred optužnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu lažno i neistinito Sudu prikazala da je Slaven Čolak korisnik kreditnih plasmana HPB d.d. evidentiran u kreditnom portfelju HPB-a kao korisnik kredita te lažno prikazala i neistinito navela da se vještačio cjelokupni portfelj kredita HPB-a pa da iz tog razloga nije bilo potrebno izdavanje pisanog naloga USKOK-a za vještačenje kreditnih plasmana u odnosu na Slavena Čolaka kao što je to izričito propisano člankom 309. ZKP-a, a sve to unatoč činjenici da je zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić kao službena osoba imala prethodna saznanja koja proizlaze iz istrage i kriminalističkog istraživanja koje je provedeno upravo po njenom nalogu da Slaven Čolak nikada nije bio korisnik niti jednog kredita u HPB-u upravo identično kao što niti jedna tvrtka u vlasništvu Slavena Čolaka, pa tako između ostalog niti društva Fantazija projekt d.o.o. i dr., nikada nisu bili korisnici kredita u HPB-u te imala saznanja da nikada nije vještačen cjelokupni portfelj kredita HPB-a, a kao što proizlazi iz materijalne dokazne dokumentacije koja je pribavljena tijekom istrage i kriminalističkog istraživanja u predmetu USKOK-a br. K-US-148/09, IS-US-18/09 tzv. „HPB Bankomat“ ( a što su pred sudom potvrdili između ostalih i sami vještaci USKOK-a Vladimir Krklec i Ante Blažević koji su izradili financijsko knjigovodstveno vještačenje iz svibnja 2010.).
Za prethodno navedeno nezakonito postupanje snose odgovornost i USKOK i HPB koji je kao navodni oštećenik bez ikakve zakonske i pravne osnove podnio imovinsko pravni zahtjev protiv Slavena Čolaka u iznosu većem od 100 milijuna kuna, lažno prikazujući pred sudom Slavena Čolaka kao korisnika kreditnih plasmana HPB d.d. evidentiranog u kreditnom portfelju HPB-a kao korisnika kredita, iako niti Slaven Čolak niti društva u njegovom vlasništvu nikada nisu bili korisnici kredita u HPB-u.
Tako je između ostalog zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić u iskonstruiranim optužnicama USKOK-a br. K-US-148/09 od 08. srpnja 2010.g., 24. studenog 2011.g. i 27. rujna 2012.g. lažno i neistinito prikazala da je kreditni plasman HPB-a br. 5301724508 u iznosu od 33,6 milijuna kuna odobren i plasiran Borisu Šimuniću bez ikakvih sredstava osiguranja i bez ikakve prateće dokumentacije, pa da je time navodno stečena protupravna imovinska korist Borisa Šimunića i Slavena Čolaka u cjelokupnom iznosu tog kredita od 33,6 milijuna kuna te da je time navodno HPB d.d. oštećen u cjelokupnom iznosu tog kredita od 33,6 milijuna kuna (cca 4,4 milijuna EUR-a).
Se to unatoč činjenici da je iz dokazne dokumentacije pribavljene tijekom istrage koja je provedena upravo po nalogu Sani Ljubičić jasno proizlazilo da je cjelokupni kreditni plasman HPB-a od 33,6 milijuna kuna (cca 4,4 milijuna EUR-a) u lipnju 2006.g. doznačen direktno sa računa HPB-a na račun Trgovačkog suda u Zagrebu za plaćanje dijela kupovnine za kupnju dijela nekretnine Šmidhen iz zk. ul 4268 k.o. Samobor na koju je HPB d.d. uknjižen od prvog dana u lipnju 2006. godine u prvom redu naplate, te se i na današnji dan sada već više od 19 godina HPB d.d. kontinuirano nalazi uknjižen u prvom redu založnog prava ( a koja vrijednost dijela nekretnine Šmidhen pod zalogom HPB-a sukladno procjeni ovlaštenog sudskog vještaka izvršenoj po nalogu suda u prosincu 2024. godine iznosi 33,7 milijuna EUR-a za kreditni plasman od 4,4 milijuna EUR-a), te je nadalje iz dokazne dokumentacije jasno proizlazilo da je Boris Šimunić dao i vlastito učešće za kupnju nekretnine Šmidhen te za osiguranje kreditnog plasmana od 33,6 milijuna kuna (cca 4,4 milijuna EUR-a) dao i dodatni hipotekarni kolateral procijenjene vrijednosti veće od 4,7 milijuna EUR-a sukladno procjeni izvršenoj od strane ovlaštenog sudskog vještaka kojeg je imenovao Županijski sud u Zagrebu što sveukupno iznosi više od 38 milijuna EUR-a hipotekarnog kolaterala za kreditni plasman od cca 4,4 milijuna EUR-a te je nadalje iz dokazne dokumentacije jasno proizlazilo da je po kreditnom plasmanu od 33,6 milijuna kuna (cca 4,4 milijuna EUR-a) u razdoblju 2006.g. – 2009., dakle prije pokretanja postupka tzv. „HPB Bankomat“, prema HPB-u uplaćeno više od 15 milijuna kuna (cca 2 milijuna EUR-a) po osnovi kamata, naknada i drugih troškova.
Nakon gotovo 16 godina trajanja kaznenog postupka, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu je utvrđeno da je zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić u iskonstruiranim optužnicama tzv. „HPB Bankomat“ lažno i neistinito prikazala da je kreditni plasman HPB-a br. 5301724508 u iznosu od 33,6 milijuna kuna odobren i plasiran Borisu Šimuniću bez ikakvih sredstava osiguranja i bez ikakve prateće dokumentacije, lažno prikazivala i neistinito navodila da je stečena protupravna imovinska korist Borisa Šimunića i Slavena Čolaka u cjelokupnom iznosu tog kredita od 33,6 milijuna kuna te lažno prikazivala i neistinito navodila da je time navodno HPB d.d. oštećen u cjelokupnom iznosu tog kredita od 33,6 milijuna kuna (cca 4,4 milijuna EUR-a).
Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu je utvrđeno da je kreditni plasman HPB-a br. 5301724508 u iznosu od 33,6 milijuna kuna odobren i plasiran Borisu Šimuniću sukladno zakonu i propisanim procedurama uz višestruko veća hipotekarna osiguranja koja su čak devet puta veća od iznosa tog kredita od 33,6 milijuna kuna (cca 4,4 milijuna EUR-a) te da je HPB još od lipnja 2006.g., sada već više od 19 godina uknjižen na ta hipotekarna osiguranja u prvom redu naplate.
HPB d.d. je kao navodni oštećenik imao podnesen imovinsko-pravni zahtjev protiv mene u iznosu većem od 100 milijuna kuna, a koji imovinsko pravni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan tek nakon 15 godina po pravomoćnoj presudi u predmetu tzv. „HPB Bankomat“. Zbog nezakonitog postupanja USKOK-a i HPB-a kao navodnog oštećenika, i ja i moja supruga te tvrtke u našem vlasništvu dospjeli smo na crnu listu svih banaka i kreditnih institucija, ali isto tako i na crnu listu kao nepoželjni poslovni partneri protiv kojih USKOK vodi kazneni progon.
Osim toga, Republika Hrvatska čak nije zaštitila niti pravo vlasništva na nekretninama u vlasništvu moje supruge i društava u našem vlasništvu, a za koje pravo vlasništva na nekretninama su izdana rješenja RH i pravomoćne sudske odluke Trgovačkog suda u Zagrebu. Takvo nezakonito postupanje predstavlja grubo narušavanje pravne sigurnosti i prava vlasništva koje je zajamčeno i Ustavom RH i Europskom konvencijom, a što će biti jedna od narednih tema koje će biti javno objavljene.
Jeste li se obratili Ustavnom sudu RH zbog prethodno navedenih kršenja zakona i nezakonite odluke Vrhovnog suda RH koju je u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ donijelo sudsko vijeće Vrhovnog suda RH pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović?
Naravno, podneseno je više ustavnih tužbi. Na samom početku postupka tzv. „HPB Bankomat“ 2010. godine podnesena je ustavna tužba protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu o određivanju istražnog pritvora za mene, obzirom da mi je bez ijednog dokaza u osnovanu sumnju u počinjenje kaznenog djela određen istražni pritvor kako bi se saslušavalo na desetke svjedoka koje je USKOK predložio, od prijatelja, poznanika, teniskih trenera i drugih koji nemaju apsolutno nikakvih saznanja o iskonstruiranim navodima USKOK-a, pa sve do brojnih zaposlenika HPB-a i gotovo svih poslovnih partnera grupacije Fantasyland.
Ustavni sud RH na čelu s tadašnjim predsjednikom Miroslavom Šeparovićem odbio je tu ustavnu tužbu uz skandalozno obrazloženje „Bez obzira na presumpciju nevinosti javni interesi pretežu nad interesom pojedinca za slobodom.“
Što očekivati od takvog Ustavnog suda i ustavnih sudaca koji donesu i potpišu takvu skandaloznu odluku sa obrazloženjem koje izaziva zgražanje pravnih stručnjaka. Predmetom postupka tzv. „HPB Bankomat“ nisu bili teroristi ili ratni zločinci, već poslovni ljudi i njihove tvrtke koje uredno posluju i plaćaju porez u Republici Hrvatskoj od čega se financira državni proračun, pa tako između ostalog i plaće sudaca Ustavnog suda. Da je kojim slučajem predmetom postupka iz sfere gospodarskog kriminala bio netko od članova obitelji gdina. Miroslava Šeparovića, Ustavni sud i on zasigurno ne bi odbili ustavnu tužbu uz obrazloženje da „Bez obzira na presumpciju nevinosti javni interesi pretežu nad interesom pojedinca za slobodom.“
Podnio sam i ustavnu tužbu protiv nezakonite odluke Vrhovnog suda RH koje je donijelo sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović. Ustavni sud RH je odbacio ustavnu tužbu protiv tog nezakonitog rješenja, a sve to uz obrazloženje da se takva odluka Vrhovnog suda ne smatra pojedinačnim pravnim aktom jer da još uvijek nije riješeno o biti stvari, a što je potpuno pogrešno.
Sada, kada je nakon 16 godina kazneni postupak tzv. „HPB Bankomat“ pravomoćno okončan i riješeno o biti stvari, odnosno svi optuženi pravomoćno oslobođeni od svih optužbi koje su im godinama stavljane na teret, Ustavni sud RH više ne može zaštititi prava neosnovano i zakonom neutemeljeno optuženih i proganjanih jer su oni sada pravomoćno oslobođeni.
Sada se može samo utvrditi prouzročena šteta tim osobama i tvrtkama čiji su projekti zaustavljeni i godinama kriminalizirani zbog nezakonitog i nepravilnog rada državnih i pravosudnih instanci te njihovih odgovornih osoba koji su više od 15 godina vršili progon neviđenih razmjera protiv optuženih, između ostalih protiv mene i supruge te društava u našem vlasništvu, kao i prijatelja, poznanika i poslovnih partnera. Ustavni sud RH je u proteklih 16 godina zaštitio institucionalni kriminal DORH-a, USKOK-a, HPB-a, HFP-a i dr. te njihovih odgovornih osoba.
Ne živim u iluziji da bi primjerice sudac Ustavnog suda RH Dražen Bošnjaković zaštitio moja prava u predmetima Ustavnog suda u kojima su s jedne strane podnositelji/tužitelji Slaven Čolak i društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o. i dr. a s druge strane DORH-a, USKOK-a, HPB-a, HFP-a i dr. Zašto? Iz vrlo jednostavnog razloga što je Dražen Bošnjaković kao ministar pravosuđa godinama štitio taj prijavljeni institucionalni kriminal DORH-a, USKOK-a, HPB-a i dr. te njihovih odgovornih osoba.
Iz tog razloga Dražen Bošnjaković je i u direktnom sukobu interesa kada se odlučuje u tim predmetima Ustavnog suda u kojima su s jedne strane podnositelji/tužitelji Slaven Čolak i društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o. i dr. a s druge strane DORH-a, USKOK-a, HPB-a, HFP-a i dr., a slijedom čega se Bošnjaković ima obvezu odmah i izuzeti od odlučivanja u tim predmetima.
Ustavni sud Republike Hrvatske je zadnja linija zaštite institucionalnog kriminala na najvišoj državnoj i pravosudnoj razini. Taj sud služi samo interesima vladajućih političkih opcija i s njima povezanih interesnih skupina, a ne interesima građanima RH i trgovačkih društava koja u RH posluju. Tek poneki predmet običnih građana riješi se u njihovu korist, isključivo u marketinške svrhe, a sve to nakon što im je već nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. To nije svrha i uloga Ustavnog suda i sudaca Ustavnog suda koji su izgubili svaku vjerodostojnost.
Njihov „rad“ je posvećen isključivo osobnim ambicijama i interesima te interesima onih koji su ih postavili i imenovali za suce, a ne običnim građanima i interesima zaštite pravne sigurnosti te pravnog i demokratskog sustava RH.
Po Vašim tvrdnjama proizlazi da Ustavni sud RH smatra da drugostupanjska rješenja sudova ne predstavljaju pojedinačne pravne akte protiv kojih bi bilo dopušteno podnošenje ustavnih tužbi?
Po mojim tvrdnjama proizlazi da Ustavni sud RH u cilju manipulacije i obmanjivanja neosnovano i zakonom neutemeljeno odbacuje ustavne tužbe protiv rješenja viših sudova kojima je meritorno odlučeno o biti stvari, a sve uz obrazloženje da se tek nakon pravomoćne presude može odlučivati o pravomoćnim rješenjima tijekom postupka kojima se grubo krše temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom. Pravo je procedura propisana zakonom i zajamčena Ustavom RH I Europskom konvencijom, a što su elementarne stvari prava u uređenim pravnim državama. Ne možete protiv nekoga bez ijednog dokaza pokretati kaznene postupke i podnositi optužnice te ih potvrđivati rješenjima Vrhovnog suda RH, a potom tek nakon 16 godina odlučivati jesu li takvim postupanjima povrijeđena ustavna prava neosnovano i zakonom neutemeljeno proganjanih osoba. Nitko nakon 16 godina ne može vratiti izgubljene godine i uništene živote neosnovano i zakonom neutemeljeno proganjanih osoba, a niti za takvo što postoji adekvatno obeštećenje u materijalnom smislu.
Sukladno zakonu, prava stranaka u postupku zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom trebaju biti zaštićena tijekom svih faza postupka, i to odmah od inicijalnog pokretanja postupka i tijekom trajanja prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka a ne tek nakon pravomoćnog okončanja postupaka pred sudovima kada već nastane nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ustavni sud RH ne štiti prava zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom, a pogotovo ne kada se radi o predmetima u kojima su tužbe podnesene protiv RH zbog nezakonitog i nepravilnog rada DORH-a, USKOK-a, itd. ili pak pravnih osoba čiji je osnivač i vlasnik RH, poput primjerice HPB-a, HFP-a, AUDIO, CERP i dr.
Zašto?
Iz vrlo jednostavnog razloga što Ustavni sud RH štiti institucionalni kriminal na najvišoj državnoj i pravosudnoj razini, a ta državna i pravosudna razina određuje tko će obnašati sudačku dužnost na Ustavnom sudu RH te postavlja ustavne suce temeljem političke podobnosti a ne stručnih, moralnih i etičkih vrijednosti. To u budućnosti treba hitno promijeniti na način da se ustavni suci biraju neposrednom voljom građana a ne dogovorom političkih opcija, sada u konkretnom slučaju HDZ-a i SDP-a te njihovih partnera.
Da je Ustavni sud RH sukladno svojoj nadležnosti i zakonskoj obvezi prije 14 godina sankcionirao nezakonita postupanja Vrhovnog suda RH u predmetu USKOK-a tzv. „HPB Bankomat“, spriječilo bi se daljnje višegodišnje nezakonito postupanje HPB-a, DORH-a, USKOK-a i dr. te njihovih odgovornih osoba Sani Ljubičić i dr. počinjenih tijekom svih faza postupka tzv. “HPB Bankomat”, a slijedom kojih zlouporaba i nezakonitosti je prouzročena enormna materijalna šteta Slavenu Čolaku i društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i dr. te imateljima poslovnih udjela u društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i dr., a koja šteta još uvijek traje i sukladno procjenama ovlaštenih revizorskih i procjeniteljskih tvrtki za proteklo razdoblje od 16 godina premašuje iznos od 1,6 milijardi EUR-a.
Kako vratiti vjerodostojnost i na koji način smatrate da Ustavni sud i njegovi suci trebaju zaštititi pravnu sigurnosti te pravni i demokratski sustav RH?
Suci, pa tako i sudovi, svoju vjerodostojnost dokazuju zakonitim, pravilnim, stručnim, poštenim, pravednim i nepristranim suđenjem u svim predmetima, i to neovisno o tome radi li se o predmetima u kojima su stranke u postupku obični građani i nepoznate osobe ili pak o predmetima u kojima su stranke u postupku tuženici RH ili pravne osobe kojih je osnivač i vlasnik RH kao primjerice HPB, HFP, CERP i dr. Ustavni suci RH su politički postavljeni te kao kao takvi ne mogu biti nepristrani kada se radi o predmetima u kojima su tužbe podnesene Ustavnom sudu protiv presuda u predmetima protiv Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske, jer se radi o tužbama koje su podnesene zbog nezakonitog i nepravilnog rada državnih i pravosudnih instanci koje odlučuju o imenovanjima sudaca Ustavnog suda.
S druge pak strane, velik dio sudaca Ustavnog suda nikada nije niti vidio kako izgleda sudski spis niti ima elementarna znanja o odredbama Zakona o parničnom postupku, Zakona o upravnom postupku, Zakona o kaznenom postupku, itd., a što je nužno potrebno za odlučivanje po ustavnim tužbama.
U okolnostima kada predsjednik RH Zoran Milanović javno prozove bivšeg predsjednika Ustavnog suda RH Miroslava Šeparovića i njegovu suprugu da su krali od državnih osiguravajućih društava, itd., naravno da je takvim nastupom narušena vjerodostojnost Ustavnog suda i predsjednika tog suda.
Kao predsjednik Ustavnog suda RH Šeparović je imao mogućnost, ali i obvezu poduzeti pravne radnje protiv predsjednika RH Zorana Milanovića kako bi dokazao da njegova javno iznesena optuženja nisu točna, jer samo tako se može sačuvati vjerodostojnost Ustavnog suda i predsjednika Ustavnog suda RH koji je javno prozvan da je krao od državnih osiguravajućih društava. Kako to nije učinjeno, jasno proizlazi da je vjerodostojnost Ustavnog suda RH narušena, odnosno ona uopće ne postoji.
Uostalom, svi oni, predstavnici državnog i pravosudnog sustava, itekako su svjesni da je Republika Hrvatska još uvijek neuređena pravna država. I ne pokušavaju ništa niti promijeniti, jer misle, ali potpuno pogrešno, da oni ne mogu biti žrtve takvog neuređenog pravnog sustava. Na žalost, postojeća državnoodvjetnička i sudska praksa nastala u predmetu tzv. „HPB Bankomat“, iako nezakonita i protivna hrvatskim zakonima i europskim pravnim normama, omogućuje da DORH i USKOK mogu nasumice izabrati metu, poslovnog čovjeka, političara ili običnog građanina, potpuno nebitno o kome se radi.
A potom ga uhititi, procesuirat, pozvati desetke ili stotine navodnih svjedoka, podnijeti iskonstruiranu optužnicu sa krivotvorenim podacima i neistinitim sadržajem te zatrpati sud sa desecima tisuća stranica navodne dokazne dokumentacije. A nakon toga godinama ili desetljećima voditi iskonstruirani kazneni postupak bez ijednog dokaza koji bi upućivao na osnovanu sumnju u počinjenje kaznenog djela. Tako se uništavaju ljudski životi, hrvatsko gospodarstvo i pravni i demokratski sustav Republike Hrvatske. To nije pravna država, a bez uređenog pravosuđa država kao i da ne postoji. Potrebna je hitna reakcija cijelog društva.
M.M. /Foto: Press
