Kada je u pitanju nabava novih borbenih lovaca, gospodarska kriza uzorkovana Covid-19 pandemijom već uzima izuzetno ozbiljnog maha.
Tako je Slovačka prošle godine SAD-u službeno najavila pregovore oko izmjene uvjeta plaćanja kupljene eskadrile F-16 V Block 70/72, ukupno teških 1,6 milijarda eura.
Kao što je poznao, ovaj lovac natječe se i na hrvatskom natječaju za odabir novog višenamjenskog borbenog aviona. Iz slovačkog Ministarstva obrane u više su navrata upozorili Vladu kako će akvizicija najsuvremenijih američkih lovaca progutati dobar dio slovačkog vojnog proračuna.
Bratislava sada traži smanjenje ukupne cijene (što je malo vjerojatno) ili veći broj otplatnih rata. Slovačka je već platila prvu tranšu od čak 900 milijuna eura. Ovogodišnja rata trebala bi biti oko 150 milijuna eura, a već slijedeće 2022. godine, prema prvobitnim planovima, predviđeno je još 500 milijuna eura na ime otplate.
Prva četiri lovca trebala bi stići u Slovačku 2022. godine, preostalih deset bili bi isporučeni do kraja 2023.
Ugovor također uključuje naoružanje, logističku potporu i obuku zračnog te zemaljskog, tehničkog osoblja.
Slovaci na mukama
Međutim, nije otplata skupih lovaca jedini problem koji muči Slovake u novoj vojnoj akviziciji. Problem je i ugovorena američka logistika nakon što avioni budu isporučeni, a koja je ugovorena na period od samo dvije godine.
Mnogi slovački vojni stručnjaci i tamošnji mediji smatraju da je to nedovoljno, s obzirom da je riječ o posve novom avionu u slovačkom zračnim snagama koji će trebati duži vremenski support američkog proizvođača. Sve to koštat će dodatnih nekoliko stotina milijuna eura slovačke porezne obveznike, pri čemu se može zaključiti da će u finalu kupnja nove eskadrile koštati puno više od ugovorenih 1,6 milijardi eura.
Da je tome tako potvrđuju i novi procijenjeni troškovi za uređenje zračne baze Sliač gdje palnirano baziranje nova eskadrila.
Slovačka Vlada smatra da će rekonstrukcija te vojne baze koštati najmanje trostruko više od prvotno planiranih 55 milijuna eura. Negdje između 150 i 180 milijuna eura. Sve navedeno samo su dodatni troškovi koji opterećuju ionako skupi šoping kakav je nabava novih lovaca.
Nema nikakve dileme, F-16 V je sjajan aeronautički proizvod američkog vojno-industrijskog diva Lockheed Martina. Iz svježeg iskustva Poljaka koji su prije 15 godina počeli uvoditi F-16 Block 50/52 u svoje zrakoplovstvo, može se uočiti, među ostalim, da još imaju ozbiljnih problema u dosezanju punih operativnih sposobnosti. Operativnost ovih lovaca im se kreće osjetno ispod 50 posto.
Razlozi niske operativnosti su višestruki; od složenosti usvajanja aviona, skupoće rezervnih dijelova do čudnovatih kvarova koji se javljaju izvan popisa standardno predviđenih operativnih kvarova. Da nemaju MiGove-29 pola deklariranih sposobnosti poljska avijacija ne bi mogla obavljati.
I Bugari su potpisali ugovor za 8 komada F-16 V, a koji im je državni budžet olakšao za 1,2 milijardi eura. Ne samo da su, u odnosu na Slovake, kupili manji broj aviona, nego su ugovorili i manju količinu pratećeg naoružanja. No, s njihovim iznosom PDV-a, ukupna suma skače na preko 2 milijarde eura.
Već sada Bugari vide da s 8 aviona neće moći pokriti deklarirane zadaće i paralelno dostizati operativne sposobnosti te će oslanjanje na postojeće MiGove-29 itekako potrajati duboko u budućnost.
U dostizanju planirane razine operativnih sposobnosti s F-16 Bugarima će zasigurno pomoći kontinuirana prisutnost kolega pilota i tehničara ze inženjera iz USAF-a koji tamo sa svojim F-16 provode zajedničke vježbe DACT-a.
Zemlju-kupca F-16 doista strateški veže uz SAD. To je posve NATO kompatibilan lovac, sa širokim spektrom velikih borbenih sposobnosti i širokom lepezom najsuvremenijeg naoružanja. Međutim, i dalje ga prati vrlo visoka cijena zbog skupih troškova razvoja. Zahtjeva veliki broj raspoloživog zrakoplovno tehničkog osoblja, najmanje 150 mehaničara za jednu eskadrilu. Dugotrajna je obuka, dvije i pol do tri godine.
I za razliku od konkurencije, recimo Gripena ili Rafala, ovaj lovac ima najveće zahtjeve za modifikacijom i čistoćom zemaljske infrastrukture. Hrvatska trenutačno ni približno ne zadovoljava ni jedan parametar za brzo i bezbolno uvođenje ovog složenog lovca u operativu.
Vidimo iz gore navedenih primjera s kakvim se problemima susreću, a riječ je o zemljama koje imaju puno višu tehničku kulturu i daleko veća zrakoplovstva.
Rumunji mudro s MiGom-21
Jedna Rumunjska teške se muke odlučila za eskadrilu F-16. Rumunjski instituti u startu su bili uključeni u ovu nabavu; od razvoja novih doktrina uporabe zrakoplovstva, pa do kemijskih instututa koji su razvili posebnu hidrofobnu kemikaliju koja se u obliku premaza nanosi na obnovljene uzletno-sletne stane infrastrukture rumunjskih zrakoplovnih baza, a sve s ciljem postizanja zadovoljavajućih operativnih uvjeta kakve F-16 zahtijeva. Naravno, Rumunji s F-16 postepeno postižu operativne sposobnosti kroz paralelno i u većoj mjeri korištene MiG-21 Lancer. Tu su i ambiciozni planovi modernizacije njihovih podzvučni mlažnjaka IAR-99C Soim domaće proizvodnje, a koje će zajedno s izraelskim Elbitom dovesti na trenažni avion posljednje generacije. Rumunji, naime, održavaju pouzdani koncept obuke svojih pilota borbenih aviona kroz sve faze obuke.
E sad, hajdemo se osvrnuti u ovom svjetlu na naše genijalce iz MORH-a i njihove analize i proračune. Tamo vlada mišljenje da borbeni lovci HRZ-a trebaju doći do 2023. godine, jer tada istječe umjetni međuremontni resurs na 7 naših aviona koji nam „jamče“ Ukrajinci te u konačnici i radni vijek. Ni riječi, ni vizije, ni pouzdane matematike koliko treba vremena do postizanja operativnih sposobnosti, niti kako, s kim i čim ih mislimo postići.
Dok rumunjski, bugarski i slovački primjeri reflektiraju svu složenost i ozbiljnost pristupanja rješavanju ove problematike, mi samo možemo očekivati novu umotvorinu i improvizaciju koju će MORH opet predstaviti kao nešto novo, najbolje i čega se nitko nije sjetio.
Na žalost, čini se da HRZ teško može preživjeti kobne udarce koji su mu nanijeli (kvazi)remont u Ukrajini, a koji nam je eskadrilu sveo na 7 aviona, te udarac tuzemnog i inozemnog debakla od nabave u slučaju Barak s kojim je HRZ izgubio i ono malo vremena što je imao za preživljavanje. U svakom slučaju, na potezu je Banožić…
Analitički tim Maxportala/Foto: press
