SOA je još 2016. imenovala 20 sudaca koji su prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Što se nakon toga dogodilo?

24 ožujka, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) je još 2016. godine identificirala 20 hrvatskih sudaca za koje su procijenili  da predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku.



Objavljeno je to u cjelovitom izvješću SOA-e upućenom predsjednici i premijeru, no naznake onoga do čega su analitičari tajne službe došli vidljive su i u trećem javnom izvješću koje je nedavno obznanjeno na službenoj internetskoj stranici.

Sigurnosno obavještajna agencija SOA upozorila je na korupciju u pravosuđu tadašnjeg premijera Tima Oreškovića,  predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović  i predsjednika Sabora Božu Petrova. U povjerljivom godišnjem izvještaju koji je najvišim državnim dužnosnicima dostavljen u ljeto 2016., SOA je identificirala 20 sudačkih imena koji, prema njihovim saznanjima, predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

SOA je također konstatirala da je ”korupcija u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima, te državnim i javnim tvrtkama jedan od najznačajnijih izazova Republike Hrvatske koji ugrožava funkcioniranje tržišta, gospodarski rast, smanjuje porezne izvore i oštećuje državu.

Utjecaj korupcije na nacionalnu sigurnost

U njemu stoji kako je korupcija u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima, te državnim i javnim tvrtkama jedan od najznačajnijih izazova Republike Hrvatske koji ugrožava funkcioniranje tržišta, gospodarski rast, smanjuje porezne izvore i oštećuje državni proračun te stvara nesigurnost i gubitak povjerenja u državne institucije.

“Korupcija neizravno negativno utječe i na nacionalnu sigurnost, pa je SOA, u suradnji s drugim nadležnim tijelima, potpora njenoj prevenciji i suzbijanju. Posebno zabrinjavaju pokušaji koruptivnog utjecaja na političke, pravosudne i druge procese donošenja odluka”, upozorili su iz SOA-e.

Neviđeni skandal koji je pokrenuo Zdravko Mamić optužujući pet osječkih sudaca i predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu za primanje mita i reket svaki dan dobiva nova poglavlja.

Mamić štanca nove i nove optužbe, papire, račune, avionske karte i fotografije kojima želi dokazati da su se imenovani suci, koji su izravno bili uključeni u njegov slučaj,  ponašali prljavo i ucjenjivački te da su ga izreketarili za najmanje 500.000 eura. i na kraju osudili. Predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrban nazvao je ”najgorim kriminalcem”

Suci zaseban problem

Iako je u javnom izvješću SOA-e iz 2016. aveden cijeli pravosudni sustav, u koji spadaju i Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo RH, prema podacima iz verzije izvješća koja je upućena zakonskim korisnicima informacija SOA-e, a to su prije svih uredi predsjednice i premijera, precizirano je kako se tu misli isključivo na sudstvo.

Među nešto više od 1700 sudaca u Hrvatskoj izdvojeno je baš onih 20 čije ponašanje i odluke prema procjenama tajne službe predstavljaju sasvim konkretnu opasnost za nacionalnu sigurnost države. Oni ozbiljno uzdrmavaju sustav koji je ionako na vrlo krhkim temeljima te ima izuzetno nisko povjerenje građana. Njihove odluke su opasne i dalekosežne zbog čega su se i našli u fokusu interesa SOA-e.

SOA je u nadzor sudaca odnedavno uključena s obzirom na to da obavlja njihove sigurnosne provjere pri imenovanju na sudačku dužnost i prelasku na viši sud, dok je već dulje vrijeme zadužena za sigurnosne provjere sudaca koji rade na tzv. uskočkim predmetima, slučajevima najsloženije korupcije i organiziranog kriminala.

Osim vlastitih metoda provjera i prikupljanja podataka, SOA sasvim legitimno može koristiti i javne izvore informacija. A mediji su u posljednjih godinu dana obznanili možda jedan od najvećih sudskih skandala, onaj u koji je bio uključen Ustavni sud RH, na čije je suce Zdravko Mamić pokušao utjecati zbog izmjena Zakona o sportu.

Koliko je teško i istraživati korupciju u pravosuđu dokazala je i činjenica da su mjere tajnog nadzora nad sumnjivim sucima pukle prebrzo,  prije nego što su dale konkretne odgovore istražiteljima.

Slučaj Sanader

Istražitelji su se tad  zainteresirali za naizgled slučajan susret sutkinje Županijskog suda u Zagrebu i kandidatkinje za čelno mjesto tog suda, Jasne Smiljanić s Ivom Sanaderom, bivšim premijerom, kojem je nedavno otkazala presudu u “aferi Planinska”, uz obrazloženje da je potrebno dodatno vještačenje.

Svjedoci koji su ih potkraj svibnja ove godine vidjeli na večeri u konobi Lucija u Novom Vinodolskom proslijedili su te informacije DORH-u, a s njima je upoznata i SOA.

No, sve do trenutka dok ne počini stegovno ili kazneno djelo, za suca loša sigurnosna procjena može biti tek zapreka u napredovanju. Oni koji su uspjeli postati suci, na te su funkcije imenovani doživotno i negativna ocjena SOA-e spriječit će ih samo u prelascima na više sudove.

U ovom kontekstu treba sagledati i dio izvješća pučke pravobraniteljice koji se odnosi na pravosuđe. Jer i ti podaci o sudačkim potezima dostupni su agentima SOA-e.

Kroz brojne pritužbe je, kako stoji u godišnjem izvješću, evidentno nepovjerenje građana u pravednost, ali i zakonitost donesenih odluka, a samim time i u sustav pravosuđa i njegovu učinkovitost u cjelini. Građani nezadovoljni meritornim sudskim odlukama upiru na nezakonito ponašanje sudaca tvrdeći da je riječ o pogodovanju ili zlouporabi sudačke dužnosti.

U listopadu 2006. godine Vijeće predsjednika svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj, kojega čine predsjednici svih Sudačkih vijeća u RH usvojilo je donijelo Kodeks sudačke etike.

U Kodeksu je navedeno da je svaki sudac “dužan obnašanjem sudačke dužnosti i aktivnostima izvan suda razvijati standarde ponašanja koji pridonose očuvanju ugleda i dostojanstva suda i sudačkog poziva”. Kodek sudačke  objavljen na internetskim stranicama više sudova.

Kodeks od sudaca traži stručnost, marljivost, ispravno sudačko ponašanje u svim službenim i privatnim prilikama i odanost pravilu o jednakosti stranaka u postupcima.

U poglavlju Dostojanstvo sudačkog pozivanavodi se da “sudac ne smije dopustiti da njegova obitelj neprilično utječe na njegovo postupanje i odlučivanje u obavljanju sudačkog poziva” te da  “sudac se ne smije koristiti ugledom svog poziva kako bi ostvario ili unaprijedio svoje privatne interese, interese članova svoje obitelji ili bilo čije druge interese”.

Svatko tko misli da sudac krši etičke norme može to i prijaviti. Anonimne prijave se, navedeno je u kodeksu, ne razmatraju. No, zanimljivo je da zapravo nema nikakve kazne za kršenje Kodeksa.

U etičkom podsjeća se i na  dokument ”Načela sudačkog ponašanja” (Bangalorski kodeks) , koji su Ujedinjeni narodi usvojili 2003. godine, a kojim se od sudaca traži od sudaca integritet, stručnost, marljivost, ispravno sudačko ponašanje u svim službenim i privatnim prilikama

U poglavlje Propriety naglašava da pojam ”sudačke prikladnost”, kojom se čuva dostojanstvo i osobe i sudačke službe. Važna je slika koju sudac stvara u javnosti. Nije problem samo kršenje Kodeksa nego i dojam koji građani mogu steći  temeljem sudačkog ponašanja.

Svrha usvajanja tih međunarodnih etičkih standarda je ujednačavanje prava na međunarodnom nivou kroz doprinos nacionalnim pravosudnim sudstvima, profesionalnoj odgovornosti sudaca, njihovo ponašanju i odnosa prema sudačkoj  funkciji,  jačanju moralnog autoriteta sudstva, ali i jačanju povjerenja javnosti u sudačku  funkciju koja je bi trebala biti sinonim za – čestitost, učenost, ugled i poštovanje.

Prevedeno na svakodnevni  hrvatski jezik to znači da nema ljetovanja i cipela, druženja sa strankama i tuluma. Nema besplatnih radova na vikendicama, ručkova i terevenki s političarima. Nema zapošljavanja djece i rođaka.

Ni Vuitton cipela. Ni doživotnog uzdržavanja da bi se dokopao nekretnine.

M. Marković/Foto:

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •