Srbi pjevaju hrvatske navijačke pjesme i čude se: “Zašto mi nemamo takvu ljubav!?”

veljača 2, 2018 maxportal
Share Button

“Za razliku od naših sportskih himni, u kojima prizivamo osvajanje zlata, Hrvati su shvatili da je za pjesmu mnogo isplativije veličati zemlju i ljubav prema njoj, nego osvajanje medalja”.



“Ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj, mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj.” Baš tako, ijekavicom i nazivajući je svojom zemljom, pjevali su srpski rukometaši na nedavno završenom Euru u Hrvatskoj.

Otkriva to Telegraf, jedan od najčitanijih srpskih portala, pišući da je “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”, domoljubna pjesma Daleke obale koja je prerasla u neslužbenu navijačku himnu, bila apsolutni hit na Euru.

“Himne koje napišu naše prve komšije Hrvati pjevaju Šveđani, Španjolci, Islanđani… Ali i Srbi.

To je najvidljivije bilo na tek završenom Europskom prvenstvu u rukometu koje se održavalo upravo u Hrvatskoj. Na svim televizijama (i onim na kojima nije bilo prijenosa utakmica) nova sportska himna vrtjela se non-stop. O utakmicama u Arenama da ne govorimo.

Nije bilo bitno igraju li Šveđani protiv Španjolaca ili Hrvati protiv bilo koga. Himna “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj” puštana je stalno. I znate što? Navijačima se to svidjelo, čak i onima koji nisu razumjeli ni riječ. A svidjelo se i igračima koji razumiju sve, pa su je stidljivo pjevušili crnogorski i srpski rukometaši. Onako, u prolazu. Da se ne vidi i netko slučajno ne snimi.”

Srpski novinari objašnjavaju kakav je dojam ostavila na njih te reprezentativce Srbije i Crne Gore:

“Pjesma, koju svi opisuju riječju ‘moćna’, već nakon prvog slušanja kupila je sve riječima. Kroz njih je prenijeta sva ljubav koju jedan građanin bilo koje države može osjećati prema svojoj zemlji.”

Telegraf se zatim pita: “Kako to onda da mi još nismo napravili takvu pjesmu? A nitko ne može reći da ne volimo Srbiju. Kako to da mi nismo smislili ovakve stihove koji diraju ravno u dušu?” i daje čitateljima pjesmu na uvid i slušanje:

Pjesma se jako dojmila susjedima pa su kontaktirali Borisa Hrepića, basista Daleke obale, da im kaže kako je i kada napisana:

“Nastala je negdje između 1991. i 1992, kada smo svirali u Frankfurtu, u kojem smo proveli desetak dana, pa nas je uhvatila nostalgija. Iako je nastala u ratno vrijeme, nije prožeta nikakvom ratnom temom nego čistom ljubavlju prema svojoj domovini, a takve pjesme su uvijek dobre. Zadovoljan sam i novom verzijom koju su prepjevali navijači. Uhvaćena je moć mase, a to nije lako ni snimiti. Pisano je nekoliko namjenskih navijačkih pjesama, ali nisu kao ova naša uhvatile korijen.”

Srbi hvale i spot za pjesmu koja ih je oduševila: “Zanimljivo je i da su u spotu na prvom mjestu rukometaši, atletičari, hrvači, pa tek onda košarkaši. Još jedna od poruka na koje nismo navikli u našim pjesmama: da se ističu sportovi koji nisu nogomet i košarka. Mi ih, umjesto toga, nazivamo sportovima druge i treće kategorije.”

Ističu razliku u poimanju i hvale još jedan hrvatsku navijački adut, pjesmu “Neopisivo” od Zaprešić Boysa: “Za razliku od naših sportskih himni, u kojima prizivamo osvajanje zlata, Hrvati su shvatili da je za pjesmu mnogo isplativije da veliča zemlju, a ne medalju.

I dok oni pjevaju: “Nikad zaboraviti neću to što rekao je – Hrvatsku ljubi sine i nikog više od nje”, nama se pjesme temelje na: “Igraj i pobijedi, ponosno se vrati, donesi kući zlato što se zlati”.

“Je li nama bitnija ljubav prema zlatu, nego prema našoj zemlji?” pita se na kraju Telegraf.

Megy M./foto:promo



Komentari
Share Button