Srpski povjesničar tvrdi: Vučićevi rođaci bili su ustaški čuvari u Jasenovcu

Aleksandar Vučić nije etnički Srbin iz Čipuljića kod Bugojna, nego je porijeklom Hrvat katolik iz Blatnice kod Čitluka. Pradjed mu se zvao Ante, tvrdi dr. Nemanja Dević, srpski povjesničar navodeći da je u ratnom arhivu Bosne i Hercegovine pronašao dokument koji to potvrđuje. Vučićev pradjed zvao Ante, bio je Hrvat iz Hercegovine.

Dr. Nemanja Dević iz beogradskog Instituta za suvremenu istoriju u Sarajevu je pronašao zapisnik Zemaljske komisije BiH. Svjedok je odmah nakon rata izjavio:

“Koncem maja došao je sudski pristav Berlot Josip u društvu sa žandarom iz Bugojna. Odveli su Vučić Anđelka pok. Ante st. 49 g. Sutradan su pokupili još deset ljudi. Svu jedanaestoricu odveli su u zatvor u Bugojno, odakle su navodno sprovedeni u Banju Luku i nikada se nisu vratili.”

Ante Vučić krajem 19. stoljeća seli u cincarsko‑vlaško selo Čipuljić, gdje se ženi pravoslavnom Srpkinjom iz imućnije obitelji. Radi nasljedstva prelazi na pravoslavlje, ali etnički ostaje Hrvat. Njegova djeca već u sljedećoj generaciji postaju pravoslavni Srbi, među njima i Anđelko, djed Aleksandra Vučića.

Vučići su u Bugojnu kratko prisutni – samo dvije generacije. Vučićev otac Anđelko rođen je 1941. u Svilajncu, kamo je njegova majka Dragica pobjegla pred ustašama, piše srpski novinar Dragan Ilić.

Nakon rata obitelj se seli u Kikindu i Bečej, gdje Anđelko završava školu, studira ekonomiju i cijeli radni vijek provodi u kovnici novca u Topčideru. Aleksandrova majka Angelina Milovanov bila je novinarka novosadske televizije, kasnije i beogradske.

Aleksandar i Andrej Vučić rođeni su u Beogradu, odrastali u Novom Beogradu, a obiteljski su bili vezani isključivo za Vojvodinu. Bosna u njihovoj kući nije imala nikakvu emocionalnu ni identitetsku ulogu.

Vučićev djed Anđelko jedina je stvarna žrtva ustaša iz obitelji Vučić. Ubili su ga u Bugojnu u svibnju 1941. jer je podržao demonstracije protiv pakta Cvetković–Maček. Ostale navodne žrtve koje je Vučić spominjao nikada nisu potvrđene, niti postoje grobovi.

Povijesni dokumenti iz NDH dodatno potvrđuju da su Vučići, osim ubijenog Anđelka, bili pod zaštitom ustaša. U Čipuljiću je cijela obiteljska grana 1941. prešla na katoličanstvo – ne iz ideoloških razloga, nego radi spašavanja života. Prevođenje je obavio lokalni katolički svećenik, što je u NDH bio  način da se pravoslavne obitelji zaštite od progona. Time se Vučići formalno vraćaju u vjeru svojih hercegovačkih predaka. Padom NDH vratili su se na pravoslavlje.

Najstariji brat ubijenog Anđelka, Antonije Braco Vučić, bio je zet lokalnog ustaškog zapovjednika Ljube Tomasa i sudjelovao u ustaškim jedinicama.

Dio obitelji koja je ostala u Hercegovini priključila se ustašama. U Hercegovini su Vučićevi rođaci Ivan i Ilija Vučić bili visoko rangirani ustaški dužnosnici u logoru Jasenovac. Srpski izvori tvrde da se komunističkoj literaturi navodi da je Ivan bio visokopozicionirani ustaša i jedan od upravnika u logoru Jasenovac, a Ilija je jedan od najokrutnijih ubojica.

Nakon rata emigrirali su u Njemačku, gdje su ubijeni kao hrvatski politički emigranti. Ilija je ubijen u Stuttgartu 1975. a Ivan u Saarbrückenu 1977.

U povijesnim dokumentima je zabilježeno da je u Njemačkoj 1977. ubijen hrvatski emigrant Ilija Vučić i Ivan Vučić. Iako srpski autor tvrdi da je Vučićev pradjed Ante bio je rođeni stric Ivanu i Iliji, nije poznato je li riječ u žrtvama koje bi mogle biti rodbinske povezane s srpskim predsjednikom

U Blatnici postoji obilje dokaza o Vučićima, Hrvatima katolicima, koji ondje žive gotovo pet stoljeća. U Čipuljiću nisu povezali više od dvije generacije. Vučići su hercegovačka loza, prisutna stoljećima u zapadnoj Hercegovini, dok je bugojanska grana kratka i nastala doseljavanjem Ante Vučića krajem 19. stoljeća.

Srpski autor na kraju zaključuje da Aleksandar Vučić po podrijetlu Hrvat iz Blatnice, a po vjeri predaka nije pravoslavac, nego rimokatolik.

Poveznica s Jasenovcem

Poveznica između Ivana Vučića i koncentracijskog logora Jasenovac pojavila se krajem 2025. i početkom 2026. godine, i to u tvrdnjama redatelja i novinara Danka Vasovića te u internetskim objavama Vilibalda Erića.

Prema njihovim navodima Ivan Vučić navodno je bio ustaški dočasnik i zapovjednik u logoru Jasenovac. Glavna teza tih istupa je da je Ivan Vučić sudjelovao u zapovjednoj strukturi logora. Izvor im je  navodna njemačka arhivska građa koju u javnosti promiče Danko Vasović, autor dokumentarnog filma “Jasenovac – istina”

Plasiranje takvih informacija koristi se u dnevnopolitičke svrhe kako bi se obitelj srbijanskog predsjednika dovela u vezu s ustaškim režimom iz Drugog svjetskog rata.

Te tvrdnje ne postoje u relevantnim povijesnim institucijama, muzejima, arhivima, niti u ozbiljnim historiografskim istraživanjima.

Međutim — i ovo nije nevažno — u dokumentima Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. godine Ivan Vučić se doista pojavljuje. Na popisu od 183 osobe koje je Komisija proglasila odgovornima za zločine u Jasenovcu, na 180. mjestu stoji: “Vučić Ivan, dočasnik.”

Ivan Vučić u arhivima se pojavljuje kao ustaški dočasnik i to je jedini pouzdan povijesni podatak. Postoji li ikakva veza između tog Ivana Vučića i obitelji Aleksandra Vučića, nije poznato.

Tko je Danko Vasović

Danko Vasović je srpski novinar, publicist i dokumentarist, najpoznatiji po temama iz Drugog svjetskog rata, Jasenovca, ratnih zločina i kontroverznih povijesnih interpretacija. Radi u sferi alternativne historiografije, često izvan akademskih standarda, i zbog toga je predmet brojnih polemika.

Radio je u više srpskih redakcija, uključujući Politiku i Večernje novosti. Najpoznatiji je po filmu “Jasenovac – istina”, koji je izazvao burne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji.

U profesionalnim historiografskim krugovima ne smatra se relevantnim izvorom, ali u političkim i medijskim obračunima često se koristi kao “autoritet” za tvrdnje koje nemaju arhivsku podlogu. Godinama operira na rubnim platformama, YouTube kanalima i alternativnim medijima, gurajući “otkrića” o Jasenovcu koja nijedna relevantna institucija nikada nije potvrdila.

Njegovi navodni “njemački arhivi” nikada nisu objavljeni, njegovi filmovi izazivaju političke skandale, a ne historiografske rasprave, i zato se u ozbiljnim povijesnim krugovima smatra autorom koji proizvodi medijske konstrukcije, a ne činjenice.

Ipak, Vasovićeve promocije i predavanja redovito privlače iznenađujuće velik broj visokih prelata Srpske pravoslavne crkve, što njegovim nastupima daje privid institucionalne težine koju u historiografiji zapravo nema.

Tko je dr. Nemanja Dević?

Vilibald Erić je srpski YouTube komentator, alternativni “istraživač” i autor opskurnih internetskih sadržaja koji se posljednjih godina profilirao kao jedan od glavnih promotora neprovjerenih i politički motiviranih tvrdnji o Jasenovcu, NDH i porijeklu pojedinih javnih osoba.

Nema historiografsku edukaciju, ne objavljuje u znanstvenim časopisima, ne sudjeluje u akademskim konferencijama i ne koristi verificirane arhivske izvore. Njegov rad se temelji na interpretacijama, insinuacijama i selektivnim čitanjima dokumenata, najčešće bez ikakve provjere u relevantnim institucijama.

Erić je poznat po tome da svoje “analize” objavljuje na YouTube kanalima i društvenim mrežama, gdje kombinira povijesne teme s političkim komentarima, često u formi senzacionalističkih videa namijenjenih viralnom širenju. Upravo je on, zajedno s Dankom Vasovićem, krajem 2025. i početkom 2026. godine počeo širiti tvrdnju da je Ivan Vučić bio zapovjednik u Jasenovcu i da je povezan s obitelji Aleksandra Vučića — tvrdnju koju nijedna historiografska institucija ne potvrđuje, a koja se u arhivima ne pojavljuje.

Erićev sadržaj redovito se pojavljuje na platformama koje promoviraju teorije zavjere, alternativnu povijest i političke konstrukcije. Zbog toga ga se u ozbiljnim povijesnim krugovima ne smatra relevantnim izvorom, nego medijskim akterom koji proizvodi narative za političku upotrebu, osobito u temama koje uključuju NDH, Jasenovac i identitet srpskih političara.

Drugim riječima Vilibald Erić je YouTube komentator, a ne povjesničar. Njegove tvrdnje treba tretirati kao medijske konstrukcije, a ne kao povijesne činjenice.

Tko je dr. Nemanja Dević?

Dr. Nemanja Dević je srpski povjesničar mlađe generacije, specijaliziran za razdoblje Drugog svjetskog rata, četnički pokret, kolaboraciju i ratne zločine na prostoru Srbije i NDH. Radi u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu, jednoj od glavnih državnih institucija za istraživanje povijesti 20. stoljeća.

Autor je više knjiga o četničkom pokretu, lokalnim kolaboracionističkim strukturama i ratnim zločinima.  Sudjeluje u znanstvenim konferencijama i objavljuje u stručnim časopisima.  Često se pojavljuje u srpskim medijima kao povjesničar koji komentira teme iz Drugog svjetskog rata. Njegov rad je akademski, ali nerijetko ulazi u politički osjetljive narative.

U srpskoj akademskoj zajednici smatra se relevantnim istraživačem, iako su njegova djela često politički osjetljiva jer se bave temama koje su u Srbiji i regiji ideološki nabijene. U Hrvatskoj je poznat, ali ne nužno i prihvaćen kao neutralan izvor zbog fokusa na četničku perspektivu.

Zašto je važan u kontekstu Vučića?

Dević je autor koji je prvi javno spomenuo dokument iz ratnog arhiva BiH u kojem se navodi da je otac Vučićeva djeda Anđelka bio Ante Vučić, Hrvat katolik iz Blatnice. To je jedini navodni arhivski trag koji podržava tezu o katoličkom podrijetlu obitelji Vučić.

Iako je Dević relevantan istraživač, taj dokument nikada nije javno objavljen niti neovisno verificiran, pa se tvrdnja o hrvatskom i katoličkom podrijetlu obitelji Vučić zasad ne može smatrati potvrđenom historiografskom činjenicom.

M. Marković/Foto: