Uvođenje bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 u operativni sustav Oružanih snaga Republike Hrvatske nije tek tehničko pitanje nabave još jedne platforme. To je strateška prekretnica. Riječ je o civilizacijskom skoku, o ulasku Hrvatske u ligu zemalja koje dronove ne koriste samo kao nadzorno sredstvo, nego kao multiplikator sile.
Radi se o sredstvu koje bitno mijenja taktički pejzaž na Balkanu i Jadranu, instrumentu kojim Hrvatska stječe oči i uši u zraku, ali i „oštre kandže“ kad zatreba udariti.
TB2 je, prije svega, platforma za prikupljanje obavještajnih podataka u realnom vremenu. Njegova elektro-optička i infracrvena senzorska oprema omogućuje nadzor golemih prostranstava – od kopnenih granica do morskog akvatorija. U zemlji koja ima tisuću otoka i dugu granicu, to znači dramatično smanjenje tzv. “slijepih pjega”.
Riječ o vođenju Google Eartha na steroidima, samo što se ovaj put kamera ne nalazi u svemiru, nego lebdi dvadesetak kilometara iznad protivničke kolone. U ratnoj doktrini to znači kraće vrijeme reakcije, preciznije navođenje topništva i eliminaciju iznenađenja – a to je temeljna razlika između pobjede i poraza.
TB2 nije samo izviđač. On nosi pametne projektile MAM-L i MAM-C, male ali precizne bojeve glave koje uništavaju oklopna vozila, zapovjedna mjesta i logističke točke. Primjeri iz Nagorno-Karabaha, Sirije i Ukrajine pokazali su da TB2 može paralizirati protivnički sustav zapovijedanja.
U hrvatskom kontekstu, to znači da bi OSRH prvi put imale organski kapacitet za precizne udare iz zraka, bez oslanjanja na borbene avione Rafale. Radi se o avionu ne odveć bogatih, ali i oružju pametnih – jeftin, ali strašno učinkovit.
TB2 dramatično mijenja percepciju snaga. Mala vojska poput hrvatske odjednom postaje igrač s platformom koju su i veće sile učinile centralnim elementom svojih kampanja. Psihološka transformacija prvog reda – od vojske koja gleda kroz dvogled do vojske koja vidi i udara preko horizonta. Neprijatelj, znajući da je izložen stalnom pogledu i potencijalnom udaru iz zraka, gubi inicijativu i slobodu manevra.
Uvođenje TB2 u OSRH također ima geopolitičku dimenziju. Hrvatska se svrstava u krug NATO članica koje aktivno moderniziraju svoje kapacitete dronovima – od Poljske do Turske. Time se potvrđuje status regionalnog lidera, a istodobno se jača interoperabilnost sa saveznicima. Bilo bi to strateško poravnanje na pravoj strani povijesti. Hrvatska je ušla u novu ligu u kojoj nema mjesta improvizaciji, već samo ozbiljnoj tehnologiji i ozbiljnim partnerstvima.
Uvođenje TB2 nije tek tehnička modernizacija. To je strateški skok koji Hrvatskoj daje oko, mozak i udarac iz zraka, a OSRH transformira iz promatrača u aktera nove generacije ratovanja. To je ulaznica u budućnost – a ta budućnost je bespilotna.
Što TB2 znači za ministra obrane Ivana Anušića?
Dolazak dronova pozicionira ga kao ministra koji isporučuje konkretne rezultate i vraća prestiž resoru koji je godinama bio u sjeni. Time Anušić jača svoj profil unutar Vlade i stranke, ali i u javnom prostoru, gdje se nameće kao političar s jasnim kapitalom.
Potvrđuje se da je resor kojim upravlja u samom vrhu državne agende. U vremenu kada neka ministarstva često gube politički sjaj, obrana zahvaljujući TB2 ponovo postaje poligon prestiža. Anušić se, bez ikakve dileme, profilira kao čovjek koji donosi konkretne rezultate u sigurnosnoj arhitekturi države.
M. Marković/Foto: MORH/ F. Klen
