Napad na hrvatskog policajca po zakonu se tretira kao napad na državu. A upad u vojarnu i napad na vojnika? Kako se on tretira? Kao dječja igra ili kao terorizam?
Priča prva: bilo je to negdje u drugoj polovini ’80-ih godina. Mjesto radnje: nekadašnja vojarna JNA na Turnju (predgrađe Karlovca), gdje se nalazilo skladište intendantske opreme JNA (danas je tu Muzej Domovinskog rata).
Glavni akteri su: general-pukovnik Josip Gregorić (1928. – 1996.), pomoćnik saveznog sekretara za narodnu obranu za pozadinu te nepoznati vojnik na straži (albanskog podrijetla).
General Gregorić važio je za „teže“ generale JNA, što po činu, što po pojedinim, blago budi rečeno, neuobičajenim postupcima i ponašanju. Jedne jesenske noći, kada se vraćao iz kasarne u Logorištu odlučio je provjeriti budnost stražara u objektu na Turnju, koji je bio u njegovoj zapovjednoj liniji.
Obučen u generalsku odoru, nenajavljen je ušao u prostor vojnog objekta. Odjednom začuo je oštar glas stražara:
– Stoj!
– Stao sam!
– Tko ide?
– General-pukovnik Gregorić …
– Ma nemoj, lezi dole!
– Ja sam general Gregorić …
– Lezi dole!
– Ali, ja sam …
– Lezi dole, pucat ću! I potom se čuo oštar zvuk ubacivanja metka u cijev puške. Nemajući kuda, general Gregorić je zalegao i šutke čekao da dođe komandir straže, a iznad njega je stajao ročni vojnik s metkom u cijevi.
Dolaskom komandira straže sve se brzo raspetljalo; general je ustao, pružio je ruku vojniku i na licu mjesta dao mu 30 dana nagradnog dopusta!
Gotovo da nema osobe koja je služila vojni rok u JNA, a da nije osobno doživjela ili čula za neki slučaj kada je vojnik na straži odlično obavio svoj posao. Iako je bilo i propusta, pravilnom obavljanju stražarske službe posvećivala se posebna pažnja.
Priča druga: vrijeme radnje: 8. svibnja 2003., točno u podne. Mjesto radnje: Stančićeva ulica, Zagreb. Glavni akteri su: umirovljeni brigadir OSRH Z. A. (57) i vojni policajac, ročni vojnik Ž. V.
O nastalom događaju je „Crna kronika“ Večernjeg lista od 10. 5. 2003. izvijestila slijedeće:
“Za kazneno djelo sprečavanja službene osobe u obavljanju dužnosti odgovarat će 57-godišnji vozač automobila Rover, zagrebačke registracije, koji je u četvrtak oko 12 sati autom namjerno odgurnuo vojnog policajca jer mu je branio prolaz Stančićevom ulicom uza zgradu MORH-a.
U događaju u Stančićevoj ulici vojni policajac zadobio je lakše tjelesne ozljede, a potom uhićeni i kriminalistički obrađeni, nervozni 57-godišnjak iznenadio se kada su mu policajci postaje u Bauerovoj ulici spomenuli da je vojni policajac ovlašten pucati iz automatskog oružja u slučaju takvog nasrtaja.
Naime, stražari pred zgradom MORH-a naoružani su strojnicama ERO s bojevom municijom. Nakon obrade, protiv vozača Rovera podnesena je kaznena prijava.“
Neosporno je slijedeće: umirovljeni brigadir učinio je kazneno djelo za koje je kazneno odgovarao. Kako je do toga došlo možda bi najbolje odgovorio sadržaj filma „Falling Down“ (preveden kao Dan ludila) iz 1993. godine, s Michaelom Douglasom u naslovnoj ulozi. Tog dana se našem brigadiru puno toga posložilo: bila je velika vrućina; ulice su bile zakrčene automobilima; njemu se žurilo na aerodrom i želio je put presjeći kroz Stančićevu („njegovu Stančićevu“), kroz koju je prošao „milion puta“ idući na posao pa je htio i sada.
Na putu mu se ispriječio mladi ročni vojnik koji je profesionalno radio svoj posao jer se tog dana u Stančićevoj održavao brifing vojnih izaslanika obrane akreditiranih u Republici Hrvatskoj.
Da skratimo priču: brigadir je pogriješio i za to je odgovarao. Još istu večer, oko 23 sata, prepraćen je istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu, gdje je i zadržan. Prespavao je bez vezica u cipelama! I to se dogodilo časniku Hrvatske vojske koji je, među prvima, u svibnju 1991. godine napustio JNA.
Njegova služba u Hrvatskoj vojsci bila je besprijekorna, bez ikakve mrlje, s takovim doprinosom oslobađanju Domovine da se slobodno može reći kako je, uz brojna odlikovanja, zaslužio i čin generala, koji, nažalost, nije i neće dobiti.
Svjestan počinjenog djela molio je tadašnjeg zapovjednika Vojne policije da mu omogući susret s ročnim vojnikom kako bi mu se osobno ispričao za nastali incident! Tako to rade časnici Hrvatske vojske!
S druge strane, trojica srpskih baraba, u četvrtak 10. srpnja o. g., u alkoholiziranom stanju upadaju u prostor vojarne „Josip Jović“ u Udbini. Vozač je pritom krenuo na stražara s namjerom da ga pregazi, a ovaj je potom zvao „112“, umjesto da je primijenio sva sredstava koja mu stoje na raspolaganju prema Pravilniku o stražarskoj službi. Umjesto da puca, on čeka dolazak civilne policije i omogućava izgrednicima da neometano napuste vojni objekt. Potom ih civilna policija idućih sat i pol vremena lovi po cijeloj Lici! Naprosto nevjerojatno! Sramotno!
U današnjem tekstu Krešimira Žabeca u Jutarnjem listu, stručnjak za sigurnost Ante Letica postavlja nimalo bezazleno pitanje: kako bi se te osobe provele da su to učinile u nekoj vojarni u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili SAD-u? Odgovor je vrlo kratak i jasan: JAKO LOŠE!
A kako bi se tek provele da je u tom trenutku na straži bio onaj vojnik albanske narodnosti koji je prije rata „zalegao“ general-pukovnika na Turnju!? Danas bi u Istri bila dva pogreba, a u Srbiji jedan.
A najbitnije od svega je to da bi svim provokatorima bila poslana jasna poruka: ne možete i nećete se zajebavati s hrvatskim vojnikom na straži! Potom bi, svatko drugi kome bi tako nešto palo na pamet, dobrano razmislio hoće li ponovno „čačkati hrvatsku mečku“!
Stoga je posve u pravu gospodin Letica koji kaže da je u ovom slučaju: „… podbacio vojni segment sustava koji nije adekvatno odgovorio na ugrozu vojnog objekta“. Žalosno, ali bolje bi reagirao noćni čuvar u nekom skladištu, pa čak i portir u nekoj bolnici!
S druge strane, paradoksalno, trebamo biti zahvalni ovoj trojici „đilkoša“ jer su razotkrili ono što mnogi u sigurnosno-obrambenom sustavu vide i na što godinama upozoravaju, ali ne mogu doći do riječi od onih koji grade svoju vojničku ili političku karijeru na mantrama o nepobjedivosti pobjedničke Hrvatske vojske!
Činjenice su bjelodane: vojnik nije dobro obavio svoju zadaću! Opravdanja načelnika Glavnog stožera kako je traljava reakcija stražara u stvari za dlaku spriječila još veću tragediju samo su jalovi pokušaj saniranja počinjene štete i narušenog ugleda hrvatskog vojnika.
Traljavo se su reagirali i hrvatski mediji i političari. Poglavito oni s krajnje desnice i krajnje ljevice. Zamislite da je neki lik autom upao na festival LGBT zajednice. Mediji bi vrištali, tražila bi se izvanredna sjednica Sabora…
A komentatori i kolumnisti s desnice? Njima netko treba objasniti da je drug Tito davno umro, da se Jugoslavija raspala, da nam nisu krivi ni Srbi ni Udba ni KOS nego vlastite slabosti. Ili gluposti.
I da nauče koje su ovlasti ministra obrane, a koje dužnosti načelnika Glavnog stožera. I vrhovnog zapovjednika. Inače ne bi pisali da je ovo udar na ministra obrane Ivana Anušića, bilo da dolazi iz Vučićeva ureda u Beogradu ili vrha HDZ-a u Zagrebu. Jedna od većih gluposti ove godine, a nije da se gluposti nismo nagledali.
Nevolja po HV je da se sve dogodilo tri tjedna prije velikog vojnog mimohoda za proslavu 30 godina Oluje. Nezgoda je je se u vojarni na Udbini nalazi elitna postrojba Hrvatske vojske koja se priprema za Mimohod. Nevolja je da su zbog toga pojačane mjere sigurnosti, a opet se dogoditi takav incident.
Tko je kriv, tko je odgovoran?
Stražu u vojarni u Udbini daje Kopnena vojska i očito je da su bili nespremni. Vojnici na straži, naoružan dugim cijevima, morali su reagirati i, vojnički rečeno, “roknuti” trojac koji je upao u vojarnu i autom jurnuo na vojnika. Da su postupili po pravilima.
Bi li netko pri tome stradao? Moguće.
Na kraju, posebno je tragikomična reakcija hrvatskog pravosuđa koje u pritvoru zadržava samo vozača, a pušta na slobodu druga dva „đilkoša“, jednog od njih državljanina Srbije! Koji je sada u Srbiji junak, glavni „baja“, i kome ne pada na pamet da zamoli vlasti Republike Hrvatske kako bi se ispričao stražaru u Udbini, koji je za dlaku izbjegao vlastitu tragediju.
Znači, imamo situaciju opisanu u prethodnom tekstu iz koje je vidljivo kako se hrvatski pravni sustav odnosi prema uvaženom časniku Hrvatske vojske koji je neosporno pogriješio i za to je snosio sankcije.
Kao i časnik Hrvatske vojske koji je maloljetnom sinu, koji je danima „pilio živce“ njemu i supruzi, opalio šamar, nakon čega je sin nazvao „Plavi telefon“ i ovaj, također uvaženi časnik, noć proveo bez vezica na cipelama!
Policijski, a potom i pravosudni tretman koji su ova dva časnika HV-a imala, gori je od tretmana koji su imala ova dvojica srpskih „đilkoša“ koji su ostali na slobodi! Nije zakazao samo hrvatski vojni sustav, nego i pravosudni! Kakva je poruka poslana potencijalno novim provokatorima? Idite u Hrvatsku i zabavite se! A, ako slučajno zaglavite, zovite – Plavi telefon!
Sve dok, jednog dana ne naletite na albanskog stražara.
Marko Marković/Foto: Mup.hr
