Bosanski franjevac Franjo Ninić, inače vrlo aktivan na društvenim mrežama, podržao je Tomislava Tomaševića u drugom krugu lokalnih izbora za gradonačelnika Zagreba.
Fra Ninić, koji službuje u Tuzli, sebe je na društvenim mrežama ovako predstavio: “Bosanski franjevac, teolog, priučeni komentator društvene zbilje u BiH. Stavovi uvijek osobni, nekonvencionalni i nikad protiv. Humanist u pokušaju.”
Nakon prvog kruga lokalnih izbora u Zagrebu objavio preslik teksta Hine i fotografiju na kojoj su kandidat za gradonačelnika Tomislav Jonjić te Marijan Pavliček, Stjepan Bekavac i Zlatko Hasanbegović, uz uvredljiv opis:
“Ovo su poraženi desničarski ‘Ćaciji’ iz Zagreba. Drukaju u 2. krugu za ‘hercegovačku nevistu’ Mariju S. Raspudić. Nemoj biti kao oni. Ne budi purgerski ‘Ćaci’.”
Uz to je stav link Možemo! kao znak podrške toj stranci, čime je u kratkoj objavi pogazio načelni stav “nikad protiv”.
Njegova objava primjerenija je srpskom tabloidu Informer, koji se i u Srbiji smatra sramotom nad sramotama, nego službenom profilu svećenika Katoličke Crkve. Taj uvredljivi politički pamflet u kasnijoj objavi nazvao je eksperimentom.
Kako je nastao naziv Ćaci? Što znači?
Za neupućene “Ćaci” je posprdan naziv za Vučićeve “studente” u Srbiji, a simbol je primitivizma, niskog obrazovanja i nasilja nad političkim neistomišljenicima.
Kada su krenuli prosvjedi i blokade fakulteta i srednjih škola u Srbiji, na ulazu u novosadsku Gimnaziju ‘Jovan Jovanović Zmaj’ osvanuo grafit “Ćaci u školu”. Autor poruke je želio napisati “Đaci u školu”, ali je zbog neznanja pogriješio
Grafit je postao svojevrsna senzacija, a podržavatelji režima Aleksandra Vučića dobili su kolektivan nadimak ”ćaci” i postali predmet ismijavanja i sprdnje.
Nazvati Tomislava Jonjića ili Zlatka Hasanbegovića “Ćaci” može samo bolestan i zao um. Dovesti Jonjića ili Hasanbegovića u kontekst niskog obrazovanja ili primitivizma nikad nisu pomislili ni njihovi najljući politički protivnici u Hrvatskoj, ma što got mislili o njihovim politikama i javnom djelovanju.
Ili o Stjepanu Bekavcu, autoru većeg broja knjiga, među kojima su i školski udžebenici povijesti.
Zvati nekoga “purgerski Ćaci” je zapravo pokušaj dovođenja Terazija u Zagreb, i to onog najlošijeg iz Beograda. Sugerira to i žal za propalom državom i vremenom kad se najlošije iz Beograda dekretom preseljavalo u Zagreb.
Dalje, svećeniku iz Tuzle netko je trebao reći da je drug Tito davno umro, da se Jugoslavija raspala i da se većina Hrvata danas ne referira na Srbiju. Niti im je Beograd referentan za bilo kakva poređenja. Samo se budale, kao što je u ovom slučaju fra Franjo Ninić, žele porediti s lošijima od sebe.
O temeljnoj stvari – suprotnosti temeljnih vrijednosti crkve i politike stranke Možemo, koju podržava fra Franjo Ninić, ne treba ni govoriti. Od Vatikanskih ugovora, stavova o pobačaju, gradnje crkava, vjerskih sloboda… Sjetimo se samo kako je Rada Borić kukala da je nesretna jer živi blizu Svete mati Slobode i vidi veliki broj mladih u crkvi.
Za svećenika Franju Ninića u Zagrebu bi rekli da je “jednostavnije strukturiran”, u BiH bi rekli da je blesav, a ja ću dodati ili lud ili je zao? Ili oboje? Možda ima i nešto treće, ali dobro sigurno nije.
P. S.
Spomenimo da je Ivo Tomašević, stric Tomislava Tomaševića, katolički svećenik i istaknuti član (glavni tajnik) Biskupske konferencije BiH, pa su neki to povezali s ovakvim stavom franjevca Ninića. Uvjereni smo da to nije točno i da don Ivo Tomašević nema nikakve veze s političkim pamfletima Franje Ninića.
Marko Marković/Foto: X
