Te laži o meni ponavljaju se godinama, a sad je počeo i Zoran Milanović

11 prosinca, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  



Povodom današnje 21. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Šeks kaže kako je Tuđman bio najvažnija figura u stvaranju neovisne države i da muto nitko ne može osporiti.

“Što vrijeme dalje ide, to je očitije koliko je grandiozno njegovo djelo bilo. Od njegovog odlaska Hrvatska je ispunila sve svoje strateške, nacionalne ciljeve i sada joj predstoji oživotvoriti Hrvatsku kao državu građanskih prava i sloboda, a to je zadaća i sadašnje Vlade i Sabora, i svih drugih odgovornih ljudi u Hrvatskoj u budućnosti”, rekao je Vladimir Šeks.

Milanović je trebao ići u Bruxelles

Zbog bolesti predsjednika Vlade koji je trebao ići u Bruxelles na sjednicu Europskog vijeća, predsjednik republike trebao je otići na taj sastanak. On je to odbio, a Hrvatsku je tamo predstavljati slovenski premijer Janez Janša.

“Pandemija je poremetila uobičajene standarde ponašanja. Tko će predstavljati Hrvatsku u Bruxellesu je sasvim irelevantno. Važno je da Hrvatska ima nepodijeljeni ugled u EU, te da se u tim problemima koji su se nadvili nad Hrvatskom Vlada dobro snalazi.

Mislim da bi bolje bilo da je predsjednik Zoran Milanović bio u Bruxellesu, bez obzira na to što se radi o temama za koje on nije posebno kompetentan”, rekao je Šeks.

“Lopovi su uvijek bili korak ispred države”

Kazao je kako su korupcija i pravosuđe bolne teme zbog posljedice koje nose sa sobom.

“Hrvatska se 90-tih suočila s oblicima korupcije i organiziranog kriminala. Put protiv korupcije koji sam inicirao 1993. godine nije uspio. Najveći je nedostatak u borbi protiv korupcije bio taj što nisu na vrijeme prepoznati kontrolni mehanizmi koji bi zaustavili i onemogućili bujanje korupcije. To je teška bitka. Lopovi su uvijek bili korak ispred države, a pravosuđe nije na adekvatan način odgovorilo na kaznena djela vezana za korupciju.

Krajnje je vrijeme da se radi na iskorjenjivanju korupcije i vrati povjerenje građana u pravosuđe”, rekao je Šeks, te dodao kako je pravosuđe u Hrvatskoj efikasno, ali da je pet ili šest posto slučajeva koji su povezani s političkim procesima bacilo sjenu na cjelokupno pravosuđe.

Ubojstvo obitelji Zec

Šeks je rekao kako je već 25 godina izložen, u valovima, neprekidnim optužbama da je zataškavao određene teške zločine, prikrivao zločince, svojim manevrima omogućavao da najteži zločinci ostanu na slobodi i da ih ne stigne ruka pravde.

“Jedan od tih slučajeva za koje me se optužuje, da sam odgovoran kao javni tužitelj, jest da nisu procesuirani ubojice obitelji Zec. To je užasan zločin, a optužuje me se za njegovo zataškavanje. Govorilo se da sam imao neslavnu ulogu i u rasvjetljavanju zločina u Osijeku iz 1991. godine”, kazao je Šeks, te je objasnio kronologiju pravosudnih događaja vezanih za procesuiranje obitelji Zec.

“Osumnjičeni za ubojstvo obitelji Zec su uhićeni 20. prosinca 1991. godine. Privedeni su istražnoj sutkinji zagrebačkog Okružnog suda. Na saslušanju su priznali sve počinjene zločine, i ubojstvo obitelji Zec. Istražna sutkinja nije saslušala priznanje pred braniteljima i tu počinje povijest nevolja. Tada nisam bio javni tužitelj, za tu sam funkciju izabran 10. travnja 1992.godine, a stupio sam na funkciju 16. travnja. Na funkciju potpredsjednika Vlade stupio sam 16. kolovoza 1992. godine.

Za vrijeme istražnog postupka protiv ubojica obitelji Zec javni tužitelj bio je Željko Olujić, a predmet je operativno vodio zamjenik okružnog tužitelja Tihomir Rubeša.

Rubeša me 28. travnja 1992. godine izvještava da stvar za optužbu stoji jako loše, jer je istražni sudac izdvojio zapisnike o priznanju optuženih kao nezakonite. Mi tada u dogovoru radimo prekvalifikaciju kaznenog djela, da bi se mogli konvalidirati zapisnici o priznanju, da bi priznanje postalo pravno valjano.

Laž o meni ponavlja se godinama

Novinar Večernjeg lista Marinko Jurašić najbolje to ocrtava u članku u kojem kaže da sam stupanjem na funkciju javnog tužitelja pokušao ispraviti proceduralnu grešku. Poduzeo sam sve potrebne korake sa zamjenikom okružnog tužitelja da se konvalidiraju zapisnici o priznanju i da se proceduralna greška ispravi. Suđenje je počelo 18.06.1992. godine, a 09.07. iste godine Županijski sud u Zagrebu donio je oslobađajuću presudu za ubojice obitelji Zec.

Pisani otpravak presude Županijskog suda je u Okružno javno tužilaštvo došao 04.11.1992. godine, a ja sam već tri mjeseca bio potpredsjednik Vlade i s javnim tužiteljstvom nisam imao veze.

Eugen Jakovčić izjavio je na N1 da kola neka službena zabilježba prema kojoj sam ja dao nalog da se ne uloži žalba na oslobađajuću presudu. To je jedna ogromna laž i neistina.

Tihomir Rubeša je 23.11.1992. rukom napisao na službenu zabilježbu da je na kolegiju tužitelja odlučeno ne žaliti se na oslobađajuću presudu. I Stjepan Mesić je u Nacionalu neki dan rekao kako je žalosno što sam ja završio kao javni tužitelj, jer su oni oslobođeni, a da sam tvrdio da nisam imao utjecaja na niže tužiteljstvo.

U nekoliko sam navrata tijekom istrage tražio određivanje pritvora, da se zatraži još dokaza, da se svi mogući dokazi koji osuđujućoj presudi mogu voditi. Ta se laž ponavlja godinama. Što je tome razlog?

Kada sam prigovorio da se dogodila proceduralna greška, na mene je počela hajka koja traje do danas. Pokušava me se dovesti u vezu sa svim mogućim zataškavanjima i prikrivanjima različitih zločina, kao neku sivu eminenciju.

Documenta je već godinama tražila preko Amnesty Internationala da Vlada traži pokretanje moje zapovjedne odgovornosti za zločine u Osijeku, i u valovima me se optužuje da sam imao strahovitu moć nad pravosuđem, sudstvom, odvjetništvom i da sam omogućavao da optuženi za različite ratne i druge zločine izbjegnu lice pravde.

Od svojih sam političkih protivnika označen kao personifikacija državne politike koja prikriva i zataškava zločine. Difamiranjem mene trebalo je difamirati državnu politiku, Tuđmana, HDZ za prikrivanje ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti…

Laži Zorana Milanovića

Nisam imao nikakvu ulogu u zataškavanju i prikrivanju, ali uporno sam dokazivao materijalnim dokazima da na meni ne leži nikakva odgovornost za poduzimanje ili izostanak poduzimanja radnji za procesuiranje optuženih.

Najveći je obol tome dan kad je Zoran Milanović povodom Dana državnosti rekao da su “neki u Osijeku procesuirani, a neki nisu – a treba li bi biti”,  da je i mene trebalo ispitati, te je spominjana moja odgovornost za ratne zločine u Osijeku. Na tom je tragu i Documenta i Eugen Jakovčić, te srpsko tužiteljstvo koje me tuži za ratne zločine. Milanović je rekao da sam krvnik, dželat hrvatskog pravosuđa.

Zločin nad obitelji Zec je bez presedana, ali ja nisam i ne želim biti Pedro koji će za to snositi odgovornost”, rekao je Šeks.

Na pitanje zašto predstavnici Hrvatske Vlade nisu nikada otišli na mjesto na kojem su ubijene Aleksandra Zec i njena majka Marija, Šeks kaže:

“Koliko se sjećam, Jadranka Kosor je primila brata i sestru Aleksandre Zec. Oni su dobili određenu satisfakciju, ali ne mogu odgovoriti zašto nisu išli na komemoraciju”, rekao je Vladimir Šeks.

R.I. /Foto: N1

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •