Svi oko Tita što su se motali i naguravali bili su njegove pudlice kojima je davao kolačiće za vjernost i šutira kad ih nije trebao. One su vrtile repićima kružile oko njega, natjecale se u dodvoravanju, međusobno klale i grizle za što bolji položaj i naklonost gospodara.
Kad je upro prstom u jednu od njih koja mu više ne treba, dosađujem mu ili ga hoće gricnuti, primjerice Ranković, sve bi je druge pudlice napale i otjerale privremeno ili zauvijek po zapovijedi i želji njegovoj.
Umirovljeni novinar L. M., koji je radio u više redakcija prije i poslije drugog svjetskog rata, a karijeru završio u vodećem dnevnom listu u Hrvatskoj, ispričao mi zanimljivu zgoda koja ilustrira odnos Tita i podanika.
Kao novinar pratio je posjet druga Tita sa suradnicima Lici. Domaćin je bio moćni političar iz toga kraja, drug Jakov Blažević koji je zbog jedne protokolarne pogreške na račun Tita ispao kao zadnji gost.
Blažević je prigodom pića dobrodošlice ispio svoju rakiju prije Tita. Po reakciji prisutnih vidio je da je pogriješio pa u pokušaju iskupljenja, da prekrije neugodnosti nastavio s pohvalom rakiji rekavši, ‘uh što je dobra ova ljuta lička’. Na to je Tito rekao, dajte drugu Jakov još jednu ljutu ličku.
Tijekom večere Tito je nastavio nazdravljati Blaževiću naglašavajući svaki put, dajte drugu Jakovu jednu ljutu ličku sve dok nije bio potpuno pijan.
Sve druge pudlice su uživali u ponižavanju druga Blaževića, posebno drug Bakarić koji je s njim bio oduvijek u svađi i nadmetanju za pozicije.
Vladimir Bakarić bio je šef partije 25 godina, od 1944. do 1969. godine. Naslijedila ga je Savka Dapčević Kučar, a nju nakon smjene 1971., Milka Planinac koja je SKH vodila 11 godina.
Jakov Blažević je od 1953. do srpnja 1962. predsjednik Izvršnoga vijeća Sabora (premijer). Od 1967. do 1974. predsjednik je Sabora SRH, a od 1974. godine predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske.
Blažević je i ovom prigodom pokazao karakter pudlice. Nije imao samopštovanja ni hrabrosti zahvaliti se na takvom čašćenju. Umjesto toga on je ponizno ispijao svaku čašu iako je bio svjestan da ga Tito želi poniziti i za primjer drugima kazniti tako da se više nikad nikome to ne ponovi.
Titova želja za njega je bila zapovijed.
Voljeli bi kad bi mogli reći “bilo pa prošlo”. Političke pudlice postoje i danas i opet kao produkt autokratskog i devijantnog tipa vladanja u kojem postoji uzajamno ovisnost i obostran interes vođe i podanika. Oni njemu bezrezervnu odanost i javno dizanje u nebesa, on njima kolačiće u vidu sinekura i raznih privilegija.
Autokrati vole da ih se hvali jer kod njih vlast je strast, a ne odgovorna dužnost.
R.I. / Photo: Muzej istorije Jugoslavije
