Kad se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Torontu fotografirala s iseljenicima iza zastave s hrvatskim grbom čije je prvo polje bijelo dio javnosti je skočio i propeo se na zadnje noge. Kakva nevjerojatna i neoprostiva greška!
Isti čas su portali zagrmjeli: ustaška zastava! Preuzele su društvene mreže: ustaška! A još danima su odjekivali i mainstream mediji: ustaška…ustaška…ustaška…
Najžešći u napadima na “ustašicu Kolindu” bili su Jadranka Kosor i Ivo Josipović. Ivo je jalan jer ga pobijedila na izborima, a Jadranka Kolindu ne podnosi još iz vremena kad su bili u vladi Ive Sanadera.
Negodovanje zbog “ustaške zastave” nedavno je ponovila i Dalija Orešović.
Govoreći o brendiranju Lijepe naše, koju priprema predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kazala je “nije dobro da se brendiranjem bavi osoba koja se često slikala sa zastavom na kojoj grb počinje poljem bijele boje”.
Dalija Orešković je vjerojatno mislila na fotografiju nastalu u Kanadi koju je objavio na druženje s hrvatskom predsjednicom donio kolumnist Maxportala dr. Tihomir Janjiček, inače sveučilišni profesor u Torontu. Ispred zastave na kojoj je grb koji počinje s prvim bijelim poljem slikao se s Grabar Kitarović i ostalim gostima, poslao nam u Zagreb, mi objavili, a onda su počeli napadi.
Javili su se i srbijanski ministri Aleksandar Vulin i Ivica Dačić, koji su povodom ‘ustaške zastave’ ponovili da je Kolinda ‘naklonjena ustaštvu’ i ponudili pomoć Hrvatima u borbi za odstranjivanje ustaštva iz njihovih glava… Doista velikodušna ponuda koju nikako ne bi trebalo odbiti.
Kolinda u Kanadi/ Foto:Tihomir Janjiček
No, prije te fotografije nastalo je mnoštvo fotki na kojima predsjednica Grabar Kitarović pozira ispred grba koji počinje s prvim bijelim poljem. Bilo je to na njenoj inauguraciji 15. veljače 2015. godine na Trgu. sv. Marka u Zagrebu na kojem se nalazi istoimena crkva.
I Crkva sv. Marka postala je ustaška?
Jesmo li kao društvo zbilja toliko poglupili pa svaku kost koja doleti u nedostatku boljih vijesti glođemo dok nam ne bace novu? Zar su Hrvati, čak i oni s par razreda osnovne škole, doista uvjereni kako je hrvatska šahovnica s prvim bijelim poljem – ustaška?!
Što na tu temu kaže dokumentarna gospođa historija?
Prvi grb hrvatskih zemalja, i to je zgodno zamijetiti, nije bio šahiran nego inačica – dalmatinskog: tri okrunjene lavlje glave na crvenom štitu okrenute ulijevo od početka XIV. stoljeća koristila je vladajuća anžuvinska dinastija kao oznaku za sve hrvatske zemlje u svom posjedu.
Jedan od najstarijih prikaza šahiranog grba, koji datira iz 1495. godine, u austrijskom je Innsbrucku, na plafonu sudske zgrade i prvo polje je, pogađate – bijelo! Na portretu Fridrika III. Habsburškog iz 1512. je i hrvatski grb s prvim poljem – crvenim. U Fojničkom grbovniku iz 17. stoljeća kao kopija zbirke grbova iz 1590. prvo je polje – bijelo.
Od 1868. među grbovima Trojedne kraljevine je i šahovnica, s prvim bijelim poljem, a osamdesetih godina 19. stoljeća takav je grb načinjen i na krovu crkve Sv. Marka u Zagrebu.
Od 1918. godine, najprije u Državi SHS, a potom i u Kraljevini SHS, te Kraljevini Jugoslaviji dvoglavi bijeli orao pridržava hrvatski grb s prvim crvenim poljem. Nakon sporazuma Cvetković-Maček od 1939. službeni grb Banovine Hrvatske ima prvo crveno polje, te zlatnu krunu iznad štita.
- Najstariji grb u Innsbrucku – prvo polje je bijelo
- Na onome iz 1512. – prvo polje počinje crvenim
- U Fojničkom grbovniku iz 17. stoljeća – bijelo
- Na krovu crkve Sv. Marka iz 1880. – bijelo
- U Kraljevini Jugoslaviji s prvim crvenim poljem
- U NDH od 28. travnja 1941. s prvim bijelim poljem
- Od 1947. novi grb komunističke Hrvatske – crveno
- Od 30. 05. 1990. do 21. 12. 1990. i bijelo i crveno
- Od 21. 12. 1991. do danas – crveno polje
Dolazimo do 1941. i stvaranja fašističke NDH u kojoj je od 28. travnja 1941. u službenoj uporabi šahirani grb s prvim bijelim poljem koji povrh štita ima troplet u čijem je središtu slovo U. Ako se govori o ustaškom grbu, onda to nikako ne može biti šahovnica (kao što nije ni Lijepa naša, iako je bila himna i u NDH), nego je ustaški grb upravo četverokutna vitica s upisanim prvim slovom pokreta.
Nakon Drugog svjetskog rata proglašen je 1947. novi grb NR i SR Hrvatske, dizajnirao ga je Vanja Radauš, šahovnica počinje crvenim poljem, plovi na moru obrubljena klasjem i izlazećim suncem, usidrena nakovnjem, a na vrhu je crvena petokraka.
Sabor 25. srpnja 1990. donosi amandman na ustav SRH, u kojem stoji kako se osnovica povijesnog hrvatskog grba ‘sastoji od 25 crvenih i bijelih polja’ i ne precizira se boja prvog polja.
Većina tadašnjih zastava pa i ona na svečanom podiju prilikom proslave prvog Dana državnosti 30. svibnja 1990. bile su s prvim bijelim poljem. Baš takvu je prvi predsjednik Franjo Tuđman podigao na Markovu trgu nakon što je spuštena ona s petokrakom.
No, u tadašnjoj šumi zastava i grbova na skupovima bilo je i prvih crvenih početnih polja.
Tako je rađanje hrvatske demokracije obilježila poplava grbova i s prvim bijelim i s prvim crvenim poljem, o čemu tada nitko nije previše mario (što je očito povijesna konstanta razvoja ovog grba). Tako je bilo sve do zakona donesenog 21. prosinca 1990. kojim je kao službeni grb proglašen ovaj sadašnji, s crvenim početnim poljem i krunom grbova povijesnih regija.
Iz ovog kratkog pregleda pokušajte zaključiti koji je to ‘pravi’, a koji ‘falš’ grb, koji je stariji, a koji originalniji. Možda je najbolje da presudi srpski ministar za hrvatska pitanja Aleksandar Vulin. On će sigurno znati.
G. Matković/Foto:privatni arhiv
