Svi znamo kako je bilo na Poljudu 4. svibnja 1980. godine kad je objavljeno da je umro Tito. Utakmica Hajduk- Crvena zvezda je prekinuta, igrači su bili su suzama, a Poljud je zapjevao “Druže Tito mi ti se kunemo”.
Kako je bilo na Maksimiru, gdje su igrali Dinamo i Željezničar zabilježio je bivši hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman a sjećanje je objavljeno u knjizi ‘Osobni dnevnik Franje Tuđmana’.
– Oblačno, prohladno. U šest sati pošao sam u Maksimir na utakmicu Dinamo-Željezničar. Na putu radio vijest: u popodnevnim satima stanje se pogoršalo i postalo opet kritično. Zaključujem: obistinjava se predviđanje da će po praznicima objaviti kraj… Otklanjam razmišljanje: što će to značiti; uopće i osobno…
“Gledamo utakmicu, živa, zanimljiva, dosta prilika pred jednim i drugim golom. Igralo se negdje 28 minuta, kad mi mladić pored mene šapne “Tito je umro”! “Kako, odakle Vam?”
Neko malo šuškanje na tribinama, pa onda na službenim klupama pored igrališta, ide sudac Maksimović i igrači prema delegatu i trenerima, nešto se objašnjavaju, a potom počinju napuštati igralište… Znači – umro je!!
Već je dio igrača bio u tunelu kad su preko razglasa objavili vijest, pa da se zbog toga utakmica prekida, pozvavši da se minutom šutnje oda počast..
“Potom, na zapadnoj tribini neka je budala uzviknula neku krilaticu (čini mi se: “drugovi, moramo biti budni”), a na jugu gdje je bila vojska, nešto u svezi s Jugoslavijom, a potom se svijet u muku i tihom razgovoru počeo razilaziti…
Nije se vidjelo nekih potresenih lica, ali zabrinutih – da, a bilo je i osjećaja odlaknuća: i to je gotovo, a i onog “šteta za utakmicu, ovu i one druge, čuli smo da je Zvijezda povela u Splitu protiv Hajduka, čulo se prigušeno: mogli su pričekati sat-dva.
Tako sam eto doživio izvana tu povijesnu vijest. Iznutra bio sam prazan. Vozeći se sam kući, razmišljao sam o neizvjesnostima koje nas mogu snaći. Spreman sam na sve.”
M.M. /Foto: Press
