U Zagrebu će u srijedu 22. listopada 19:00 sati u Družbi Braća Hrvatskoga Zmaja, Kamenita ulica 3, biti predstavljana knjiga “Jugoslavenski komunistički zločin – strijeljane osobe u Zagrebu 1945.–1946.” Autori su Petar Mamić i Fabijan Dumančić, nakladnik Hrvatsko društvo političkih zatvorenika.
Petar Mamić i Fabijan Dumančić objavili su godine knjigu “Jugoslavenski komunistički zločin – strijeljane osobe u Zagrebu 1945.–1946.”, na čijoj je naslovnici je ilustracija ploča s nazivom Ulice Vlade Ranogajca.
Autori knjige navode kako je “na popisu vojnih sudova koji su donosili presude na smrt strijeljanjem ili vješanjem bilo 30 sudova, a glavninu presuda donijeli su Vojni sud Komande grada Zagreba (804 presude na smrt strijeljanjem), Vojni sud II. Komande grada Zagreba (57 strijeljanja) Divizijski vojni sud u Zagrebu (230 presuda strijeljanjem)
Vojni suci koji su potpisivali presude: kapetan Vlado Ranogajec i kapetan Marcel Pađen. Od potpisanih presuda Vlado Ranogajec je potpisao 748 presuda, a Marcel Pađen 255 presuda.
“Sve te presude u većini su nastale tijekom 1945. u prvim mjesecima po ulasku partizana u Zagreb. Sudilo se po ubrzanom postupku, a znamo kako su izgledala partizanska suđenja”, kaže nam Petar Mamić.
Na pitanje kake je moguće tako veliki broj presuda, u jednom danu čak 10 ili 15, Mamić kaže:
“Doveli bi ljude u skupinama, većinu osudili na smrt i skupa vodili na izvršenje kazne. Većina kazni izvršena je strijeljanjem, a bilo je i vješanja. Nakon toga bi u mjesto stanovanja ubijenog slali dokumentaciju da im se oduzima imovina. Mnoge dokumente koje smo našli potječu upravo iz lokalnih arhiva gdje su slali obavijest da osuđenicima konfiscira imovina.”
Knjiga je vrlo sustavno napravljena, presude su navedene poimenično, datum i mjesto suđenja, ime suca koji je potpisao presudu i datum izvršenja kazne. Mjesta pogubljenja nisu poznata.
Ubijeni su navedeni i po godinama. Najstariji je bio Germogen Maksimov (84), mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve. Smrtnu kaznu mu je 29. lipnja 1945. potpisao Vlado Ranogajec, kapetan JNA, predsjednik suda. Strijeljan je dan poslije, 30. lipnja 1945.
Prvi osuđenik na smrt u Zagrebu bio je Nikola Sorić, osuđen je 5. svibnja, a strijeljan 12. svibnja 1945.
Na smrtnu kaznu osuđeno je 17 osoba od 19 godina, 12 od 18 godina te čak tri osoba koji su imale samo 17 godina. To su Božidar Čuković, trgovački pomoćnik, te činovnice Ankica Paša i Anica Prša.
Najveći broj smrtnih kazni izvršen je isti dan kad je donesena presuda – njih 479. Dan poslije izrečene kazne ubijeno je 188 osoba, dva dana kasnije 71, a tri dana nakon presude 91 osoba.
U svibnju 1945. strijeljano je 208 osoba, u lipnju 517, a u srpnju 548 osoba (…)
U knjizi je i popis žena koje su osuđene na smrt, veliki broj mladih osoba, učenica, studentica, činovnica, učiteljica, konobarica, novinarki… Objavljena su i imena svećenika i časnih sestra koje su partizani osudili na smrt i pogubili.
U knjizi je objavljena i tablica osoba, njih više desetina, koje su na smrt osuđene nakon što su već bile strijeljane. Mogući motiv takve presude je da bi im se oduzela imovina jer je smrtna kazna redovito pratila konfiskaciju imovine.
O AUTORIMA
Petar Mamić rođen je 1947. u Tomislavgradu. Klasičnu gimnaziju je pohađao u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, a studij povijesti je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Kao knjižničar je od 1976.-1992 radio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na projektu Hrvatska retrospektivna knjiga 1835.-1940.
U Uredu predsjednika RH je radio od 1992. – 2015. kao voditelj Arhiva Predsjednika RH, voditelj Zbirke darova predsjednika RH, rukovoditelj državnim pečatom – stavljanje i otiskivanje državnog pečata na predsjednikove odluke, diplomatske isprave, vjerodajnice, pisma opoziva i rješenja, na sve isprava o odlikovanju i povelje.
Fabijan Dumančić, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, rođen je u Kupresu 1957. Bivši je politički zatvorenik, istraživač žrtava rata i poraća i žrtava komunističkog zločinačkog sustava. Tajnik je Društva političkih zatvorenika.
Gimnaziju je završio u Zagrebu i 1975. upisao Pravni fakultet. Na drugoj godini studiji, 1978., je uhićen i osuđen na tri godine zatvora s petoricom suoptuženika zbog neprijateljske propagande te rušenje ustavnog poretka i izdvajanje Hrvatske iz SFR Jugoslavije.
Zatvorsku kaznu je izdržao u kaznionici Stara Gradiška. Njegov stariji brat Tomo također je bio politički zatvorenik, preminuo je u kaznionici Lepoglava nakon izdržanoj pest godina zatvora.
M. Marković/Foto: MP
