U ranim utarnjim satima 24. veljače, kada su ruske snage počele s napadima na Ukrajinu, Artur Asadov je, poput milijuna svojih sugrađana, zgrabio mobitel kako bi kontaktirao obitelj.
No dok je većina zvala svoje najbliže kako bi vidjela jesu li dobro, Artur (27) je pisao svom ocu Olegu, pukovniku proruskih separatističkih snaga u istočnoj Ukrajini, iz drugog razloga.
“Vi seronje”, napisao mu je.
“Ne uzimaj pištolj u ruke. Kijev će odmah pasti”, odgovorio je Oleg.
Artur nije poslušao očev savjet te se prvo prijavio kao dragovoljac, a kasnije pridružio ukrajinskoj vojsci. Nedavno je sudjelovao u protuofenzivi na sjeveru i istoku Ukrajine. Sve to vrijeme održavao je kontakt sa svojim ocem u Donjecku pod ruskom okupacijom putem SMS-ova.
Ruska invazija na Ukrajinu razdvojila je tisuće obitelji. Zbog isprepletene i složene prošlosti dviju zemalja, mnogi Ukrajinci imaju rođake s druge strane granice. Ubrzo nakon početka invazije pojavila su se izvješća o ruskim rođacima nekih Ukrajinaca koji odbijaju vjerovati da vojska Vladimira Putina bombardira civile u gradovima diljem zemlje.
Ali malo je priča koje tako dramatično sažimaju obiteljsku podjelu kao Arturova, prva poznata priča o ukrajinskom vojniku čiji se otac bori kao dio ruskih snaga.
Artur je rođen u vojnoj obitelji u Borispilu, gradu u blizini Kijeva. Njegov otac je porijeklom iz istočne ukrajinske regije Donjeck i služio je u ukrajinskoj vojsci do 2011. godine.
Nakon što se 2011. razveo od Arturove majke Oleg se preselio u Rusiju u potrazi za poslom, a 2016. se pridružio proruskim separatističkim snagama u Donjecku.
Artur ulazi u grad Izium. ‘Raduj se dok možeš’, poručio mu je otac. Fotografija: Libkos
“Bio sam šokiran kada mi je rekao da se pridružuje separatistima. Za mene, kao i za mnoge Ukrajince, ovaj rat je počeo 2014. okupacijom Krima, a to je značilo da se pridružio neprijatelju”, kazao je Artur za Guardian.
Mada je njegov otac s vremenom sve više zauzimao proruske stavove, ipak su ostali u kontaktu. No počeli su se udaljavati kada je krenula invazija na Ukrajinu u veljači 2022. Artur je početkom ožujka poslao kratku videoporuku ocu, rugajući mu se zbog njegove izjave da će Kijev pasti.
“Hodam unaokolo, ali ne mogu vidjeti ni jednog Rusa. Čini se da su nestali. Možeš li mi dati savjet, ne razumijem gdje su?” rekao je ocu. Oleg je odgovorio da će se stvari uskoro promijeniti i opet mu poručio da se liši oružja.
“U tom sam trenutku već vidio kako sve manje vjeruje u rusku pobjedu”, kazao je Artur.
Ponovno su razgovarali nakon što su se pojavili dokazi o ruskim ubojstvima civila u Buči. Oleg je rekao da su ta izvješća lažirana i da su civile ubili sami Ukrajinci.
“Rekao sam mu da sam bio u Buči i svjedočio tome što se dogodilo, ali on i dalje nije vjerovao. Odustao sam od toga da ga uvjerim u bilo što, to je samo gubitak vremena i energije”, rekao je Artur, dodajući da je, za sada, malo vjerojatno da će se mračna perspektiva ostvariti jer je njegov otac stacioniran u vojnoj bazi u Donjecku.
Što bih učinio da ga sretnem
Kada je novinar Guardiana upitao Artura kako bi postupio da vidi oca na bojnom polju, Artur je odgovorio: “Mislim da ne bih mogao pucati u njega niti on u mene. Tko bi mogao ubiti vlastitog oca?”
Oleg je u nedavnoj poruci Arturu napisao da je on još uvijek njegov sin i da želi da bude sretan. No, Artur nema isti stav.
“Mislim da bi za ovo trebao odgovarati na sudu. Volio bih da vidi našu pobjedu i da se sruši njegov svijet. Moj otac je izdao svoju obitelj i zemlju”, kazao je Artur i dodao da jedinica zna gdje je njegov otac, ali da nikada nije dovodila u pitanje njegovu lojalnost.
“Oni znaju da sam 100 posto predan Ukrajini”, kazao je.
M.M. /Foto: Instagram
