Umjesto „Osvetnika Damaska“ dobivamo Black Hawk bez ikakve posebne opreme

veljača 27, 2020 maxportal
Share Button

Nikome nije baš najjasnije zašto su nakon debakla sa nabavom borbenih aviona, u Ministarstvu obrane RH prioritet odjednom postali helikopteri UH-60 Black Hawk? Pa barem helikoptera imamo više nego dovoljno; od izvidničkih OH-58D Kiowa Warriora do transportno-borbenih Mi-8 i Mi-171.



Ni za ove pobrojane helikoptere nemamo dovoljno pilota, a poražavajuće je za naše vojne planere da uopće nemamo ni stratešku rezervu pilota koja bi svake normalne oružane snage trebale imati.

Kako je najavljeno, nabavljamo 4 primjerka UH-60, a bili bi pod Zapovjedništvom specijalnih snaga OS RH. Zašto ih nabavljamo? Dabome, legitimno je kupovati ove letjelice, ali za koje točno zadaće? Kakva je uporabna vrijednost svega 4 letjelice? Na ova i slična pitanja objašnjenja nismo čuli, osim kuržanih izjava da nam, eto, trebaju.

Black Hawk nije transportni helikopter, kako ga se često predstavlja u našem medijskom prostoru gdje ga se iz nepoznatih razloga uspoređuje sa Mi-171. Nisu pandani ni po čemu.

AA kocept

UH-60 je “utility helicopter”, odnosno višenamjenski borbeni helikopter koji ima središnje mjesto u konceptu tzv. zračnog napada (“air assault” – AA).  AA koncept označava transport kopnenih postrojbi korištenjem helikoptera s ciljem zauzimanja i zadržavanja ključnih točaka (komunikacijsko čvorište, točka s koje je moguć nadzor određenog područja i sprječavanje kretanja protivnika te slično) ili s ciljem izravnog napada na protivničke snage u kritičnom trenutku bitke.

S obzirom na ograničenja višenamjenskih helikoptera koji se koriste u ovoj ulozi, snage koje se transportiraju u AA napadu su lako pješaštvo, a nedostatak teškog naoružanja nastoji se kompenzirati vatrenom potporom koju daje Black Hawk.

Nadalje, Black Hawk je idealan za specijalne operacije. Hrvatska u ovom trenutku nema potrebe za Black Hawkom, jer naprosto nema ni koncept upotrebe u AA operacijama, a zbog čega je Black Hawk konstruiran kako bi zamijenio prethodnika Hueya, poznatog iz vremena Vijetnamskog rata.

Jesmo li definirali opće prijetnje i ugroze, što bi bila osnova za primjenu svih nacionalnih resursa, uključujući i onaj vojni. Kada promatramo proces nabave američkih helikoptera Black Hawk na hrvatski način, evidentno je da ključnih faza promišljanja u tom procesu – nema. Gdje je ono što se zove strateško odlučivanje? Kako nabava američkih helikoptera doprinosi ostvarivanju strateških hrvatskih ciljeva, te posebno ciljeva sigurnosne i obrambene politike?

Koja je namjena Black Hawka u Hrvatskoj?

Nemamo razrađene jasne scenarije vojne uporabe Black Hawka. To što smo mu na verbalnoj razini deklarirali „specijalnu“ namjenu ne znači ama baš ništa. Takva priča, iz pogleda struke, ne vrijedi ni pišljiva boba. Također i drugi korisnici (Hitna pomoć, Gorska služba spašavanja …) trebali bi reći mogu li im koristiti te letjelice.

Kako je načinjen odabir u ovom slučaju?

Ne znamo. Imamo li detaljnu studiju odabira sa jasno obrazloženim parametrima i načinima njihova ocjenjivanja? Pojma nemamo. Zašto baš helikopter Black Hawk? I to verzije bez ikakve posebne opreme ili naoružanja. Ni na ovo pitanje nema odgovora. To što se radi o djelomičnoj donaciji ne bi smjelo biti presudno. Kako ćemo ga uvesti u uporabu i što poduzimamo za primanje takvog tipa helikoptera u sustav HRZ-a?

Da nam se ne dogodi, a dogodit će se, čitav serijal nepremostivih muka kao u slučaju doniranih lakih izvidničkih helikoptera Kiowa, koji služe samo za paradne letove. Koja je granska doktrina HRZ-a? Ne znamo. Koja je doktrina naših združenih Oružanih snaga? Pojma nemamo. Ali, eto, znamo da nam treba baš Black Hawk. Smijurija, ljudi moji.

S druge strane balade imamo sjajne transportno-borbene helikoptere Mi-171 Sh od kojih samo jedan može ponijeti više ubojnih sredstava negoli svi naši Kiowa Warrior zajedno. U odnosu na Black Hawk su veći, mogu nositi više tereta, naoružanja i vojnika te nose oklopnu zaštitu. I na koncu, imamo dugu i svjetlu tradiciju korištenja helikoptera iz obitelji Mil.

“Osvetnik Damaska”

No, dobro, ako smo baš htjeli helikopter za specijalne operacije, zašto Mi-171 Sh, kada smo ih već slali na remont, usput nismo nadogradili na VN verziju? Radi se o novoj inačici tog helikoptera koja je nastala temeljem ruskih borbenih iskustava u Siriji. Mi-171Sh VN, poznatiji i kao „Osvetnik Damaska“, ima čitav niz poboljšanja koje su sigurnost leta podigle na osjetno višu razinu, uz veće mogućnosti preživljavanje posade te veću vatrenu moć u odnosu na verziju Sh.

Među ostalim, odlikuje se snažnijim motorima pa mu je tako maksimalna brzina s 260km/h povećana na 280 km/h. Glass kokpit konfiguriran je u kombinaciji s analognim uređajima čime se znatno povećala funkcionalna otpornost uređaja na oštećenja u borbenim operacijama.

Također, Mi-171 Sh VN ima i novi računalni sustav za autopilotiranje, kao i sustav „President-S“ koji identificira ugroze, odnosno projektile zemlja-zrak ispaljene na helikopter, a pri čemu podatke umreženo dijeli s drugim helikopterima u grupi te borbenim avionima koji ih prate i pružaju zaštitu.

Posjeduje FLIR radar, a opremljeni su i podtrupnim optičkim senzorima. Osim lansera IC mamaca, podnica ovog tipa helikoptera u cijelosti je obložena kevlarom. Naoružanje? Protuoklopne rakete Ataka, dvocijevne automatske topove GŠ-23, strojnice Kord, zapaljive bombe OFAB-250, sačaste lansere, potrupne optičke senzore, itd….

Dakle, Mi-171 koje imamo – nismo dodatno opremili za eventualne specijalne namjene, ali zato kupujemo američke helikoptere za te iste specijalne operacije. Tko je ovdje lud?

Nije prvi puta da svjedočimo maksimalizmu umišljenosti i kolosalnom amaterizmu u našem vojnom planiranju. Ili možda kupnjom Black Hawkova za nešto više od milijardu kuna (!?), zapravo Amerikancima neizravno plaćamo političke penale jer smo ih, budimo otvoreni do kraja, htjeli preveslati kod kupnje Baraka zajedno za Izraelcima ignorirajući čitav niz upozorenja da takva rabota proći neće? Nećemo nikada doznati, ali nešto takvo njušimo u zraku.

Umjesto da širimo prostore autoriteta struke u našoj vojsci, mi smo poklekli pred vješalicama za uniforme i političkim šibicarima koji skupljaju činove na reveru.

Za takve spodobe naši ratnici nisu ginuli u velikom Domovinskom ratu…

M. Marković/ Foto: press

 

Komentari
Share Button