Ursa Ljuban iz Stuttgarta: Školovana sam u Njemačkoj, ali želim živjeti u Hrvatskoj

listopad 28, 2018 maxportal
Share Button

Lijepu priču o mladoj, telentitranoj i vrlo lijepoj glazbenici Ursi Ljuban, (rođena Vukman) koja se nakon četiri godine boravka u Njemačkoj, objavio je Fenix-magazin.de.  Mlada akademska glazbenica školovala se u obećanoj zemlji za mnoge Hrvate, a zajedno sa suprugom  odlučila se vratiti u Domovinu.



Trenutačno žive i rade u njezinom rodnom Trogiru u koji jednog dana planira dovesti Međunarodni festival orgulja.

Jedna ste od rijetkih mladih ljudi koja se po završetku školovanja u ino¬zemstvu odlučila vratiti u domovinu. Koji su razlozi Vašeg povratka i jeste li se pokajali?

Moja priča s mijenjanjem adresa počinje još od srednje škole. Živjela sam u Trogiru i tamo pohađala opću gimnaziju, ali i usporedo srednju glazbenu školu u Splitu. Upisom na Muzičku akademiju selim prvo u Zagreb, a nedugo zatim, zahvaljujući međunarodnoj studentskoj razmjeni, nastavljam školovanje u Stuttgartu, a kasnije i u Leipzigu.

Po završetku studija trebalo je promisliti što, kako i gdje dalje. Posložila sam prioritete i vratila se tada mojoj ljubavi, danas mom suprugu u Stuttgart. On je također došao iskusiti rad u drugoj zemlji nakon završenog građevinskog fakulteta u Zagrebu te se uspješno zaposlio kao inženjer u Stuttgartu. Oboje smo razmišljali o povratku u domovinu.

To je bio logičan slijed nakon što smo usvojili znanja, prikupili iskustva i stekli kontakte.

Zvuči čudno jer se sve odvijalo za vrijeme najvećeg egzodusa mladih ljudi iz Hrvatske. Međutim, toliko smo bili sigurni u svoju odluku da nam ništa nije moglo stati na put.

Boravkom u Njemačkoj stekli ste zanimanje koje u Hrvatskoj službeno ne postoji. Koliko je to dodatni uteg, a koliko odskočna daska s obzirom na naše prilike?

U Njemačkoj, za razliku od Hrvatske, vjernici plaćaju crkveni porez. Zbog toga je sustav uređeniji i posao orguljaša je ravnopravan s bilo kojim drugim poslom, pritom mislim na staž, mirovinu, zdravstveno te adekvatnu plaću. U Hrvatskoj to još nije zaživjelo, stoga je orguljašima teško se ostvariti u struci. P

rimjerice, ja radim četiri posla: predajem klavir u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Trogiru, vodim Mješoviti zbor župe Gospe od Anđela u Trogiru i ženski vokalni sastav Trogirske Fjorete, aktivno sviram koncerte u sastavu dua s trubom, trija Lur sa sopranisticom i flautisticom i solistički nastupam.

U Hrvatskoj se treba stalno boriti i biti uporan ako misliš nešto ostvariti. Naše društvo ne podupire kulturu u tolikoj mjeri kao njemačko, budući da imamo većih problema koje treba riješiti. U Njemačkoj sam iskusila kako se ljudi nakon radnog dana navečer opuštaju i uživaju u koncertima, književnim večerima, izložbama, jednostavno pune baterije za novi radni dan. To je uistinu idealno. Šteta što naša zemlja ne prepoznaje ni rad, ni dar mladih umjetnika.

Mnogi su odlaskom u inozemstvo ostvarili zavidne karijere. Uređena društva cijene talente. Mladim ljudima bi se trebao omogućiti povratak u Hrvatsku

U Trogiru ste pokrenuli nekoliko inicijativa i projekata. Želja Vam je u rodni grad dovesti i Međunarodni festival orgulja.

Najveća mi je želja nešto podariti svom rodnom gradu. Rijetki su primjeri poput moga da se mladi ljudi nakon studija i boravka u inozemstvu vraćaju u svoj zavičaj. Baš ta činjenica daje mi za pravo pokazati znanje koje sam stekla. Hrvatska bi se mogla pokrenuti na bolje kada bi se mladim ljudima omogućio odgovarajući povratak u svoje sredine. To bi riješilo i pitanje prevelikog iseljavanja ljudi i potaknulo decentralizaciju zemlje.

Što se tiče festivala, Trogir je idealan grad za to: pet minuta vožnje od zračne luke, na popisu svjetske kulturne baštine i s gradskom jezgrom bogatom različitim instrumentima, počevši od katedrale sv. Lovre i Majdakovih dvomanualnih orgulja do crkve sv. Petra i jednomanualnih starih talijanskih Zanfretti orgulja, dominikanskog samostana na rivi i dvomanualnih Hefererovih orgulja te benediktinskog samostana i jednomanulnih Riegerovih orgulja. Sve redom stilski i povijesno različiti instrumenti koji, doduše, vape za restauracijom, obnovom ili nužnom zamjenom.

Zasada je koncert moguće održati jedino na orguljama u katedrali, odakle bi zamišljeni festival mogao krenuti i onda se s godinama širiti i na okolne crkve. Nadam se i na novu trogirsku crkvu u izgradnji koja bi trebala dobiti adekvatne orgulje za takav prostor. Kad bi se nešto od ovoga ostvarilo, moj povratak u Trogir bi dobio puni smisao.

Ostaje vidjeti hoće li nadređeni u gradu, županiji i državi, kao i biskupiji, prepoznati takvu inicijativu.

Vidite li način kako bi se radno sposobno stanovništvo moglo zadržati u domovini ili, temeljem Vašeg primjera, kako bi ga se moglo privući iz iseljeništva?

Mladi ljudi trebaju uporno raditi na sebi i biti u svakom trenutku pripravni za priliku koja može naići. Često se događa da nisu spremni odseliti u drugi grad i napustiti svoju svakodnevicu.

Moji kolege u Njemačkoj se konstantno sele iz grada u grad, tragajući za boljim poslovnim prilikama. Nažalost, takvu spremnost i volju u Hrvatskoj nisam vidjela. To je činjenica na koju mladi ljudi mogu utjecati, nasuprot poražavajućoj činjenici da je sustav korumpiran.

Dok je god sustav takav, utječe na to , čak i potiče da se vioskoobrazovani mladi iseljavaju iz Hrvatske jer se nemaju priliku ostvariti. Takav način funkcioniranja ne može privući iseljeništvo ni strane ulagače, a bez njih nema demografske i druge revitalizacije društva. Ja sam si zadala cilj, ali i određeno vrijeme svom povratku u Hrvatsku.

Za sada nekako ide, ali do kad ću izdržati, s obzirom da borba s vjetrenjačama umara, zaista ne znam”, kazala je Ursa za Fenix magazin.

AUTOR: Josipa Zeko/Foto: Ivan Veršić/Facebook



Komentari
Share Button