Prof. dr sc. Vanda Babić Galić, posebna savjetnica ministra vanjskih poslova RH, dala je intervju za crnogorski portal Standard u kojem je govorila o aktualnom odnosima dvije države s naglaskom na neka otvorena pitanja.
Što se formalno događa u odnosima Hrvatske i Crne Gore? Nakon narušavanja odnosa rezolucijom o Jasenovcu objavljeno je da je dogovoren za 27.01. u Zagrebu prvi sastanak predstavnika MVEP RH i MVP CG i da je „određena dinamika“, ali ništa više od toga. Je li bilo sastanaka, ako da, koliko, kako su prošli, ima li pomaka?
Bez da opterećujem detaljima važno je istaknuti kako su tog datuma u Zagrebu i održane političke konzultacije kao jedan od oblika suradnje i koordinacije između dviju država.
Taj je konkretan sastanak označio početak sustavnog rada i procesa, ali je važno znati i da takvi susreti izaslanstava podrazumijevaju rad i pripremu koja se odvija kako prije tako i poslije samog sastanka.
Iz Vlade CG u posljednje vrijeme dobivamo uvjeravanja kako postoji politička volja tražiti rješenja, pozorno pratimo korake koji idu u tom smjeru. Važno je da obje strane u tom procesu budu usredotočene i usmjerene na rezultate.
O konkretnim rezultatima moći će se govoriti kad obje strane budu spremne za objavu postignutog u tom procesu.
Što su ciljevi Hrvatske u tim pregovorima? Što Hrvatska želi postići i u kojem roku?
Jasno smo u ranoj fazi mandata aktualne crnogorske vlade istaknuli da Republika Hrvatska svoju viziju bilateralnih odnosa s Crnom Gorom zasniva na načelima dobrosusjedstva koje se temelji na želji i podršci da u susjednoj Crnoj Gori imamo prijateljsku zemlju, partnera u ostvarenju zajedničkih interesa, pouzdanog NATO saveznika, kandidata koji trenutno pregovara o punopravnom članstvu u EU i buduću članicu EU.
Što se prije riješe otvorena pitanja i otkloni ono što remeti odnose postavili bi se temelji za puni potencijal partnerskih i dobrosusjedskih odnosa.
Vlast Crne Gore više ne poduzima direktne aktivnosti poput prošlogodišnjeg usvajanja parlamentarne rezolucije o Jasenovcu, ali ona suštinski ne mijenja politiku. Što bi konkretno vlast u Crnoj Gori trebala učiniti da bi Hrvatska ocijenila da je to ponašanje, kako je navedeno u prioćenju MVEP kada su tri crnogorska političara proglašena nepoželjnima u RH, „u skladu s europskim vrijednostima i u europskom duhu“.
Ta rezolucija poslala je jasnu, namjernu i svjesnu vrlo negativnu poruku u pogledu želje za dobrosusjedskim odnosima. Isto tako onima koji pozorno prate situaciju bilo je jasno kako ona predstavlja i znak dubokih unutarnjih podjela.
Umjesto da se politička energija usredotočila na rješavanje pitanja koja su proizašla iz agresije ne Republiku Hrvatsku, pa da su se primjerice rješavali slučajevi ratnih zločina i odštete ljudima koji su bili nasilno odvedeni i zatočeni u logorima u Crnoj Gori, a to je i nezaobilazno pitanje u pristupnim pregovorima s EU koje je EU zauzela i iznijela na Međuvladinoj konferenciji 26. lipnja 2024., u Podgorici se samo dan kasnije posegnulo za pokušajem uvlačenja Hrvatske u svoje unutarnje podjele i razmirice i kvarenje odnosa s Hrvatskom.
Jednako tako i šutnja crnogorskih političkih dužnosnika na retoriku veličanja četničkih zločinaca glasan je odgovor koji jasno pokazuje tko drži uzde i upravlja Crnom Gorom.
Svatko tko misli da bi se ne pridavanjem pažnje takvoj retorici umanjio njihov učinak i djelovanje ili je naivan ili se dobro skrio iza takve tvrdnje. Koju god od dvije iznesene teze odabrali ni jedna nije prihvatljiva europskom obrascu i temeljnim civilizacijskim vrednotama.
Je li bilo aktivnosti usmjerenih na uklanjanje nekog od tri imena s ove liste?
R Hrvatska je za sada rekla svoje! Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske je u srpnju prošle godine notom koja je upućena Veleposlanstvu Crne Gore u Zagrebu, izvijestilo Crnu Goru da je Republika Hrvatska proglasila Andriju Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore, Milana Kneževića, zastupnika u Skupštini Crne Gore, te Aleksu Bečića, potpredsjednika Vlade Crne Gore, nepoželjnima u Republici Hrvatskoj zbog sustavnog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa s Republikom Hrvatskom i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutarnje političke svrhe.
Taj čin bio je ciljani odgovor na neprihvatljive aktivnosti navedenih pojedinaca i njihovu istaknutu ulogu kao nositelja politika koje nisu dobrosusjedske ni prijateljske prema Hrvatskoj.
Je li uopšte realno očekivati promjenu politike vlasti čiju okosnicu čine velikosrpske političke stranke?
Smatram da su se tim činom proglašavanja nepoželjnima spomenute trojice s naše strane precizno mapirali kako način, tako i oblik odnosa i suradnje.
U tom smislu pratimo ukupnu situaciju i određujemo svoje daljnje postupke.
Za nešto manje od dva mjeseca očekuje se nova Međuvladina konferencija CG i EU na kojoj bi trebalo da bude riječi o našem procesu evropske integracije. Hoće li Hrvatska preduzimati neke aktivnosti kao posljednji put?
Hrvatska, kao država članica EU koja ima najveću vanjsku EU granicu s tri države koje su u procesu pregovora s EU i kao izravan i najbliži susjed, želi napredak i svojih susjeda. To je logika „podizanja kvalitete cijelog susjedstva“.
Želimo vidjeti Crnu Goru kao članicu EU i stoga potičemo da se ostvare rezultati, i u reformama i u razvijanju i jačanju dobrosusjedskih odnosa, koji bi bili nepovratni i održivi.
To su naše kontinuirane aktivnosti, Hrvatska podržava pristupni proces Crne Gore prema članstvu u EU. Hrvatska kroz sve ove godine iskreno podržava Crnu Goru na europskom putu i da je spremna pomoći svojim znanjem, ekspertizom i političkom potporom.
Cinici bi rekli da za novim aktivnostima Hrvatske nema ni potrebe, jer je Crna Gora već dovoljno naštetila sebi. Kako Hrvatska generalno ocjenjuje proces evropske integracije Crne Gore od posljednje međuvladine konferencije?
Preduvjeti da se ostvari napredak na europskom putu, u procesu koji se temelji na načelu vlastitih postignuća i zasluga u ostvarivanju zacrtanih kriterija, u rukama su države kandidatkinje i o tome ovise pretpostavke za rezultate svake Međuvladine konferencije.
Isključivo fokusirati se na razdoblja između međuvladinih konferencija vodi nas do površnih zaključaka jer proces ulaska u EU je proces koji treba sagledavati u njegovoj sveukupnosti. I naravno ne treba gubiti iz vida pravu narav procesa pristupanja, a to je da on bude istinski transformativan.
Pronašao sam jedan Vaš intervju iz 2020. U razgovoru za jedan zadarski portal vođenom neposredno nakon političkih promjena u Crnoj Gori kazali ste: „Jasno kao netko tko dobro poznaje situaciju u Crnoj Gori mogu reći da ćemo zajedno s Crnogorcima vratiti pramac broda ka Europi i o tomu će ovisiti i svi drugi vijađi.” Jeste li i danas, pet godina nakon velikosrpske destruktivne vlasti u Crnoj Gori, tako optimistični?
U tom razgovoru sam pokušala objasniti koliki je stoljetni utjecaj Srpske crkve na labilnost crnogorskog identiteta kao i ulogu iste u političkim zbivanjima.
Vjerujem da očekujete negativan odgovor no i danas mislim kako Crna Gora ima snagu, načina i onog svog iskonskog duga prema svojim precima skinuti sa sebe sve što je negira kao suverenu, modernu, multietničku državu.
Svaki drugi scenarij bio bi samouništenje, samobrisanje s karte Europe. Sigurna sam da nitko od crnogorskih političkih struktura ne bi za tako nešto želio preuzeti odgovornost i dug.
D. M. /Foto: hrt
