Nakon istrage bosanskohercegovačke SIPE, hrvatskog DORH-a, Interpola pa čak i američke policije – zaključeno je da navodno silovana Muslimanka uopće ne postoji. A postojalo je pismeno “svjedočenje”, “javljanje” uživo iz Švedske i Amerike. Najrevniji u progonu su bili hrvatski mediji i SDA-ovac Irfan Ajanović.
Sudac Ustavnog suda Vice Vukojević optužen je da je početkom rujna 1993. godine u logoru Vojno kod Mostara silovao mladu zatočenu Bošnjakinju (22).
Anonimne optužbe na Vukojevićev račun publicirao je Savez logoraša BiH u knjizi “Molila sam ih da me ne ubiju – zločin nad ženom BiH”. Tadašnji predsjednik Saveza logoraša BiH Irfan Ajanović u hrvatskim medijima tvrdio je kako ima nepobitne dokaze da je Vukojević silovao mladu Bošnjakinju “kojoj je ostavio traumu za cijeli život”.
Na temelju tih Ajanovićevih navoda, kao i navodnoj pismenoj ispovijesti anonimne mlade Bošnjakinje, Dobroslav Paraga je podigao kaznenu prijavu protiv Vukojevića koji je u to vrijeme već obnašao funkciju suca Ustavnog suda RH.
Medijski napadi su krenuli, tražila se smjena suca “silovatelja”. Svako malo, već prema potrebi, iz izbjeglištva, iz Švedske, anonimna Bošnjakinja bi govorila o svojim traumama koje joj je prouzrokovao bivši saborski zastupnik. I, napokon 2006., pokrenut je kazneni postupak protiv Vukojevića. Došlo je vrijeme da ga se suoči s njegovom žrtvom. Preko Interpola se tragalo za anonimnom Bošnjakinjom, no nikako je nisu uspijevali pronaći.
Potom je Hrvatsko državno odvjetništvo zatražilo pomoć Tužiteljstva BiH u rasvjetljavanju tog slučaja. Istraživala se dokumentacija registriranih silovanih žena, u kojoj je inače zabilježeno više od 25 tisuća silovanih žena, za mladom Bošnjakinjom iz Stoca tragalo se u Švedskoj, pa potom u Americi, gdje se navodno otišla liječiti od “psihičkih trauma”.
Rezultat – ni američka policija nije ju uspjela pronaći. U dvogodišnjoj istrazi Državne agencije za istrage i zaštitu (BiH) SIPE, ispitivanjem svih involviranih iz BiH u ovaj slučaj zaključeno je da mladu Bošnjakinju nitko nikada nije vidio, kao ni Vicu Vukojevića u logoru Vojno kraj Mostara.
Zaključak SIPA-e: Vice Vukojević nije silovao mladu Bošnjakinju. Navodno silovana osoba ne postoji! O svemu su na koncu obavijestili Tužiteljstvo BiH, a oni opet po proceduri hrvatsko Državno odvjetništvo.
Bio je to konačno kraj petogodišnje potrage za fantomskom žrtvom silovanja koje je dugo godina opterećivalo Vicu Vukojevića. Svakom imalo razumnom bilo je jasno kako će istraga završiti jer je Vice Vukojević, na kad kad je navodno silovao Bošnjakinju u Mostaru, snimljen u Hrvatskom saboru.
Nakon što su i službeno službeno odbačene sve optužbe o silovanju anonimne muslimanke umirovljeni sudac Ustavnog suda o tome je govorio za Hrvatski list 4. kolovoza 2011.
Osjećate li zadovoljstvo ili olakšanje što su nakon više od deset godina odbačene optužbe protiv vas zbog silovanja neidentificirane muslimanke?
Naravno da osjećam. Prošlo je već 11 godina, točnije od rujna 1999. godine traju napadi i lažne optužbe protiv mene.
Kako ste se nosili s takvim optužbama?
Dobro, ništa drugo mi nije ni preostalo. To je bila sinkronizirana optužba, linč gotovo svih medija, dnevnih novina, hrvatske televizije, pojedinih političara, čak i Hrvatskoga sabora.
Zbog čega toliki napadi i lažne konstrukcije?
Kad se 1999. počelo pisati da sam kandidat za suca Ustavnog suda, pokušalo se pod svaku cijenu to spriječiti. Kasnije sam doznao da me je predsjednik Franjo Tuđman predložio kao kandidata za Ustavni sud. U rujnu 1999., barem tako piše Željko Peratović na svojoj Liniji 45, od Mesićeva je prijatelja dobio knjigu ‘Molila sam da me ubiju’ u kojoj su silovane muslimanke na području BiH pričale o tome što im se dogodilo.
Unutra je bio i dio pod nazivom Sabornik, gdje je Irfan Ajanović, dajući intervju u Nacionalu naveo da sam ja pokušao silovati neku Bošnjakinju. Nakon toga je Dobroslav Paraga protiv mene podnio kaznenu prijavu.
Već i prije toga Željko Peratović je o tome htio pisati u Globusu, ali Mirko Galić, na prijedlog Denisa Kuljiša koji je smatrao da je to veliko žutilo, nije htio objaviti njegovu priču. Peratović je to ipak objavio 6. travnja 2006. godine, nakon moga svjedočenja u Munchenu gdje sam bio svjedok na suđenju Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Na svom portalu objavio je kako je nakon Vukovićeva svjedočenja u Munchenu iz Mesićeve okolice otvorena paljba po meni kako bi se zaštitio zločinac Perković.
Dana 25. lipnja Denis Latin u svojoj emisiji Latinica objavljuje prilog novinara Saše Kosanovića. On je od toga napravio cijelu priču, čak su doveli i glumicu koja je glumila muslimanku, a na kraju se ispostavilo da ona uopće ne postoji.
Vesna Pusić je u Saboru pitala Ivu Sanadera da joj pomogne saborskom većinom skinuti imunitet ustavnom sucu Vici Vukojeviću kako bi se protiv njega mogao voditi kazneni postupak. Kaznenog postupka nema, nije ga ni bilo, a Sabor nije nadležan skinuti imunitet ustavnom sucu, to može samo Ustavni sud.
Nakon što joj je Sanader dao do znanja da Sabor nije za to nadležan, Vesna Pusić je nakon toga uputila zahtjev Odboru za ustav, poslovnik i politički sustav i tražila od njih da mi skinu imunitet, oni su joj također odgovorili da nisu nadležni za to.
Sve to je napravljeno namjerno, kako bi se što više mene oklevetalo. Tadašnji predsjednik odbora Dražen Bošnjaković, danas ministar, stavio je to na dnevni red, a nakon toga je taj isti Odbor prijavu podnio Državnom odvjetništvu.
Nakon toga je Mirjana Hrga na Novoj TV jasno tražila moju smjenu pitajući se kako mogu biti ustavni sudac ako se protiv mene vodi kazneni postupak i postoji optužnica. Ni jednoga ni drugoga nije bilo. Nisam bio ni stranka u postupku, mene je samo DORH obavijestio da je Dobroslav Paraga protiv mene podnio kaznenu prijavu. Novinarka Večernjeg lista je nakon toga stalnog potencirala moj kazneni progon, rigala mržnju. Želim reći da su me napadali i klevetali i lijevi i desni mediji, sa svih strana sijali su svoju mržnju.
Sami ste rekli da je sve krenulo od Peratovića nakon što je stavio do znanja da ima knjigu ”Molila sam da me ubiju”, a u kojoj je nepoznata muslimanka govorila o silovanju. Tko je autor te knjige, odnosno što vi znate o tome?
To je knjiga u kojoj su ispričane priče silovanih muslimanki. U dijelu pod nazivom Sabornik ‘ta žena’ govori kako sam ju pokušao silovati, kako sam bio impotentan, kako sam to napravio jer mrzim islam. Irfan Ajanović, urednik te knjige, dao je intervju Nacionalu i kazao da ta muslimanka postoji, da čak postoje i snimke, naravno sve je bila laž.
Sigurnosna agencija BiH kao i udruge muslimanskih žena javno su kazale da ta žena ne postoji, a utvrdilo se i da nikad nisam bio na tom kritičnom mjestu. Osobno sam odvjetniku Bajiću rekao neka pokrene postupak ili neka odbaci kaznenu prijavu. Također sam mu rekao da za svaki dan za koji me se optužuje, mogu točno reći gdje sam bio i što sam radio. Riječ je o 20 dana, a ja sam za to vrijeme bio u jami Podi kod Aržana gdje smo izvadili 102 ubijena domobrana koja su bačena u jamu.
Tada sam radio u Ministarstvu vanjskih poslova, jednom prilikom sam bio u inspekciji u Munchenu gdje sam našao da su tadašnji hrvatski generalni konzul i Stipe Mesić uzimali novac s računa Ministarstva vanjskih poslova i zajedno kupovali određene automobile, dva mercedesa i još tri druga koja su vozili pojedini dužnosnici i savjetnici Stipe Mesića.
Mesić vas tijekom svoja dva predsjednička mandata nije nimalo štedio, dapače često vas je prozivao zbog navodnih optužaba?
Naravno, kad on stoji u toj cijeloj akciji, kao i Paraga, Irfan Ajanović, i Feral Tribune, čiji niti jedan broj nije mogao izaći, a da me nisu oklevetali.
Tko je među njima najviše promicao tu lažnu optužbu?
Feral Tribune, Nacional, Vesna Pusić, Stjepan Mesić, Silvana Perica, Mirjana Hrga, nepoznati novinari u riječkom Novom listu, urednici teleteksta na HRT-u, odnosno Marija Topić Crnoja.
Kad mi je prestao mandat u Ustavnom sudu, ona je objavila na teletekstu vijest u kojoj je stajalo da se sada protiv mene može nastaviti postupak jer više nemam imunitet. A nikakvog postupka nije uopće ni bilo.
Hoćete li nakon svega tužiti one koji su vas godinama optuživali za silovanje?
Naravno, kontaktirao sam svog odvjetnika. Svi oni koji su lažno pisali i godinama me klevetali, morat će objaviti taj ispravak.
Je li ovakva lažna optužba znak političkog razdoblja koje u svojim temeljima ima laži i podvale?
Naravno da jest. Već sam rekao kako je sve počelo. Peratović je čak stao u moju obranu kad je nakon moga svjedočenja u Munchenu kazao da će iz okolice Stipe Mesića krenuti vatra po Vici Vukojeviću. Napisao je i da su tijekom Mesićeve predizborne kampanje o ovim podvalama protiv mene konstantno govorili Mesić i Vesna Pusić. Tada sam bio na operaciji, nisam pratio što se događa. Operiran sam u prosincu 1999. godine; tada je čak i Vjesnik pisao da su mi odbrojeni dani, a Mesić i Pusić spremali su gnjusne laži i podvale.
Na drugom suđenju u Münchenu dostavio sam sve što se pisalo po novinama o meni, sve lažne optužbe kojima su obmanjivali javnost, dostavio sam i zapise s televizija i dao ih predsjedniku Sudskoga vijeća. On je rekao da će o tome obavijestiti mjerodavne organe Europske zajednice da se protiv svjedoka Vice Vukojevića vodi parlamentarna kampanja i pritisak.
Sucu sam dao i zapise sa Saborske sjednice kao i one Odbora za ustav i poslovanje, a on mi je nudio zaštitu. Odgovorio sam mu da sam radi slobodne Hrvatske 14 puta bio u zatvoru i da ću se znati u Hrvatskoj braniti. Neki su nakon toga pisali da sam izdajnik koji je pred stranim sudom izdao svoju zemlju.
I što se nakon svega toga događa?! Vesna Pusić postane predsjednica Odbora za suradnju s Europskom Unijom, a Dražen Bošnjaković ministar, i radi na Poglavlju 23, poglavlju zbog kojeg im je i sprječavan ulazak u EU, a u kojem je među ostalim i stajalo da je EU obaviještena da Hrvatska ne surađuje i vrši parlamentarni pritisak na svjedoka. Čak i u presudi Krunoslavu Pratesu jasno stoji da je vršen parlamentarni pritisak na svjedoka V.V., u Njemačkoj su ih prokužili, a u Hrvatskoj su to svi podržavali.
Je li vas tijekom višegodišnjeg medijskog linča netko ipak javno podržao?
Nije mi poznato. Ono što znam jest da je novinarka u Slobodnoj Dalmaciji došla do podataka da je cijela priča lažno konstruirana i pitala se kako je to moguće. DORH o tome i dalje šuti, a prije nekoliko godina sami su poslali tu informaciju.
D.M./Foto: FaH
(Tekst je izvorno objavljen u 1. srpnja 2015.)
