Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nazočio je jučer proslavi koju je režimski tabloid Informer organizirao povodom otvorenja dionice Pakovraće-Požega na autocesti Miloš Veliki koji povezuje Beograd s jugom Srbije.
Na proslavi su bili i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, ministrica rada Milica Đurđević Stamenkovski, ministar obrane Bratislav Gašić, ministar za ljudska i manjinska prava Demo Beriša, predsjednik Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević i drugi.
Riječ je o staroj hrvatskoj pjesmi iz 19. stoljeća “Marširala, marširala Jelačića vojska”, koja je danas poznatija kao ustaška koračnica “Korak ide za korakom” ili pak kao “Istrčale zagrebačke frajle”. Srbiju su ju prisvojili i pokušavaju prikazati kao srpsku nacionalnu pjesmu.
Stihovi srpske pjesme
“Marširala, marširala kralja Petra garda.
Marširala, marširala kralja Petra garda.
Korak ide za korakom, a ja junak pred barjakom.
Boj se bije bije zastava se vije za slobodu Srbije.
Boj se bije bije zastava se vije za slobodu Srbije.”
Ne može da ne ukrade, pa to ti je.
– Ime, daj neki dinar da platim muziku.
* Koliko!?
– Ma daj sve što imaš.Drhtavom rukom dao muzici 2000 din, ostalo u džep. Antić u čudu, ali jbg. mora da ćuti šefu, ober lopovu.
A ker DJV, tras 200 evrića, da pokaže i on koliki je lopov. pic.twitter.com/FAs0fKbOiV
— 𝙁𝙀𝙍𝙈𝘼𝙉 ▶︎ (@FermanTwitt) July 22, 2025
Bukvalno… https://t.co/hJch8Me2ej pic.twitter.com/UcXqWrKgl7
— Bora (@BoraKonj) July 22, 2025
Pjesme koje Srbi danas pjevaju na dernecima, veselicama ili na službenim državnim proslavama, prisvojili su iz Hrvatske. Riječ je o pjesma “Korak ide za korakom” ( ili “Istrčale zagrebačke frajle”), a one su pak inačice Domobranska koračnice “Marširala Jelačića vojska” koja je nastala 19. stoljeću.
Srbi vole hrvatske pjesme
“Marširala, marširala Jelačića vojska” je hrvatska vojna koračnica nepoznatog autora koja je bila u uporabi u raznim hrvatskim vojnim postrojbama u 19. i 20. stoljeću. Smatra se da je nastala u 53. pješačkoj pukovniji austrougarske vojske koju je utemeljio barun Franjo Trenk. Izvorno se pjevala kao “Marširala, marširala pedesetitreća”, a pjeva o događajima iz 1848. godine.
Hrvatski domobrani u vrijeme Austro-Ugarske pjevali su ju s drukčijim početnim stihovima – od “Marširala, marširala, domobranska vojska/garda/dvadeset i peta”, prema 25. domobranskoj pješačkoj pukovniji. Ima i slobodnijih inačica poput “Marširale, marširale, puce uz vojnike”.
Te dvije zagrebačke domobranske pukovnije ( 25. i 53.) poznate su i po dva važna datuma iz nacionalne povijesti. Obje su bile na Markovu trgu, demonstrativno skinule austro-ugarske odore i stavile hrvatsko znakovlje kad je proglašena Država SHS 29. listopada 1918. godine i stavile se na raspolaganje Narodnom vijeću.
Te dvije pukovnije su i 5. prosinca 1918. došle na Jelačićev trg u Zagrebu prosvjedovati protiv monarhije i ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS nakon završetka Prvog svjetskog rata. Vojnici, kojima se pridružio veliki broj građana, razvili su hrvatske trobojnice i skandirali “Republika” i “Hrvatska”. Čim su došli na Jelačićev trg na njih je otvorena puščana i mitraljeska vatra s krovova okolnih zgrada.
Na njih je pucano po zapovjedi Grge Anđelinovića, djeda Vesne i Zorana Pusića. U sukobu je ubijeno 13, a ranjeno 17 ljudi, što je poznato pod nazivom Prosinačke žrtve.
Tko nema svoje krade tuđe
U bosanskoj inačici iz vremena Prvog svjetskog rata, pjesma se izvodi sa stihovima “Marširala, marširala prva regimenta”, a dostupan je tonski zapis iz 1916. u kojoj tu pjesmu izvodi Edhem Lojo iz Foče, vojnik 1. bh pješadijske regimente u sastavu Austro-ugarske vojke.
U toj pjesmi su “Istrčale, istrčale Sarajevske frajle”, a barjak koji se nosi je “crven-beli-plavi”.
Tekstualni dio koračnice često se mijenjao prilagođavajući se vremenima, prilikama i vojskama. U međuratnom razdoblju pjesma su preuzeli članovi Hrvatske seljačka zaštite, pjevali su „Marširala Mačekova garda“, a pjesma je bila zna kao “Mačekova koračnica“
Tijekom Drugog svjetskog rata pjevala se uz dosta drukčije riječi, koje su spominjale ustaše, a počinjala je riječima “Istrčale, istrčale, zagrebačke frajle”. Ta je ustaška inačica u Hrvata dominantno je obilježila staru vojnu koračnicu, priskrbila joj status nepodobne i danas zakonski kažnjive.
Godine 1991. pjesmu su rehabilitirali Zlatni dukati, nazvavši je “Korak ide za korakom” izbacivši ustaške elemente.
Pjesma je uz druge domoljubne budnice objavljena na albumu “U meni Hrvatska”, a stihovi glase: Korak ide za korakom, mladi Hrvat pod barjakom, boj se bije, bije, hrvatski se barjak vije, za slobodu i za dom, hrvatski dom.
Danas su ju prisvojili i Srbi i u svečanim prigodama izvode kao svoju tradicijsku vojnu pjesmu.
U Srbiji postoje dvije inačice. Prva, iz vremena Prvog svjetskog rata i poraća, pjevala se “Marširala, marširala, kralja Petra garda”, u kojoj stihovi Korak ide za korakom, a ja junak za barjakom / Boj se bije, bije, zastava se vije za slobodu Srbije”.
Druga je “Istrčale, istrčale beogradske dame”
Srbi su danas koračnicu i službeno prisvojili i izvode u važnim svečanim prigodama. Uz Simfonijski orkestar i zbor RTS-a, izveli su ju na novogodišnjem koncertu u Sava centru u Beogradu 2018. godine, tvrdeći da je ta, izvorno hrvatska koračnica, “poznata stara srpska vojna pesma”.
Tko nema svoje krade tuđe.
M. Marković/Foto: Screenshot X
