U svijetu prepunom buke, u kojem nas svakodnevica često oglušuje na tišinu patnje, život hrvatskog dragovoljca Domovinskog rata, Zvonimira Remete – čovjeka vjere i borbe – završio je u samoći, tišini koja vapi za istinom.
Dana 6. svibnja 2025. godine njegovo beživotno tijelo pronađeno je u Adelaideu, na adresi 225/239 Main North Road, Sefton Park. Imao je križić oko vrata – njegov znak nade, pripadnosti i povjerenja.
Nakon njegove smrti— još uvijek ne znam što se dogodilo? Gdje su riječi, gdje je ljudskost sustava koji je trebao dati odgovore i čuti njegov vapaj? Policijsko izvješće nedostupno. Nalaz obdukcije nedostupan. Uzrok smrti nepoznat.
Zvonimir nije šutio pred nepravdom — pa ni kada je ona bila usmjerena prema njemu. Nikada nije tražio sažaljenje, nego dostojanstvo. No, kada mu je najviše trebala ruka pomoći i zaštite —mnogi su zakazali. Nisu ga željeli čuti. Mnogi su — kao u prispodobi o bogatašu i Lazaru — prošli pokraj njega, bez da su pogledali, bez da su oslušnuli.
U trenutku smrti, Zvonimir je bio fizički sam.
Ivan Remeta danas ne traži osvetu. Traži istinu. Traži pravednost, onu biblijsku, koja ne sudi po vanjštini, nego srcem.
Umjesto transparentnosti i sućuti, dočekala me je tišina birokracije, zidovi ravnodušnosti i šutnju koja vrijeđa. Nema glasa koji bi rekao: evo, mi smo učinili i poduzeli sve što je bilo u našoj moći.
U međuvremenu, hrvatske institucije — Veleposlanstvo RH u Melbourneu i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova — pokazali su onu vrstu ljudske topline i pažnje koju u ovakvim trenucima prepoznajemo kao Božji blagoslov u hladnoći ovoga svijeta.
Ali to nije kraj. Ova priča zapravo tek počinje.
Zvonimirova priča je rana. Ne samo obiteljska, nego i naša zajednička. Ona nas poziva da pogledamo u sebe, u naš odnos prema ranjivima, prema onima koji su dali sebe — a potom bili zaboravljeni.
Ona je podsjetnik da nismo stvoreni za ravnodušnost, nego za suodgovornost. Jer u svakome od nas živi brat koji može biti ostavljen, i pitanje nije samo tko je odgovoran, nego i jesmo li svi pomalo krivi?
Mislio je da je u Australiji bolje ali nije tako. Patio je za Hrvatskom. Planirao se vratiti kada djeca odrastu.
Grad Adelaide osnovan je 1836. godine i nazvan po kraljici Adelaide. U metropolitanskom području živi oko 1,4 milijuna ljudi. Hrvatska zajednica u Adelaideu vrlo je aktivna, s brojnim kulturnim i sportskim udrugama poput Hrvatskog kluba Adelaide i NK Adelaide Croatia Raiders.
Australija je podijeljena na šest saveznih država i dva glavna teritorija:
-
- New South Wales (Novi Južni Wales)
- Queensland
- South Australia (Južna Australija)
- Tasmania (Tasmanija)
- Victoria
- Western Australia (Zapadna Australija)
- Australian Capital Territory (glavni teritorij s glavnim gradom Canberrom)
- Northern Territory (Sjeverni teritorij)
Split i Adelaide imaju sličnu mediteransku klimu s toplim, suhim ljetima i blagim zimama. Međutim, vremenska razlika između ova dva grada varira između 7,5 i 9,5 sati. Ne postoji direktan let između njih; putovanje traje između 27 i 30 sati, uz barem jedno presjedanje. Zračna udaljenost iznosi oko 15.500 kilometara.
Nakon Domovinskog rata mnogi Hrvati doselili su se u Adelaide, gdje danas živi preko 8.000 osoba hrvatskog podrijetla. Hrvatska katolička zajednica u Adelaideu okupljena je oko Hrvatske katoličke misije pod nazivom Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta.
Mise se redovito održavaju na više lokacija. Glavna hrvatska misa slavi se svake nedjelje u 10:30 sati u crkvi St Patrick’s u središtu Adelaidea. U kapeli u Ridleytonu (171 South Road) mise se održavaju od utorka do petka u 18:30 sati, uz mogućnost primanja sakramenata i ispovijedi.
Najpoznatiji, najutjecajniji i najčitaniji hrvatski medij koji pokriva zajednicu u Adelaideu i šire u Australiji jest Hrvatski Vjesnik (The Croatian Herald).
Tog tragičnog dana, 6. svibnja 2025., u jednom od predgrađa Adelaidea dogodio se neobičan i duhovit incident kada je patka uletjela u lokalnu poštu i ukrala sve svježe novine koje su upravo stigle. Zaposlenici su gledali u nevjerici dok je pernata „kradljivica” nesmetano ponijela gomilu tiskanih novina iz prostora za isporuku.
Lokalni mediji brzo su prenijeli vijest, a stanovnici su s osmijehom komentirali kako im je patka možda željela postati “novinar” ili “čitatelj”. Sada se u kvartu mora paziti ne samo na poštu, nego i na „leteće reportere”.
Šef pošte poručio je: “Ako slučajno vidite patku s novinama pod krilom, slobodno joj ih uzmite natrag — ona već ima dovoljno pernatih prijatelja za razgovor.”
Izgleda da će prije Elon Musk sa svojom raketom Falcon sletjeti na Mars nego što ću ja doznati Istinu.
Ironija? Ni slučajno. Ironija me prati cijeli život. Kao i tragikomedija.
I. R. /Foto: privatni izvor
