Zašto homoseksualci ne mogu dati krv? Jesu li diskriminirani?

23 rujna, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo muškarci koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima nalaze na popisu onih kategorija koje ne mogu dati krv. Je li riječ o diskriminaciji?



“Zašto homoseksualci ne mogu darivati krv?” sa zanimanjem su nas pitali čitatelji, piše tportal i donosi priču  kakvo je stanje  s darivanjem krvi hososeksualnih osoba u Hrvatskoj.

To pitanje se postavlja pogotovo zato što se zabrana darivanja krvi odnosi i na homoseksualne osobe koje imaju dugotrajnu stabilnu vezu s istospolnim partnerom, a ne samo na one koji često mijenjaju partnere, zbog čega bi bili izloženi većem riziku od zaraze spolnim bolestima.

“Točno je to da muškarac, u slučaju da ima uzajamno vjernu vezu s jednim spolnim partnerom cijeli život, nije u većem riziku za zarazu od opće populacije, no radi maksimalnog smanjenja rizika ne provode se dodatne procjene unutar populacije muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima jer je to vrlo teško pouzdano utvrditi.

Zbog toga se u slučaju utvrđivanja određenih rizičnih situacija za prijenos krvlju prenosivih infekcija iz opreza odbijaju svi davatelji koji pripadaju određenim kategorijama za koje se uslijed epidemioloških razloga smatra da su u većem riziku od zaraze krvlju prenosivim infekcijama”, odgovara epidemiologinja Tatjana Nemeth Blažić, voditeljica Odjela za HIV, spolno i krvlju prenosive bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Dodaje da se provodi obavezno i rutinsko testiranje svakog uzorka krvi, ali napominje i da trenutno testovi ne mogu u potpunosti ukloniti rizik “jer ne mogu utvrditi jako rano nastalu infekciju ako se zaraza, primjerice, dogodila dan ili nekoliko dana ranije”.

“Osobe koje injektiraju droge ili muškarci koji imaju spolne odnose s osobama istog ili suprotnog spola su u većem riziku za infekciju HIV-om ili virusnim hepatitisom B i C jer su u tim populacijama veća pojavnost i prevalencija navedenih infekcija već dug niz godina”, odgovara epidemiologinja, pozivajući se na podatke iz Registra za HIV/AIDS HZJZ-a.

Prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj zabilježeni su 1985. godine i od tada do kraja 2021. bilo je ukupno 1899 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 593 oboljelo od AIDS-a.

Prošle godine zabilježen je 71 novooboljeli od infekcije HIV-om, uključujući 23 noveoboljela te devetero umrlih od posljedica AIDS-a. Stopa novih dijagnoza infekcije HIV-om u 2021. bila je 1,8 na 100.000 stanovnika. Među lani zabilježenim slučajevima bilo je 65 muškaraca (92 posto) i šest žena (osam posto).

Od 71 slučaja u 2021. godini, kod 58 osoba (82 posto) je vjerojatni put prijenosa spolni odnos među muškarcima, kod 11 osoba (15 posto) spolni odnos između muškarca i žene i za dva slučaja (tri posto) put prijenosa nije bio upisan.

Nemeth Blažić ističe da se u Hrvatskoj prikupljanje darivane krvi organizira na načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i solidarnosti, a radi sigurnosti za primatelje provodi se i obvezno testiranje na najvažnije krvlju prenosive infekcije (HIV, hepatitis B, hepatitis C, sifilis). Kao dodatno osiguranje provodi se i anamneza te pregled darivatelja.

“Pregled uključuje pitanja o spolnom ponašanju, odnosno prakticiranju spolnih odnosa, korištenju droge injektiranjem, putovanju ili boravku u područjima u kojima je prisutna malarija ili neke druge bolesti značajne za prijenos krvlju, kao i medicinskim zahvatima i operacijama, uključujući stomatološke, i slično”, objašnjava epidemiologinja, dodajući da u procjeni postoje epidemiološki pokazatelji koji upućuju na neke situacije većeg rizika za određenu zarazu.

Vrlo rijetko je do sada u Hrvatskoj, navodi se u odgovoru HZJZ-a, bilo situacija da se primatelj zarazio od darivatelja koji je u vrlo ranoj fazi infekcije, kada testovi nisu detektirali postojanje virusa u krvi.

“Znamo da je pravna pismenost niska u Hrvatskoj te da se događa da se institucije ne drže važećih zakonskih propisa” kažu iz udruge Iskorak, koja je uputila prijedlog za promjenu Pravilnika o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke, donesenog 2007., kojim se regulira darivanje krvi. Od tada se u Pravilniku više ne spominje seksualna orijentacija niti muškarce koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima (MSM).

Po njemu je moguće trajno odbijanje davatelja krvi zbog seksualnog ponašanja koje dovodi u visok rizik od dobivanja zaraznih bolesti što se mogu prenijeti krvlju, bez obzira na seksualnu orijentaciju.

“U praksi znamo da gej, biseksualni i drugi pripadnici populacije MSM u Hrvatskoj daruju krv bez prepreke. Naravno, mogu biti isključeni iz darivanja iz raznih razloga, ali jednako kao i heteroseksualne osobe”, napominju iz Iskoraka, navodeći kako znaju da je velik broj zemalja uklonio zabranu za skupinu MSM.

U Europi su to učinile, ističu, mnoge zemlje, od Francuske i Grčke, preko Njemačke, Austrije i Slovenije, do Mađarske i Poljske, a navode da tu zabranu nema čak i Rusija.

“Zabrana za MSM se uvodila kada nije bilo pouzdanih testova na početku epidemije HIV-a. Ali već duže vrijeme postoje vrlo pouzdani testovi koji se koriste i u Hrvatskoj. Također, u Europi se bilježi opadanje epidemije HIV-a među skupinom MSM zbog uspješnih preventivnih programa, uključujući Hrvatsku, što je potaknulo čak i zemlje koje su dugo držale zabranu da je maknu”, kažu u Iskoraku, napominjući da darivanje krvi nije za sve osobe, ali je nelogično da se misli da “sve osobe iz skupine MSM imaju jednak rizik od krvlju prenosivih infekcija”.

Iskorakovci navode da je definicija diskriminacije stavljanje osoba u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, između ostalog zbog spolne orijentacije.

“Ovdje, primjerice, imamo usporedivu situaciju s drugim europskim zemljama, jer neke imaju lošiju situaciju s epidemijom HIV-a nego u Hrvatskoj, a jasno je da nemaju zabranu’, poručuju iz Iskoraka, udruge koja provodi i zdravstveni program kojim žele zaustaviti epidemiju HIV-a. Provode edukacije, dodaju, za poticanje korištenja zaštite, kao i testiranje u zajednici i povezivanje s liječenjem.

“Također, uspješno smo zagovarali da se uvede PrEP (predekspozicijska profilaksa, op.a.), što je dodatno dovelo do smanjenja epidemije. Posljednjih godina vidi se da se epidemija HIV-a smiruje. Nažalost, stigma i diskriminacija su još uvijek prisutne, zbog čega pružamo pravno i psihološko savjetovanje”, odgovaraju tportalu iz Iskoraka.

“Ne predstavlja nužno diskriminaciju”

Pučka pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić već ranije je u medijima govorila o tome je li posrijedi diskriminirajuće pravilo kada su u pitanju određene kategorije ljudi koji ne smiju dati krv. Višekratno je postupala i po pritužbama na pravilo Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu (HZTM) da se pripadnici populacije MSM, odnosno muškarci koji su imali spolne odnose s muškarcima, trajno isključe kao potencijalni darivatelji krvi.

“Vezano uz navedeno, pravobraniteljica je utvrdila da praksa zabrane darivanja krvi skupini MSM ne predstavlja nužno diskriminaciju temeljem spolne orijentacije, s obzirom na to da je pravo na zdravlje i sigurno liječenje zaštićenije od prava na darivanje krvi.

Međutim, da bi se uskraćivanje prava na darivanje krvi moglo označiti kao izuzetak od diskriminacije, takvo postupanje mora biti utemeljeno na objektivnim zdravstvenim rizicima koji bi opravdali zabranu skupini MSM”, navodi se u odgovoru tportalu iz Ureda pučke pravobraniteljice Ljubičić.

Na temelju zaprimljenih tužbi, Ljubičić je prošle godine izvršila uvid u recentnu zdravstvenu praksu koja se primjenjuje u drugim zemljama EU-a i utvrdila kako je Hrvatska jedna od pet njih u kojima je na snazi takvo pravilo dok se u ostalima pridržavaju pravila odgode u rasponu od tri do 12 mjeseci od zadnjeg seksualnog kontakta darivatelja.

Iz Ureda pučke pravobraniteljice podsjećaju da se zabrana u recentno vrijeme sve više nadomješta odgodom, sukladno smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koje preporučuju da se na osobe koje su imale rizične seksualne kontakte u prošlosti i više ih nemaju ne primjenjuje potpuna zabrana, već odgoda darivanja krvi od zadnjeg seksualnog kontakta.

“Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu dostavio je svoje očitovanje, potkrijepljeno recentnim podacima o zdravstvenim rizicima, o tome da trenutnu praksu nije uputno mijenjati zbog iznimno loše epidemiološke situacije u Hrvatskoj glede infekcije HIV-om unutar populacije MSM, imajući u vidu u prvom redu brigu za sigurnost transfuzijskog liječenja i dobrobit pacijenata”, piše u odgovoru iz Ureda pučke pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Navode također da je, prema podacima za 2020. godinu, Hrvatska zauzela drugu najlošiju poziciju u Europi, iza Mađarske, prema udjelu osoba iz skupine MSM u novootkrivenim infekcijama HIV-om u našoj zemlji.

“Takvi podaci opravdavaju postojeću praksu”, zaključuje se u odgovoru pučke pravobraniteljice Ljubičić i dala preporuku da se “u slučaju povoljnijih epidemioloških okolnosti praksa HZTM-a uskladi s recentnim međunarodnim smjernicama i dominantnom praksom u drugim zemljama”.

R.I. /Fotpo: Shutterstock


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •