Artemis je lansiran. Čovjek ponovno juri ravno prema Mjesecu. Sad ga hoće obići s njegove tamne strane. Da vidi može li se i na Mjesecu s njegove tamne strane nešto posložiti. Na staroj dobroj Zemlji čovjek je već sve sredio i posložio. Tu vlada med i mlijeko.
Dobro, kao i uvijek, ima tu još uvijek nekih koji su pomalo nezadovoljni. Napose oni za koje, kad je (M)mjesec pri kraju, oni su odavno već ostali bez eura u džepu. Možda, kad osvojimo Mjesec i tamo počnemo živjeti, neće više biti novca ni problema s eurićima. Ipak, bojim se da je čovjekovu nezasitnost nemoguće utažiti. Tko zna što nam donosi novo doba…
Nezgodno za običnog čovjeka, a kamo li za “uglednog istoričara” Miloša Kovića. Naš Mišo ima samo jednu želju. Da nesmetano “kad mu se god digne” dođe u svojim opancima ravno u “srpsku Dalmaciju, Liku, Baniju, Kordun, Jasenovac…”.
Hoće Mišo da svjedoči istinu k’o istoričar, ali je mnogo zbunjen. Šta je ovo bre? Ne daju mu da dođe kad mu se prohtije. Vjeruje drug Mišo da je popularno u Hrvatskoj biti “zastava svih boja” pa uzmeš kako ti koja boja odgovara. Njegova “istorija” već se odavno tolerira na ovim prostorima. Na ulici, u školama, na fakultetima…
Pljuckaj po Hrvatima, državi Hrvatskoj, usporedi je tu i tamo s NDH-om, Hitlerom, ali nikada je ne napuštaj jer ni u jednoj drugoj uređenoj državi na svijetu ne možeš uspješno živjeti, praviti karijeru, akademsku ili bilo koju drugu, samo upornim pljuckanjem po toj državi. Naravno, demokratsko je pravo uočavati nepravilnosti, upozoravati na njih pa i kad se one samo tebi čine takvima.
Međutim, kad ti baš ništa u toj zemlji u kojoj živiš nije po volji, imaš toliko drugih atraktivnih mjesta na svijetu. Zašto se trapiti u Hrvatskoj kad ti može biti mnogo bolje negdje drugdje. Na primjer u Srbiji, Rusiji, Venezueli, Kini…
Ima i dobrih vijesti
Naš se Predsjednik za Uskrs javio s ohrabrujućom čestitkom građanima o tami koja se nadvila nad cijelim svijetom, o ratovima koji nas sve više dotiču itd.
Iznenadila nas je pastoralnost uskrsne poruke. Ne tako davno naše stare i mlade bivše komunjare preskakale su Uskrs i Božić kao da na atletskoj utrci na sto deset metara s preponama. Vremena su to bila kad su se Božić i Uskrs slavili potajno doma jer je vjera bila opijum za narod i nešto zaostalo čega se trebalo čuvati ako se željelo uspješno živjeti.
Hvala Bogu, ta vremena samoupravljanja, nesvrstanosti, bratstva i jedinstva definitivno su iza nas. S uspostavom i obranom hrvatske države Hrvati su, još uvijek kao izrazito katolički narod, napokon dobili pravo da svoje vjerske praznike slave slobodno i otvoreno. Stoga želim svim mojim čitateljicama i čitateljima Sretan Uskrs, slagali se oni s mojim stavovima ili ne.
Praznički “Jutarnji” odiše pravim uskrsnim optimizmom: “Već u travnju aviokarte skuplje 24 posto, prazne se rezerve goriva.”
Zbog rata na Bliskom istoku i blokade Hormuškog tjesnaca svima je jasno kako će sve opet poskupljivati. Hrvati su ionako već oguglali na rast inflacije i cijena jer to kod nas uporno traje od uvođenja eura – naše nove, političarima svete valute. Narodu je više prokleta jer je sve cijene digla “u nebo”. Važno je da smo bar po nečemu prvi u EU. Prvi smo po visini inflacije.
No, ima i dobrih vijesti. Tzv. “svjetlo na kraju tunela” se ipak pojavilo. Naša ministrica Žigman javlja da Hrvatskoj uskoro stiže alokacija od 16 do 18 milijardi eurića. Dakle, spas se zove EU fondovi. Prihod od turizma ove godine je za sada još prilično neizvjestan, pa Bože, čuvaj EU fondove – za nas i naše “frendove”.
Vjekovna mudrost kaže: “Dajte onima koji imaju. Ako date onima koji nemaju odmah će potrošiti.”
Tomislav Tomo Mihanović “zadužen” za humor u ovoj kolumni objašnjava pojam “normalno”. Kako si? Nikako! Zašto nikako? Ajde reci ti meni je li ovo sve skupa što se događa oko nas normalno? Normalno da nije normalno!
Neki dan na špici sretnem starog frenda: “Bok stari, pozajmi mi 500 eura.” Ja se počeo izvlačiti: “Znaš, trenutačno sam u krizi, mala mirovina…” itd. “Sumnjičav si jer me dobro ne poznaš”, reče on. “Obratno, sumnjičav sam jer te dobro poznajem!”
Nova jugo zvijezda zove se Jakov Jozinović. Odlučio Jakov da si popeva u Beogradu. Neka pjeva gdje ga žele i pjevaj Jakove gdje ti srce želi. Nije Jakov ni Vice Vukov ni Arsen Dedić. Jakov zna za staru mudrost koja glasi “Tko pjeva, zlo ne misli”. Politizirati nečiji glas i popularnost je malo previše. Ako se Beograđanima sviđa izbor pjesama koje Jakov izvodi pa ga zato žele dobro platiti, ok! Tu je kraj priče.
Najpopularniji pjevač legendarni Ivo Robić godinama je pjevao u Beogradu. Osobno sam ga jednom zapitao kako je to izgledalo? “Odlično”, odgovorio je. “Plaćaju bolje nego u Zagrebu i Opatiji. Vole me, koncerti rasprodani…” Naravno, bila su to druga vremena. Sjećam se aferice kad je Tereza Kesovija samo jednom odbila pjevati u Beogradu. Inače je rado tamo pjevala. Međutim, i tada kad je odbila sve je ostalo u okvirima “normalne međurepubličke nesnošljivosti” koja se nakon Domovinskog rata pretvorila u “normalnu međudržavnu nesnošljivost”. Dakle, hrvatski pjevači za “finu lovu” pjevaju na Terazijama. Inicijativa obično dolazi od komšija.
Nije problem u pjevačima nego u Hrvatekima. Oni teško pamte, a još brže zaboravljaju. Sad se koplja uzalud lome na mladom i pomalo naivnom Jakovu. Budite sigurni, propjevat će naš Jakov. Prije ili kasnije.
Imam prijatelja meteorologa. Sretnem ga na špici. Smrknut. “Što je opet? Izgledaš k’o Tolstojev Rat i mir?” “Ah”, duboko uzdahne, “znaš, čim se ja razvedrim žena mi se naoblači. Teško mi to pada”. Da mu pomognem prodam mu staru mudrost: “Svaki brak funkcionira po principu motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Žene su uvijek korak ispred muževa. Dok mi mislimo, one već znaju. I hvala Bogu da je tako. A mi i dalje ostajemo ljubopitljivi”.
Zašto su oni koji vode Porin odbili Thompsonovu nominaciju? Zbog njegove izrazite medijske dominacije ili se radi o starom dobrom hrvatskom jalu? Popeo se svima, a osobito konkurenciji, na “onu stvar”. Za vrijeme dok Marko Perković k’o Artemis juri prema visinama oni postavljaju svoje omiljene zapreke da ga malo uspore. Jedna od tih zapreka zove se Porin. E, nećeš Marko tako lako…
U “nediplomatskoj” kolumni Davor Ivanković ide u “glavu”. Naslov kolumne govori sve. “Štetočine”. Mesić je proveo čistku i prepolovio HV, a Milanović nas razoružava. Ozbiljan krimen. Poznam godinama Davora. Jedan je od najboljih živućih političkih kolumnista u Lijepoj našoj.
U tekstu Davor ide dalje: “Hrvati za predsjednike znaju i vole birati zabavljače nacije, komedijaše koji su grube političke bitange, ali ti komičari u svoja dva mandata škope HV…”
Kolumna je izašla 29. ožujka ljeta Gospodnjeg 2026. godine. I muk. Nitko ni da bi komentirao. Očito je onda to istina. Možda su tužbe poslane, ali nemam o tome saznanja. Ako su Hrvateki po nečem poznati onda je to beskrajno strpljenje. “Bumo videli, rekli su slepci.”
Zvonimir Hodak/Foto:Hina
