Bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Zvonimir Boban, aktualni šef nogometa UEFA-e, dao je veliki intervju španjolskoj Marci.
Glavni operativac UEFA-e za nogometna pitanja primio je novinare najčitanijeg španjolskog lista u Nyonu, na svom radnom mjestu, i odgovarao na pitanja vezana uz nogometna pravila i trendove poput onog o ulaganju Saudijske Arabije u nogomet.
Volimo usporešivati, je li nogomet bio bolji u Vaše vrijeme ili sada?
– U moje nogometno vrijeme bilo je malo drugačije. Manje fizike, više kreacije. Imali smo tada prave osmice i prave desetke. Onda su desetke pomalo nestale dolaskom Sacchija, koji je revolucionirao nogomet. Potom su se u Realu i Barceloni pojavile sjajne osmice. Ono što sad ne vidimo je jedan na jedan, pokušaji izravne i konkretne igre. Igra se predugo, previše kolektivno.
Ne tvrdim da je nogomet mog vremena bio bolji, ali bio je drugačiji. U post-Sacchijevo eri nogomet nije previše napredovao, ali se promijenio pojavom izravnog crvenog kartona. Prije se igrao vrlo agresivan nogomet, ali nogomet je uvijek lijep, i danas i jučer.
Suočavamo li se s nogometom u kojem je više fizikalija, a manje talenta?
– Igra se drugačije, ali je talent isti. Ljudi se i sada rađaju kao i prije, ali problem je u školama. Kako želimo da nam djeca igraju nogomet? Želimo trenere koji će ih učiniti kao pobjeđivati dok imaju 12 godina, a da ne pokušavaju driblati, i ne želimo da se zabavljaju. To se događa sada, a to se ne bi trebalo događati. Međutim, ljudi su shvatili taj problem i to se mijenja. Može se vidjeti više želje za zabavom…
Moja briga nadilazi nogomet; Moramo se pozabaviti problemom nasilja u sportu. Primjerice, suci na svim razinama nogometne hijerarhije trpe značajna zlostavljanja: od navijača, igrača, trenera pa čak i roditelja. Ovom ponašanju mora doći kraj.
Drugi aspekt je kada igrači vrište, simuliraju i izgledaju kao da su ozlijeđeni, čak i kada nije došlo do fizičkog kontakta. Ovi nesportski postupci naširoko su vidljivi na televiziji, a djeca ih često oponašaju. To predstavlja značajan izazov za suce, koji se mogu osjećati prisiljenima zaustaviti igru čak i kada ne primijete pravi kontakt.
Na više strateškoj razini, trebali bismo razmisliti o skraćivanju prijelaznog roka, bilo bi korisnije i za trenere i za igrače, ali i o ograničavanju veličine momčadi. Možda je romantično, ali ne smijemo dopustiti da komercijalni aspekt igre prevlada nad sportskim i zaštitimo prave vrijednosti lijepog našeg sporta.
Može li se današnji nogomet poboljšati?
– Moja briga nadilazi nogomet; Moramo se pozabaviti problemom nasilja u sportu. Primjerice, suci na svim razinama nogometne hijerarhije trpe značajna zlostavljanja; od navijača, igrača, trenera pa čak i roditelja. Ovom ponašanju mora doći kraj. Drugi aspekt je kada igrači vrište, simuliraju i glume da su ozlijeđeni, čak i kada nije došlo do fizičkog kontakta. Ovi nesportski postupci naširoko su vidljivi na televiziji, a djeca ih često oponašaju.
To predstavlja značajan izazov za suce, koji se mogu osjećati prisiljenima zaustaviti igru čak i kada ne primijete pravi kontakt. Na više strateškoj razini, trebali bismo razmisliti o skraćivanju prijelaznog roka, bilo bi korisnije i za trenere i za igrače, ali i o ograničavanju veličine momčadi.
Možda je romantično, ali ne smijemo dopustiti da komercijalni aspekt igre prevlada nad sportskim i zaštitimo prave vrijednosti našeg lijepog sporta.
Od sljedeće sezone mijenja se format Lige prvaka, više neće biti skupina. Je li promjena formata bila potrebna?
– Ja sam vrlo tradicionalan, svi bivši nogometaši štite našu igru i tradiciju natjecanja, ali povijest se uvijek mijenjala. Na Euru 70. imali smo četiri reprezentacije, 80-ih je bilo osam momčadi… Isprva nisam bio zadovoljan promjenom, ali prije nego što kritiziram, saznam i pitam.
Od početka ćemo imati tablicu kakvu smo uvijek imali u našim ligama. Neće igrati svi protiv svih jer je nemoguće da ćete imati osam utakmica u četiri različite razine. No, bit će jako zabavno. Radikalna je to promjena, ali siguran sam da će se ljudima ubrzo jako svidjeti.
FIFA je preko Pierluigija Colline zatražila da se u svakoj utakmici poluvrijeme produži za 10 ili 12 minuta dodanog vremena. Vi niste skloni tome?
– Previše se igra. Kalendar je ludnica. Svi kažu da je previše utakmica. Igrači su jako umorni od ovakvih ritmova i sada želimo produljiti minutažu u najtežim trenucima. Umor dolazi nakon sat vremena igre. Svi bismo mogli odigrati stotinu utakmica u sto dana da igra traje šezdeset minuta. Efektivno vrijeme igre u Ligi prvaka je 62 minute.
Zadnjih 30 minuta je najteže kada igraš na profesionalnoj razini. Ali njih nije briga. To je suludo jer pravila igre nisu tako napravljena. Odlučili su ih promijeniti bez konzultacija s igračima, konfederacijama, UEFA-om… bez rasprave.
Nogometna igra ne pripada Collini, ni FIFA-i ni UEFA-i, ni vama ni meni, ona pripada onima koji je vole. Mi to nećemo primjenjivati u UEFA-inim natjecanjima.
Što kažete na ideju da igrači više ne smiju slaviti golove?
Ne razumijem kako je to nekome palo na pamet. Šokirao sam se kad sam to vidio na Svjetskom prvenstvu. Mi kao UEFA to nećemo podržati u našim natjecanjima jer je to antinogometna odluka.
Poznajem Collinu 30 godina i jako dugo smo dobro surađivali. Jedan je od najvećih sudaca u povijesti nogometa i to nitko ne može osporiti, ali mora svoj ego staviti na stranu ako želi dobro nogometu.
Što kažete na Saudijsku Arabiju?
– Oni imaju pravo razvijati nogomet. Mi Europljani volimo naš nogomet, i logično je i da oni vole svoj. No suština nogometa je drugačija. Možete ga stvoriti, ali ne očekujem da će oni imati veliku budućnost.
To je dobro, lijepo je da vole nogomet, ali neće nigdje biti nogometa poput europskog. Vrijeme ili povijest ne mogu se kupiti.
D.M. /Foto: profimedia
