Corriere della Sera: “Đoković je bahati lažov! Mogao bi umrijeti na smetlištu”

18 siječnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Corriere della Sera, najčitaniji talijanski dnevni list, objavio je tekst o Novaku Đokoviću koji je izazvao žestoke reakcije več samim naslovom:   “Đoković: Srbi kažu ‘umiranje u ljepoti’, a on bi mogao umrijeti na smetlištu” naslov je teksta autora  Sandra Veronesija o aferi Đoković. Naslov je kasnije promijenjen.



Evo teksta koji je iznenadio talijansku javnost, a šokirao Srbe:

“Umirati u ljepoti”, kaže drevna balkanska poslovica koja pomaže u razumijevanju tragičnog stava koji prati povijest srpskog naroda: “umrijeti u ljepoti”. Pogotovo u sportu, ova fraza je milozvučje koje prati tradiciju koja je mnogo više estetska nego pobjednička – u nogometu, košarci, šahu.

Dragoslav Šekularac, zvani Šeki, srpski Garrincha 50-ih i 60-ih, i Dragan Džajić, legendarni lijevo krilo Crvene zvezde  60-ih i 70-ih, sinonimi su nogometa koji umire u ljepoti: uzvišenoj tehnici i inventivnosti, prvaci kojima se dive u cijelom svijetu: Bilježili su uspjehe kod kuće, ali izvan nje nikad ništa nisu uspjeli osvojiti: prvo finale su izgubili od SSSR-a na Olimpijskim igrama 1956., a drugo od Italije na Europskom prvenstvu  1968.

Ipak, Pelé je, na čuđenje brazilskog saveza, svoju posljednju utakmicu s reprezentativnom dresu, na Maracani 18. srpnja 1971., želio odigrati protiv Jugoslavije Vujadina Boškova. Upravo je protivnički tim bio najbliži njegovoj ideji nogometa. Utakmica je završila rezultatom 2-2, Džajić je zabio, Pele nije, a njih dvojica su na kraju susreta razmijenili dresove. ( Netočno, Pele je dres dao Draganu Holceru. Dres je na aukciji  2010. prodan za 8.640 funti; op.a.)

Previše srpskih košarkaša utjelovilo je isti ideal i spoznalo istu sudbinu pa bi i samo njihovo nabrajanje oduzelo sav prostor koji imam na raspolaganju.

U šahu je jugoslavenska škola bila je jedina koja se u poslijeratnom razdoblju bila u stanju suprotstaviti sovjetskoj, a njezina dva izvrsna predstavnika bili su Svezotar Gligcorić i Ljubomir Ljubojević: prvi koji je ušao u povijest izrekom “igram protiv figura” i koji je negirao svaki utjecaj psihologije na šahovske partije, a drugi nazvan “Beogradski brijač” jer je svoje protivnike rušio takvom finoćom da se činilo da se služi britvom.

Obojica su umrli i ubijali u ljepoti, ali su obojica, unatoč vrlo visokom rezultatu postignutim u karijeri, cijeli život sanjali o finalu Turnira kandidata koji nikada nisu uspjeli odigrati.

Novak Đoković pak je uvijek bio suprotnost. Uvijek se odricao ljepote, zamjenjujući je neljudskom fizičkom i psihičkom čvrstoćom.

Ako Federer može reći da ne igra protiv suparnika već protiv lopti, Đoković je, naprotiv, uvijek imao za cilj mentalno razbiti čovjeka s druge strane mreže. Žetva trofeja i rekordi koje je ostvario daju mu za pravo, ali po cijenu sistematskog izdavanja tradicije srpskog sporta.

Vještina da se odupre psihofizičkom naporu učinila ga je igračem sposobnim održati se na Broju 1 duže od svih ostalih. A sada je na korak do (sportske) smrti, tisuću milja od ljepote. Đoković je mogao izbjeći udarac koji je dobio u 34. godini. U strahu da neugrozi svoje tijelo uzimanjem cjepiva, pokazao je sve najgore što čovjek može pokazati: bahatost, laž, površnost, egoizam.

Sada mu je puno teže uraditi pravu stvar nego prije mjesec dana kada mu je bilo dovoljno reći: ‘Pošto se ne želim cijepiti, ne mogu doći u Australiju braniti naslov osvojen prošle godine. To tvrdi zakon koji smatram nepravednim, ali koji i poštujem.’

Danas bi morao reći: ‘Lekcija koju sam dobio otvorila mi je oči. Ispričavam se svima za nemoguće ponašanju posljednjih tjedana, smatram se preporođenim i nadam se da me ovo čini dostojnim da nastavim karijeru.’

Ništa manje od toga neće ga spasiti. I, možda, da se okruži drugim ljudima, koji bi ga bolje savjetovali.

On, tako srpski ponosan, a tako daleko od srpskog ponosa i umiranja u ljepoti, više sebi ne može dozvoliti grešku, ako ne želi upropastiti sve što je osvojio u sportu, tako što će umrijeti na smetlištu.”

Ubrzo nakon objave teksta naslov je promijenjen u “Đoković, pobjednik bez ljepote koji može izgubiti sve”.

Talijanski mediji pišu da je Corriere della Sera to napravio nakon ogorčenih reakcija tamošnje javnosti. Ističe se ona Nicole Porra, urednika dnevnika Il Giornale:

“Čini li vam se ovo normalnim? Kada sam pročitao ovaj naslov, na trenutak sam pomislio da je to klasični web lažnjak. Činilo se previše čak i za neki tabloid koji traži viralne sadržaje. Poslije provjere, međutim, morao sam prihvatiti gorku realnost. Cijeli tekst je napisan jednako brutalno kao i naslov. Ono što Sandro Veronesi piše o Novaku Đokoviću u Corriere della Sera zaista je jezivo.”

M.M. /Foto. Ilustacija


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •