Novak Đoković nije uspio izboriti novo finale Wimbledona. U polufinalu ga je s uvjerljivih 3:0 (6:3, 6:3, 6:4) pobijedio Jannik Sinner, a nakon meča srpski tenisač je na konferenciji za medije govorio o svojem fizičkom stanju i ozljedi koju je doživio u četvrtfinalu.
Uz Novaka Đokovića, Rogera Federera, Rafaela Nadala i Andyja Murraya, Jannik Sinner jedini je koji ima finale na sva četiri Grand Slama, gledajući period od 1995. godine.
“Mučio sam se. Nije mi bilo ugodno na terenu. Ne želim ulaziti u detalje ozljede niti tražiti opravdanja jer nisam uspio igrati kako znam. Čestitam Janniku na odličnoj igri. Bio je predobar i zasluženo je u finalu. Razočaran sam jer se nisam mogao kretati kako bih želio”, rekao je Đoković pa odgovarao na pitanja novinara.
I na Australian Openu ste se ozlijedili i predali meč u polufinalu. Čini se da vas ove godine prati loša sreća na Grand Slamovima, je li zbog toga još teže podnijeti ovo sve?
Ne bih rekao da je to nesreća, nego godine. Tijelo je istrošeno… Koliko god se brinem o njemu, to je realnost. U zadnjih godinu i pol osjećam promjene kao nikad prije. Teško mi je to prihvatiti jer kad sam zdrav, znam da još uvijek mogu igrati odličan tenis. To sam ove godine i dokazao. Ali mečevi na tri dobivena seta su mi fizički sve veći problem.
Što turnir ide dalje, meni je sve teže. Uspijem dogurati do završnice, ove godine sam na svakom Grand Slamu bio barem u polufinalu, ali onda dođeš na Sinnera ili Alcaraza… Oni su spremni, mladi, puni energije. A ja u te mečeve ulazim s pola rezervoara i u takvom stanju je nemoguće pobijediti. To je stvarnost koju moram prihvatiti i pokušati izvući maksimum iz onoga što imam.
Je li Vam ovo posljednji Wimbledon?
Bio bih tužan da je ovo bio posljednji, ali nadam se da nije. Planiram se vratiti barem još jednom. Ne mislim još završiti karijeru.
Što vam slijedi u nastavku sezone?
Ne znam što slijedi, tek sam sišao s terena. Teško mi je sada imati širu sliku i znati što ću u sljedećim mjesecima, kamoli godinu dana. Dao sam sve od sebe u pripremama da bih igrao najbolje moguće na Grand Slamovima. I mislim da, iako nisam osvojio nijedan ove ili prošle godine, igram najbolji tenis upravo na Slamovima.
U ovoj fazi karijere, ti turniri su mi najvažniji. Sad moram razgovarati s timom i obitelji i odlučiti što dalje, kako rasporediti sezonu i biti na vrhuncu kada treba… Ali iskreno, ne znam što više mogu napraviti. Provodim sate brinući se o tijelu. Izazvao bih cijeli Tour da vidimo brine li itko više o tijelu od mene.
Nažalost, unatoč svemu, ozljede dolaze. Trenutno ne dobivam nagradu za taj trud, ali sam godinama bio nagrađivan. Mogao bih reći da nemam sreće, ali Bog i život su mi dali toliko toga da bi bilo bezobrazno da sada kukam. Bio sam zdrav jako dugo. Sad moram izvući najbolje iz onoga što je ostalo.
Da, razočaran sam i ljutit, ali ne zbog poraza – jer čak i da sam bio potpuno zdrav, Sinner bi i dalje bio favorit. Ali imao bih šansu. Taj fizički aspekt me muči. Želite igrati, motivirani ste, a tijelo vas izdaje. To je najgore.
Jeste li razmišljali o odustajanju i prije meča?
Nisam ni razmišljao da ne izađem na teren. Nije mi bilo toliko loše da ne mogu stati na nogu. Jučer nisam mogao trenirati, danas jesam, i osjećaj je bio dobar s obzirom na okolnosti. Noga je bila neizvjesna, ali zagrijavanje je prošlo u redu. Igrao sam statično, nisam se puno kretao, ali čim je meč počeo, sredinom prvog seta sam osjetio pogoršanje.
Bilo je par zahtjevnijih pokreta u forhend stranu i tada je bol postala ozbiljna. Prvih 6-7 gemova je još išlo, ali poslije više ne. Ne mislim da će me to dugo udaljiti s terena. Nažalost, imao sam u zadnje vrijeme više mišićnih ozljeda, ali sam se uspio brzo vraćati. Vjerujem da ću do US Opena biti spreman za igru na najvišoj razini.
Možete li još nešto reći o svojem fizičkom stanju?
Trenutno nisam raspoložen pričati o bilo čemu. Već sam rekao da svojem tijelu posvećujem puno vremena i to nije samo obveza, to je moj način života. Aktivno živim, volim zdrav način života, cijeli život sam sportaš. Volim i wellness, otvoren sam za nove stvari koje me mogu unaprijediti, i tijelo i um, da bih ostao konkurentan mlađima koji biološki imaju prednost.
U zadnjih godinu i pol, na četiri od šest zadnjih Grand Slamova imao sam ozljede – ili sam morao predati, ili sam igrao kao danas, samo da završim meč. I to je iskreno frustrirajuće. Kad dođeš u polufinale Grand Slama s 37 godina…
To su možda zadnje prilike, sve ih je manje, a onda tijelo ne dopušta da igraš kako želiš. Mečevi na tri seta postali su ogroman izazov za moje tijelo. Pokazao sam da mogu igrati na vrhunskoj razini kad sam spreman, ali ja se do polufinala istrošim puno više nego moji protivnici. I onda dođe Alcaraz ili Sinner… S ovakvim tijelom to je nemoguća misija. To me najviše muči.
Ali dobro, što je tu je. Ovo nije trenutak za sažaljenje. Bog mi je dao nevjerojatno puno, karijera mi je bila fantastična. Bilo bi stvarno ružno od mene da se sada žalim na ozljede ili sreću. Imao sam 20 godina vrhunskog tenisa, oborio sam sve rekorde. Trenutno osjećam gorčinu jer sam upravo izgubio, ali kad sagledam širu sliku, izuzetno sam zadovoljan.
M.M: /Foto: epa
