“Sezona je završena, sad i službeno mogu reći da više nisam igrač Sampdorije te da sam potpisao trogodišnji ugovor s Milanom”, napokon je mogao otvoreno kazati hrvatski reprezentativac Ivan Strinić, koji je šest mjeseci morao šutjeti o ugovoru života s velikanom europskog nogometa Milanom, piše 24sata.
Iako je sve bilo jasno još prošle zime, kada je Milan stavio na papir sve detalje ugovora s našim Strinićem, no vijest nije smjela biti i službeno objavljena dok ne završi sezona. I sve je moralo biti obavljeno u skladu s propisima, a upravo je to koštalo Strinića proljeća provedenoga uglavnom na klupi.
“Milan me želio još dok sam igrao za Napoli, no Napoli me nije želio pustiti. Zato sam prošloga ljeta potpisao za Sampdoriju, u kojoj sam dobio priliku igrati. Sve je bilo savršeno, odigrao sam odličnu polusezonu i baš sam uživao, osjetio sam i da dobro igram i da momčad napreduje, postiže dobre rezultate…”
“Takvi su propisi kad su u pitanju igrači pod ugovorom. No s obzirom na to da mi je ugovor istjecao na kraju sezone, mogao sam potpisati za novi klub, samo je za to morao znati moj klub, nisam smio pregovarati u tajnosti”, otkrio nam je Strinić, koji se nije nadao problemima koji su nastali.
“U takvim situacijama, kad se zna da igrač odlazi, klub može reagirati na dva načina. Jedni žele da do kraja ugovora daš maksimum, stimuliraju te da igraš što bolje bez obzira na to što ideš jer im je to u interesu, no kod mene to nije bio slučaj. U drugom dijelu sam odigrao svega još tri… Ništa, sad je to prošlo, ne žalim ni za čim, tako je očito bilo suđeno…”
Žal za malom minutažom sigurno mu je ublažila činjenica da ga želi veliki klub, i da ga je spreman čekati koliko treba.
“To sigurno, htjeli su me, ali nije bilo moguće i čekali su pravi trenutak. Jasno su mi dali do znanja da me žele i da će me čekati. Bili smo svjesni da se može dogoditi da prosjedim proljeće i pristali su i na tu mogućnost. To je stvarno velika stvar.”
No nije samo odluka Sampdorije da ga drže na klupi bila presudna za toliku pauzu ovoga proljeća.
“Nekako usporedno s pregovorima oko ugovora, zakačio sam i neku bakteriju koja mi je napala organizam, s kojom sam se mučio skoro tri mjeseca… Tako da nisam posebno nešto ni mogao igrati. Sada je to na sreću iza mene, napokon sam zdrav, a jedina posljedica je što sam četiri kilograma lakši, što baš i nije tako loše. Kilograme je lako vratiti”, smije se Strinić, koji još ne zna kad će Milan objaviti vijest o potpisu trogodišnjeg ugovora.
“Vjerojatno nakon SP-a, oni o tome odlučuju, no to je najmanje važno u cijeloj priči.”
U Milanu će ga dočekati Nikola Kalinić, s kojim je već dijelio svlačionicu Hajduka i Dnipra…
“Baš mi je drago, znamo se jako dobro, dobro se slažemo… Eto, ja sam njega dočekao u Dnipru jer sam tamo stigao šest mjeseci prije njega i pomogao mu da se snađe, a sad će on dočekati mene u Milanu… Nadam se da će prilagodba ići glatko, jer moja je velika želja bila da ne mijenjam ligu i zemlju. Navikao sam na Italiju, na Serie A, sličan je život i mentalitet kao kod nas, blizu mi je Split, djeca su krenula u školu u Italiji…”
U ovakvim prilikama neki igrači često znaju kazati da su navijači kluba u koji dolaze od malih nogu… Ne i Strinić.
“Nisam nikad navijao za strane klubove, za mene je jedini klub za koji sam navijao Hajduk. No naravno da sam pratio europski nogomet i da su mi neki klubovi bili simpatičniji od drugih, a Milan je definitivno jedan od njih. U vrijeme kad sam odrastao i počinjao igrati nogomet, Milan je bio najbolji europski klub i uvijek sam ih rado gledao jer sam obožavao igrače poput Seedorfa, Maldinija, Pirla, Cafua… Biti dio povijesti tako velikoga kluba je velika privilegija i čast.”
