Nakon šoka u Zenici Talijani se hvataju za slamku spasa Tvrde da su postoji način kako ipak mogu na Mundijal.
Italija, nekadašnja nogometna republika čuda, danas je zemlja u kojoj se nacionalna terapija provodi kroz jednostavan ritual: izgubiti od Bosne i Hercegovine, panično pretraživati FIFA pravilnike i zatim izmisliti paralelni svemir u kojem se ipak ide na Svjetsko prvenstvo.
Zenica je bila samo pozornica, prava drama odvijala se u talijanskim medijima gdje su se u roku od nekoliko sati pojavile teorije koje bi i Dan Brown odbio kao “previše nategnute”.
Nakon što je Italija je ostala bez trećeg uzastopnog Svjetskog prvenstva pojavila se teorija koja je barem nakratko probudila nadu.
Iran se plasirao na SP, a zbog rata u Iran i SAD-a, upitan je njihov dolazak. pa je dio talijanske javnosti počeo razmišljati o scenariju u kojem bi Azzurri mogli uskočiti kao zamjena.
Na prvu zvuči logično – Italija je povijesno velika nogometna sila, četverostruki su svjetski prvaci, šef FIFA-e je Talijan, u Americi je broja talijanska zajednica…
Ali pravila su jasna i brutalna. Ideja “Iran otpada, mi upadamo” oslanja na uvjerenje da je dovoljno biti Italija da bi se preskočila cijela Azija. Problem je što FIFA ne funkcionira po principu “ups, ispali ste od Tabakovića, evo vam utješna karta za Ameriku”. Ako ispadne azijska reprezentacija, ulazi azijska reprezentacija. Šokantno, ali istinito.
Druga faza bila je izum godine: lucky loser. Nogometni jednorog. Mitološko biće koje postoji samo u snovima nacija koje su izgubile u Zenici. Ne postoji u UEFA-i, ne postoji u FIFA-i, ne postoji ni u jednoj organizaciji osim u talijanskoj kolektivnoj psihozi.
“Operacija NDH 2.0”
A onda dolazi apeninska hiper-satira naslovljena kao “Operacija NDH 2.0” – BiH i Hrvatska se spoje i nastupe kao NDH, a Italija upadne kao lucky loser. Ideja je istodobno i duhovita i očajna.
To je trenutak kad satira prestaje biti žanr i postaje dijagnostički alat. Taj scenarij ima jednako smisla kao i talijanske teorije: BiH i Hrvatska kao NDH – politički SF.
FIFA priznaje samo stvarne države, ne povijesne reenactment projekte. Italija kao lucky loser – ne postoji; najlakša grupa – FIFA ne nagrađuje nikoga zato što je izgubio u Zenici.
Istina je jednostavna: Italija ne ide na Svjetsko prvenstvo. Ne zbog Irana, ne zbog NDH 2.0, ne zbog konfederacijskih ravnoteža, nego zato što je – izgubila. Sve ostalo je kolektivna psihoterapija u formi sportskih vijesti.
Sve što se na tu temu pojavilo u talijanskim medijima spada u kategoriju “kako preživjeti nacionalnu traumu u 5 faza”.
Bit će zanimljivo pročitati i nastavak kako će talijanski mediji objasniti zašto Italija propušta SP 2030. koje se igra na Mediteranu.
M.M. /Foto: Ilustracija
