Hrvatska atletika nakon Sandre Perković, Blanke Vlašić i Sare Kolak opet ima razloga sanjati velike stvari! Juniorke Jana Koščak i Vita Barbić s Europskog juniorskog (U-20) prvenstvu u Finskoj vratile su se s dva zlata, ali za djevojke uskoro slijedi ono najkompleksnije, a to je prelazak u seniorsku konkurenciju.
Oboreni su osobni rezultati, pomaknute granice, a svakako su najveće zvijezde zlatne djevojke: Varaždinka Jana Koščak u sedmoboju i Zagrepčanka Vita Barbić u bacanju koplja.
Premda znamo da medalje u mlađim kategorijama nemaju težinu onih seniorskih, ovo je svakako dobar pokazatelj da imamo svijetlu budućnost. Jana je u Tampereu izjednačila osobni i hrvatski rekord sa 6293 boda, dok je Vitino koplje poletjelo 55,26 metara.
Nakon napornih priprema, radnog ljeta i uspješno odrađenog EP-a slijedi zasluženi odmor. Reprezentacija je stigla u Hrvatsku, sletjeli su u Split, nakon čega su se uputili prema svojim rodnim gradovima.
Šepalo se
Tri sata leta i 17 stupnjeva razlike, ali osmijeh se unatoč umoru nije skrivao s lica. Prva je pred kamere i novinare stala 19-godišnja Varaždinka. Imponirala je njihova jednostavnost. Jana je lagano šepala, ali srećom ne radi se ni o kakvoj ozbiljnoj ozljedi.
“Samo mi se pokosnica malo upalila na desnoj nozi. Bila su ovo dva naporna dana. Jučer sam bila u šoku, vraćam se u normalan život, a i sad me već polako hvata umor”, izjavila je Koščak nakon slijetanja u splitsku zračnu luku
“Dojmovi su se slegli, euforija je već nestala, ali vjerojatno je to zbog umora. Iza mene je odličan višeboj i trebam se odmoriti.
Da, iznimno naporna dva dana. A moglo je biti lakše!
Zanimljivo, u okviru sedmoboja ima i najveću visinu u skoku u vis (192 centimetra) što bi joj donijelo zlato i u toj disciplini. Zlato je osvojila Mađarica Lilianna Batori s preskočenih 1,89 m, koliko je svladala i srebrna Finkinja Ella Mikkola
“Puno ljudi je to primijetilo, u višeboju sam skočila 192 centimetra, a to bi mi bila jednostavnija medalja da sam ‘samo‘ odradila taj skok u vis. No, više volim višeboj i dok budem mogla, bavit ću se višebojem.”
Kako ste proslavili titulu?
“Iskreno, prvo smo išli jesti. Cijela reprezentacija je otišla u McDonald’s, to nam je bilo prvo okupljanje, pa sam otišla do svoje obitelji koja me došla podržati u Finskoj, nazvala sam baku, čula se i s prijateljima, poslala slike medalje… Cijelu noć smo bili budni i slavili, uz zastave i domoljubne pjesme, najviše Thompsona, naravno. Nismo uopće spavali, išli smo direktno na aerodrom.”
Sada slijedi odmor pa putovanje?
“Da, potreban mi je, a onda u desetom mjesecu idem sa sestrom u Grčku”, zaključila je zlatna sedmobojka.
Kada obučete kockasti dres..
Zagrepčanka još nema 18 godina, rođendan je 13. kolovoza. Ne možemo reći da ju nismo očekivali na postolju, ali iza Zagrepčanke je ozljeda lakta, zbog koje dugo nije bacala pa je njezina forma bila nepoznanica. U kvalifikacijama je potvrdila da je spremna, a uz malo drame u finalu, bacila je koplje za taktove Lijepe naše.
Po glasu se čulo kako se dobro slavilo.
“Mislim da ako ne vjerujem u sebe i ako trener ne vjeruje u ono što gradimo, nitko neće. Mi smo vjerovali da možemo, unatoč teškim trenucima i ozljedama. Bilo je malo straha zbog boli i trebalo mi je vremena da se nađem u finalu. No, i da je boljelo, izdržala bi i dala sve od sebe. Posebno kad nastupate za Hrvatsku.
U odnosu na klub, to je potpuno drugačiji osjećaj, neusporedivo! Kada obučete dres i shvatite koga i što predstavljate, nađete neku dodatnu motivaciju, želju i energiju”, zaključila je Vita promuklim glasom.
M.M. /Foto: Dnevnik.hr
