‘Ono sa Severinom bila je čista zezancija, nitko to nije slušao. Trideset “majmuna” u kavezu i hormoni polude, to je normalno. Ovi dečki htjeli su Thompsona i oni imaju pravo na svoj izbor kao što Thompson ima pravo pjevati.’
Zvonimir Boban dao je opširan I vrlo zanimljiv intervju Goranu Gerovcu za Večernji list i govorio o brojnim temama, hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji Rusiji, usporedio generaciju 1998. i 2018., o govorio Severini i Thompsonu, predsjednici Grabar Kitarović i gradnji nacionalnog stadiona.
Izgubili smo finale, ali iznenadili smo sve, pa i sami sebe. Vrtiš li u glavi usporedbe 2018. i 1998.?
Prije dvije godine, nekoliko mjeseci prije Europskog, izjavio sam da će ova momčad potpuno sazreti u Rusiji. Kao da je uvijek nešto nedostajalo, neki karakterni element.
U te posljednje dvije godine, a nakon bolnih poraza u zadnjim sekundama europskih prvenstava, Modrićeva je generacija izgorjela pa se izdigla u nizu javnih cirkusa i fajtova prouzročenih “čudima” naše (ne)nogometne zbilje, ojačala je ljudski i ostvarila suludi rezultat. I prije su ovi dečki igrali sjajan nogomet i ponašali se vrhunski. Poštovali su i narod i dres, davali uvijek sve. I zato su zaslužili zgrabiti u povijest i sve nas učiniti ponosno sretnima.
Fasciniran je i zahvalan Daliću i Vatrenima
Fasciniralo me s koliko su pasije i karaktera, s koliko prepoznavanja utakmice i to u najtežim trenucima, ostvarivali naše i snove naše djece.
Da ne zaboravim, velika hvala Daliću i svima koji su bili dio ruske ekspedicije.
Glupo je, a i teško je uspoređivati generacije na osnovi jedne utakmice koja je, u slučaju generacije ‘98., mogla otići na našu stranu da ja nisam sj… stvar. To i ne činim, samo uživam u svemu onome što su nam dali, koliko su usrećili hrvatski narod, zbližili nas. I da nam to nitko ne može uzeti.
Kada me pitaju koja je razlika između trećeg i drugog mjesta, kažem – velika! Jer oni su igrali u nedjelju i cijeli svijet je navijao za malu-veliku zemlju Hrvatsku – mi smo igrali u subotu.
Prije 20 godina tražili su Severinu, a danas Vatreni traže Thompsona?
Ma to sa Severinom bila je čista zezancija, nitko to nije slušao. Trideset “majmuna” u kavezu i hormoni polude, to je normalno. Ovi dečki htjeli su Thompsona i oni imaju pravo na svoje izbore kao što Thompson ima pravo pjevati. “Lijepa li si” je stvarno divna pjesma. Na žalost, znali smo u kakve će to reakcije odvesti, trebao je znati i on
O hrvatskoj predsjednici u Rusiji?
Pokazala je najljepše lice, jer naša je predsjednica prelijepa žena i osobno mi je iznimno draga. Djelovala je jako simpatično i blisko. Čak mi se u nekim trenucima učinila kao Alisa u zemlji čudesa, ali i to je snaga nogometa.
Nekada smo fanatično skupljali sličice s igračima i punili albume. Čije bismo danas sličice trebali skupljati? Menadžera, nogometnih vlasnika, gazda?
U ozbiljnim nogometnim sredinama takvo što ne postoji, tamo svatko radi svoj posao i jasne su linije kretanja. Oni znaju da su zvijezde uvijek bili i moraju biti igrači, da je sve ostalo neprirodno. Što se tiče gazda, istina je, puno puta nakon dvije utakmice pomisle da razumiju igru bolje od Guardiole, i to vodi prema totalnom neredu i neuspjehu. Drugi je tip onaj koji gleda na nogomet samo kao na biznis i takvih je, na žalost, mnogo na sceni.
Iskreno, bolje i takvi nego oni blesani otprije, ali i to je nogomet, sludi te učas.
Kod nas je pak problem, na stranu reprezentacija, što se igrači stalno mijenjaju pa je identifikacija nemoguća. Nogometaši jednostavno nemaju vremena postati zvijezde, oni su samo brzo potrošena roba i prolaznici. Puno puta to je razumljivo jer to je jedini način za isplatu sljedećih plaća, ali puno je tu i nesposobnosti da se osmisli i ostvari neki pravi, barem srednjoročni klupski plan. A takvo što donijelo bi puno više u svakom smislu: rezultatskom, financijskom, a i atmosfera i povjerenje na relaciji klub – navijači bila bi puno bolja, posljedično i cijela atmosfera oko kluba.
U svojoj se diplomskoj radnji bavio kršćanstvom u Rimskom Carstvu. Što kaže danas?
“Kršćanstvo je životni ideal, naša tradicija i naša kulturološka esencija. Bavim se njime kroz sve ono što radim, barem se nadam i trudim da je tako. Filozofsko-religiozni proces već odavno sam odradio, ostaju kao i uvijek samo djela kroz koja se i najviše razgovara s Onim gore. A za razgovor “jedan na jedan” najmanje je bitna neka institucija. U principu, taj bi način i trebao biti pravi smisao naše vjere. Tako je po Kristu.
S idejom nacionalnog stadiona se ne slaže?
Lak, nepromišljen populizam – i pravi nonsens. Mi imamo što graditi ako se želi graditi: Maksimir (ili što god ono bilo), Poljud… i sve ostale stadione i njihovu infrastrukturu. To je ono što treba graditi i to nogomet zaslužuje. To je prva i prava misija za slatkorječivu državu, Davora i HNS kojima još jednom čestitam na sjajno odrađenom Mundijalu.
O hrvatskom nacionalizmu! Jesmo li pomiješali domoljublje i agresiju?
U pravu si, otužno je i porazno da smo još uvijek tamo, a moja Hrvatska počinje s devedeset prvom. A Hrvatska je uvijek moja Hrvatska, a kao i mnogi drugi koji joj žele dobro, ja se s ovakvom Lijepom mojom razilazim u milijun stvari koje me muče kao što muče svakog normalnog.
Hrvatsko domoljublje ne nalazim agresivno i stvarno ne razumijem to pitanje. Jednom me novinarka L’ Mondea pitala je li naše domoljublje opasno i zašto ga toliko potenciramo. Odgovorio sam da je njezino pitanje puno opasnije i da se ne boji ljubavi.
Nedostaje li ti domovina, hoćeš li ikada raditi u hrvatskom nogometu?
Meni Hrvatska nedostaje kada sam u njoj, a kamoli ne ovako. Hrvatskom se nogometu nadam, valjda je ovako (za sada) moralo biti. Istina, tu je moja druga domovina, moja obitelj pa je lakše.
MP/Foto:epa
