Baalovi svećenici vraćaju „Titovu glavu“. Naravno, riječ je o brončanoj glavi s kipa u Velenju, a on – Tito – je obezglavio na stotine tisuća ljudi (najviše glava Hrvata), u Drugom svjetskom ratu i poslije njega, naročito, da bi vladao u novostvorenoj Jugoslaviji (SFRJ), otuđivši dio teritorija ondašnje Hrvatske i to više nego je otuđeno 1920. godine Rapalskim ugovorom i pripojio drugim republikama u federaciji.
Jugo i ini ljevičari kod nas stalno mantraju o Pavelićevoj predaji Istre, Rijeke, Zadra i djela Dalmacije Talijanima, zaobilazeći, ali baš uvijek, onaj Rapalski ugovor. Nikako da spomenu pokušaj pregovora u Ljubljani mjesec ranije iste godine, između Italije i predstavnika iz Hrvatske, da dobije više hrvatskog teritorija nego su dobili po Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941.
Tada je postavljena – zatražena linija (otkidanje) teritorija od Rijeke preko Karlovca pa sve do Mostara. Pavelić nije pristao da se konstituira NDH bez imalo jadranskog mora. A Rimski ugovor je nametnut jer nije bilo ni minimalne mogućnosti vojnički braniti ili zaprijetiti Mussoliniju. Kao što ni Tuđman u Daytonu 1995. nije imao šanse spasiti teritorij Posavine, nekoć pripadala Banovini Hrvatskoj, (u bosanskom dijelu), tj. da ne pripadne bosanskim Srbima (agresorima).
Ispred svjetske sile nije lako išta braniti ili zastupati odnosno ne prihvatiti ili ne potpisati. Tako je bilo i Paveliću ispred Mussolinija ili Hitlera odnosno Njemačke i Italije koje su bile europske sile.
NDH, u to vrijeme, nije imala ni stotinjak dobro naoružanih vojnika. Mussolini je raspolagao oko 200 tisuća vojnika na hrvatskim teritorijima.
Inače na ljestvicama svjetskih zločinaca Tito je od devetog do trinaestog mjesta. Međutim Pavelića ni blizu 50. mjesta. A jugoljevičari, kao i jugo povjesničari i ini nazovi lijevi znanstvenici nameću hrvatskom narodu stigmu genocidnog naroda, a masovne grobnice koje su ostavili Titovi partizani teško je i pobrojati.
Zanimljivo je sljedeće istraživanje: Više od 15 godina splitski povjesničar Stjepan Lozo radio je na prikupljanju građe za knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ kojom razotkriva kako su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima, a onda svoje žrtve optužili za zločin nad njima!
Četiri godine intenzivno je radio na pisanju knjige, pri čemu je bio izložen prijetnjama i pritiscima koji ga ipak nisu zaustavili u naumu“(SD, 4. studenog 2018.)
Još su više stigmatizirani Hrvati kroz mitološku laž o logoru u Jasenovcu u vrijeme NDH. Ali i o tome se slobodnije zbori, piše i istražuje. Najistaknutiji je u tome gospodin Igor Vukić sa svoje tri knjige o Jasenovcu.
O tome se nedavno zborilo i u Saboru RH za okruglim stolom. Iz kruga antifašista omalovažavaju njegov rad i stalno se drže svoje dogme-istine o broju žrtava koji se danas nalazi na popisu u Jasenovcu, ali nigdje nema masovne grobnice da se pogledaju žrtve kao što se to može vidjeti za Titove žrtve u Barbarinu rovu, odnosno Hudoj jami ili kod nas u Macelju.
Nikola Bašić, Vis/Foto: MO Velenje
