Istina koju nam otkriva Boris Havel je tzv. “opće poznata istina”. Ona glasi: “Antife preziru i žive i mrtve Hrvate koji ne misle kao oni.” To je pokazao projugoslavenski prosvjed održan nedavno u Hrvatskoj. Za njih je antifašizam jedan jezik, jedna država, jedna borba… Čak i parole na ćirilici.
Havel je direktan i jasan: “Samo konzervativci se suprotstavljaju opasnostima komunizma i džihadizma. Komunizam i jugoslavenstvo vrela su zla, genocida i patnje i svako koketiranje s tim je protuustavno.“
Komunizam je barem u Europi i SAD-u definitivno propala ideologija. U Berlinu je, na šest tisuća prosvjednika koji su demonstrirali protiv sile, bilo devet tisuća policajaca koji su demonstrirali silu.
Temperature na političkom termometru su naglo skočile. Pupovac samo što još nije zatražio od Hrvatske da se suoči s prošlošću. Njegove izjave su inače “briljantne”. Uglavnom usred zime politička temperatura naglo je skočila na preko 41. stupanj. Kao da je 1941. godina. Sve sliči na “specijalni rat”protiv Hrvatske.
Ponovno nam se servira tragična sudbina Aleksandre Zec, ali bez spominjanja 405 hrvatske djece koja su ubijena za vrijeme Domovinskog rata. Ona je navodno žrtva “etničkog” ubojstva, a preko četiri stotine hrvatske djece su valjda tek “politički” nehat ili tako nekako.
Uglavnom, muljanje, izmišljanje, krivotvorenje činjenica, a sve s jednim ciljem da se promjeni i zablati karakter Domovinskog rata. Primarni cilj je već odavno jasan. Kompromitirati stvaranje neovisne hrvatske države i nametnuti svoju istoriju“. Ono što je zanimljivo je da takve izrazito protuhrvatske aktivnosti financira Republika Hrvatska. Recimo, godinama se financira laž o tzv. “ustaškom dječjem logoru” u Sisku.
Svake godine broj “žrtava” tog logora raste iako do danas nije povijesno potvrđeno postojanje takvog logora. Iskapanja i prekapanja tobožnjih masovnih srpskih grobnica, na temelju lažnih srpskih naklapanja, znak su da ćemo sa Srbima imati još dosta okapanja. I tako polako ulazimo u jednu “specijalnu bajku” moguću samo u Hrvatskoj. Domovinski rat se “demaskira”, tzv. “strahote srpskog naroda” u Republici Hrvatskoj se kroz usta Pupovca i njegovih adlatusa stalno plasiraju u domaću i svjetsku javnost. Istodobno tzv. “antife” otvoreno zagovaraju povratak komunizma i zloglasne Jugoslavije. A vlast to ili financira ili prešućuje.
Zašto mnogi ironiziraju Hrvate nadimkom “Hrvateki“? Pa kako i ne bi kad Hrvatska financira specijalni rat protiv nje same. Takvim ponašanjem nismo daleko od toga da jednog dana Pupi zatraži od Hrvatske da se suoči s prošlošću. Najtragičnije je da bi hrvatska vlast to mogla i napraviti.
Podsjećam samo na slučaj “umjetničkog” krivotvorenja akcije Medački džep, na što je upozorio saborski zastupnik Josip Jurčević, ali se odavno otišlo predaleko. “Danski pamflet”, u obliku filma “15 minuta, masakr u Dvoru”, u kojem je bez jednog jedinog dokaza zločin podvaljen Hrvatima, uz svjedočenje srpskih zločinaca, samo je jedan takav primjer. I tako se iz godine u godinu povijest nastanka i borbe za slobodnu i samostanu državu Hrvatsku polako, ali sigurno mijenja, iskrivljuje i ozloglašuje.
Slijedi nam dugotrajna borba za istinu, za pravu povijest o nastanku i obrani države Hrvatske. Iz te borbe ne može se isključiti dr. Franju Tuđmana, bez čije vizije, hrabrosti i upornosti ove države ne bi ni bilo. Danas na sve strane frcaju novi nazovi “povjesničari” i njihovi novi “pogledi” na Domovinski rat, glorificiraju se i znani i neznani, a Tuđman kao da nije ni postojao.
Ti vrli novi “istoričari” skaču na svoje rahitične noge čim se spomene uloga Tuđmana, HOS i dragovoljci koji su uzeli pušku u ruke, napustili udobnost svojih domova i svoje obitelji te otišli u rat. Danas imamo komemoraciju u Sisku gdje svake godine čelnici agresivne srpske manjine i Srpske pravoslavne crkve odaju počast žrtvama “ustaškog dječjeg logora”. Davno je utvrđeno da tamo nije bilo ni žrtava ni logora.
Dok ovo pišem na mobitel mi je stigla zgodna vijest: “Građani Poreča pokrenuli građansku inicijativu protiv Thompsona.” Naime, dogovoren je napokon prvi koncert Marka Perkovića Thompsona u Istri. I to baš u Poreču. Sad odjednom “građani” ne žele slušati Marka Perkovića. Bolje rečeno Sneška Matejčić, ili tako nekako, umirovljena novinarka, poziva gradonačelnika da raskine ugovor, itd. Komunjare popi*de čim im se spomene M. P. T. Snešku je čak udario šlag.
Umjesto da se pozove njen omiljeni “pevač” Bora Čorba, grad želi pjevača koji “pljuje po žrtvama antifašističkog rata”. Sneška, o’ladi! Hoće li ova kriptokomunistička histerija nestati brže nego li je došla? Ovu bitku protiv Marka Perkovića već su izgubili. Nema tu kruha za vas, drugovi! Snešku i ekipu brzo će se zaboraviti. Thompson je ipak presnažan simbol Domovinskog rata i domoljublja da bi ga neka ”sneška” mogla ušutkati. A Sneški poruka nek’ se bavi svojim “partizanskim pesmama”. Recimo, festivalom “po šumama i gorama…“
Drugarica Sarnavka
Drugarica Sarnavka pokrenula je potpisivanje peticije za uklanjanje tzv. “klečavaca” (kako ih ona naziva) s trgova diljem Hrvatske. Njeno obrazloženje je bilo bistro k’o boza: “Klečavci” su krivi za femicid osamnaest žena u 2025. godini. Tom gnjusnom laži izmanipulirala je dobar dio ljudi i pribavila si nekoliko tisuća potpisa naivaca.
Manipulaciji su se odmah zdušno pridružili i naši ljevičarski mainstream mediji proširujući je i na broj potpisa koji je iz dana u dan navodno nezaustavljivo rastao. Tako je s tridesetak tisuća narastao na čak osamdeset tisuća. Zamislite gluposti! Proglasiti mirne molitelje koji se svakog mjeseca okupljaju na javnim mjestima kako bi molili krivcima za femicid nad ženama.
Ta tiha molitva za duhovni autoritet muškaraca u obiteljima namjerno je u ljevičarskim i liberalnim medijima lažno prikazana kao molitva za ponovnu uspostavu patrijarhata u obiteljima, nešto nazadno i odurno. Odmah su organizirane grupe ljevičara koji su galamili, psovali, urlali i ometali molitelje, a koje su naši liberalni mediji nazvali tek ”protu-prosvjednicima” kao da su molitelji bili prosvjednici. Sve je kulminiralo ovom peticijom za ”uklanjanje” molitelja. Nek’ se mole u crkvama.
Kao u dobra stara komunistička vremena kad je vjera i iskazivanje vjerskih osjećaja bilo ograničeno samo na kuću i eventualno crkvu. I tako nas Sarnavka svojom peticijom želi ponovno vratiti u ta neka stara, preživljena vremena komunizma i jugoslavenske prakse. Sreća da joj to bar za sada neće uspjeti. Ali ako ovakve lukave manipulativne pokušaje povratka na staro građani ne prepoznaju na vrijeme, mogli bismo se jednog lijepog dana ponovno probuditi u socijalističkoj Jugi.
Dok se istina probudi i počne s oblačenjem, laž je već obišla pola svijeta.
Zvonimir Hodak/Foto: Hina
