Hrvatski tjednik je i dalje znatiželjan, pomalo i djevičanski naivan. Zanima ih što je predsjednik srbijanske vlade Đuro Macut radio nedavno u Vukovaru. Mislim da nema mjesta panici. “Naš” Đurica slavi, k’o svaki normalni Srbin, svoj dan državnosti, tzv. Sretenje, pa je, između ostalih, posjetio svoj omiljeni grad Vukovar. Došao Đura Macut u inspekciju ili inspekcijski nazor.
Živio sam kao osmoškolac u Vukovaru. Kupao se u Vuki i Dunavu, a kasnije, kad sam posjećivao taj grad, nitko nije postavljao pitanje. A sad jedan sentimentalni posjet “našeg” Đure predstavlja problem. Bez razloga. Do’šo Đuro malo kod svojih da ih ohrabri. Zna Đura srpsku “istoriju” u hrvatskim krajevima. Zna i da su Hrvati u međuvremenu postali Hrvateki pa se nada kako će par riječi podrške dobro doći njegovim.
Đura se u Vukovaru ponaša “gospodski”. Kao da se tu nikada ništa loše nije dogodilo. Štoviše, uručena mu je medalja Svetog Stefana Štiljanovića, najviše odličje Eparhije osječko-poljske i baranjske. Ma nema nama ništa bez “bratstva i jedinstva”.
Lijepo je što su nam drugovi iz Srbije oprostili i zaboravili sve što smo im radili kad su Vukovar “posvojili”, ali ga na kraju nikada nisu osvojili. I zato je “mnogo lepo” što je “naš Đura” došao u izviđanje i obilazak grada kojeg su zauvijek izgubili, a koji su Hrvati obnovili. Sjetite se samo zadnjeg pokušaja “komšija” kad su ogromnim nerazmjerom vojske agresora i branitelja harali Vukovarom. Ali bez uspjeha.
Vukovar je vraćen i obnovljen kao hrvatski ponos na Dunavu. Kak‘ bi rekli Zagorci “nejde pa nejde“! I svaki njihov divljački sljedeći pokušaj završit će u Vuki i Dunavu. Vukovar je hrvatski bio i ostat će vječno. Što to Đurini prije shvate to bolje za njih i za nas.
A Đura može uvijek doći u protokolarni posjet. Dapače. Srbiji Vukovar nikada nije bio na odmet, pogotovo kad im je bio na domet.
Tko o čemu ljevica o poštenju
Hrvatska ljevica histerizira. Ma, zapravo više blefira. Oni su strpljivi, ali bi na vlast odmah. Tvrde kako se HDZ svima “popeo na glavu”. Možda su u pravu, ali samo dok se ne raspišu izbori. Prisjetite se izborne povijesti ove države. Već površna analiza pokazuje da je u 80 posto slučajeva pobijedio HDZ. Generalno gledajući, hrvatska ljevica je poznata po atraktivnim izbornim obećanjima. Kad se slučajno dokopaju “Banskih dvora” vrlo brzo se vraćaju u opoziciju. I tako od izbora do izbora. Za ljevicu je od osnutka države HDZ stalno “lopovska” stranka koja uništava državu. A oni su kao pošteni i sposobni voditi zemlju. Malo morgen!
Evo ih na vlasti u Zagrebu pa vidimo koliko su sposobni rješavati gradske probleme. Hvale se investicijama kojih nigdje nema, ne rješavaju prometne gužve i zastarjelu infrastrukturu grada, nezbrinjavanje otpada je gore negoli u Bandićevo vrijeme, a o poštenju bolje ni ne govoriti.
Po onoj narodnoj: tko o čemu, kurva o poštenju! Jedino što dobro znaju je stalno kritizirati vlast ma što da napravi (čak i kad organizira doček rukometaša), i histerizirati oko ustaša koje im se pričinjaju u svakome tko ne misli kao oni.
Nikako im ne polazi za rukom transformacija u neku normalnu modernu socijaldemokratsku stranku, oslobođenu komunističkog naslijeđa i metoda. Na žalost kod nas izgleda ljevičari ostaju vječno samo komunjare. Često mi HDZ zaista ide “na jetra”, ali kad se sjetim naše “lijeve oporbe” i njezinih “muljatora”, odmah se otrijeznim i zapitam se “tko bi ih bolji mogao za sada zamijeniti?”
‘Tretiraju nas kao drugorazrednu državicu’
Naši dosadašnji sjeverni prijatelji Mađari silno su se zapjenili kad im je hrvatski JANAF priopćio kako im neće dostavljati ruske pošiljke sirove nafte koje stižu morskim putem. Prijete pritužbom Europskoj komisiji, a tražit će čak i odštetu. Orban, koji inače baš i ne šljivi EU, najednom se poziva na važeće sankcije EU-a i SAD-a prema kojima navodno JANAF mora dostavljati takve pošiljke iz Rusije Mađarima jer Mađari, eto, nemaju izlaz na more. Zaboravio je naš “prijatelj” Orban da su do nedavno uporno tvrdili kako JANAF nema kapaciteta za dovoljan prijevoz sirove nafte u Mađarsku i na osnovi toga tražili od SAD-a izuzeće od sankcija.
Sad su najednom prokljuvili kako Hrvatska ipak ima dovoljne kapacitete za transport sirove nafte do Mađarske (i Slovačke), ali neće transportirati rusku naftu. Komisija EU se za sada mudro izvukla prebacivši lopticu Hrvatskoj da sama odluči što će učiniti. Baš krasno! Što će ti neprijatelj kad u EU imaš tako pouzdanog prijatelja koji će te uvijek podržati.
Tako se naš veliki pobornik svih stotinjak paketa europskih sankcija prema Rusiji – Plenki – našao pred dilemom da mora sam odlučiti bez instrukcija iz EU-a: ili će dopustiti provoz ruske sirove nafte preko Hrvatske naftovodom JANAF-a i prekršiti sankcije EU-a, ili neće pa će mu Komisija i Sud pravde EU-a presuditi.
Plenki se toliko uzbudio zbog tog ultimatuma Orbana i Mađarske da je odmah smršavio još par kilograma. Nedopustivo je bezobrazno ponašanje Mađara koji nas tretiraju kao drugorazrednu državicu koja mora udovoljavati ne samo EU nego sad i Mađarima. Uskoro ćemo vidjeti hoćemo li se opet ponijeti kao pravi Hrvateki koji se “ne bi šteli zameriti” ili ćemo Mađarskoj pokazati zube. Pa što bude, bude…
Upita mali Ivica tatu: “Tata, zašto mamu nazivaš migranticom?” “Zato što je prešla sve granice!”, odbrusi tata.
‘Moj Žare’ i Epski gnjev
Sveprisutni analitičar o svim mogućim temama Žarko Puhovski nedavno se opet proslavio izjavom: “Ljudi koji su se borili u Domovinskom ratu su posljednji titoisti jer su se borili za Titove granice Hrvatske.”
Kad već ne može drugačije ugraditi Titovo jugo-komunističko djelo u suvremenu i samostalnu hrvatsku državu, onda treba rastegnuti žvakaću do kraja i proglasiti titoistima(!) branitelje koji su branili Hrvatsku u Domovinskom ratu.
E, moj Žare, Tito je bio tvorac Jugoslavije, a ne samostalne Hrvatske. Sjećate se one Titove rečenice: prije će Sava poteći uzvodno negoli će Hrvatska postati samostalna. Njegova Juga se nakon Titove smrti raspala kao sluzavo i smrdljivo pokvareno meso koje su pokušali obraniti jedino Miloševićev režim i zloglasna JNA. Naši su se branitelji borili za slobodnu i samostalnu Hrvatsku. I ostvarili je, mada Sava nije potekla uzvodno. Ostvarili smo samostalnu državu makar i u takvim krnjim granicama u kakve nas je stavio Žarin neprežaljeni Tito.
Nije danas lako biti ni budala. Velika je konkurencija.
Kineska poslovica kaže: “Pametan čovjek nauči deset stvari, a vjeruje u jednu. Budala nauči jednu stvar i vjeruje da ih zna deset.”
Diplomacija je još jednom bila neuspješna u pokušajima da pregovorima smiri situaciju između Irana i SAD-a. U subotu je počeo rat između SAD-a i Izraela na jednoj i Irana na drugoj strani. Prvo su SAD i Izrael koordiniranom akcijom napali Iran zračnim i pomorskim snagama u sklopu vojne operacije “Epski gnjev”, a Iran je izveo nekoliko raketnih napada na američke ciljeve u Zaljevu i na Izrael. U napadima je već sada pogođeno dvije trećine iranskih pokrajina (provincija).
Do sada su ubijeni iranski ministar obrane i zapovjednik Revolucionarne garde Irana. Trump i Netanyahu pozvali su Irance da zbace tiranski režim i uspostave demokraciju u Iranu. I tako je počeo, ne više “rat na našem otoku”, nego rat dvaju svjetova – zapada i radikalnog islama. Od sada više ništa neće biti kao prije.
Odjeci ovog rata, ako potraje, osjećat će se diljem svijeta, pa i kod nas. A najveću cijenu opet će platiti Izraelci koji su na puškomet od Irana. Moje crne prognoze o situaciji u svijetu su se nažalost počele ostvarivati, a to me plaši i žalosti. Kamo srlja ovaj naš svijet…
Latinska poslovica kaže: “Rat je sladak onima koji ga nisu iskusili.“
“Ne znam s kakvim oružjem će se voditi treći svjetski rat, ali četvrti svjetski rat će se voditi drvljem i kamenjem“, rekao je Albert Einstein.
Zvonimir Hodak/Foto: Hina
