U bivšoj državi javni tužitelj je mogao otvarati istragu protiv partijskih dužnosnika tek nakon što bi ga prethodno osudila partija. U suprotnom slijedila bi smjena tužitelja.„Bolje je da propadne selo nego običaj“, rekli bi čuvari baštine.
Upravo se to dešava šefu DORH-a Ivanu Turudiću. Pokrenuo je istragu „na svoju ruku“ protiv SDP-ove saborske zastupnice i protiv jednog SDP-ova gradonačelnika. SDP je u skladu sa svijetlim tradicijama 27. 3. 2025. u saborsku proceduru poslao prijedlog za razrješenje GDO RH Ivana Turudića.
Sve je to uz prijedlog za Turudićevo razrješenje lijepo objasnio SDP-ov dužnosnik Saša Đujić:
„Povjerenje hrvatskih građana u pravosuđe i sudstvo u Hrvatskoj je na jako niskoj razini, a što se dešava u Državnom odvjetništvu od imenovanja zadnjeg Glavnog državnog odvjetnika samo je povećalo to nepovjerenje i sumnju u neovisnost pravosuđa. Državno odvjetništvo trebalo bi biti u službi pravde, a nikako ne bi smjelo biti u službi HDZ-a što smo svjedoci iz dana u dan.“
Ostalo je nejasno kako je to Turudić pritvaranjem HDZ-ove sedamdeset šeste saborske ruke bio u službi HDZ-a. Kruške i jabuke. Zna se što je razlog i on je i rečen.
Mislim da je uz sve rečeno, riječ i o narudžbi šefa Milanovića. On se ne može pomiriti s činjenicom da mu je Turudić iza leđa, a tamo svakakvih neokončanih stvari. Od Poljudske svastike do Kovačevića i JANAF-a.
Milanović je navraćao u Kovačevićev elitni klub u Slavinskoj gdje je bilo viška ribe, ali i brojač novca i vreća novca. DORH je tada bio korektan. Sačekao je da se skloni vreća s novcem i da se mobitel baci u Savu, pa su nakon toga krenuli u akciju. Turudić nije tako korektan, suprotno od toga vrlo je neugodan. Ako je u stanju pritvoriti Plenkovićevu sedamdeset šestu saborsku ruku, kakve li neugodnosti može njemu Milanoviću prirediti.
Sašina priča da je „povjerenje hrvatskih građana u pravosuđe i sudstvo na jako niskoj razini“ poklapa se s mišljenjem njegova šefa Milanovića koji je kao predsjednik RH na sjednici Glavnog odbora SDP-a postao njihov premijerski kandidat, pri čemu su ga ometale „stajske muhe“ koje postavlja Sabor, pa je Peđa Grbin rekao da ih više neće ni postavljati. Što je postavljeno, postavljeno, a preostala tri kojima mandat ističe krajem godine ne treba ni popunjavati.
No pored „stajskih muha“ tu je i Turudić kao stalna prijetnja. Da je bar njega skloniti i pravosuđe bi bilo puno neovisnije. Za loše povjerenje građana u sudstvo nikako ne može biti odgovoran predsjednik Vrhovnog suda jer njega imenuje Milanović, a tu povjerenja i neovisnosti kao u priči.
Podsjetimo da je Ivo Sanader 9. prosinca 2010. uhićen u Austriji po Interpolovoj tjeralici koju je pokrenuo USKOK. Godinu dana poslije 4. prosinca 2011., Milanovićeva „Kukuriku koalicija“ osvojila je 79 mandata u Hrvatskom saboru. Milanović je postao premijer zahvaljujući Robertu Ježiću. Milanovića su bujice nanijele poslije Sanaderova potopa nakon čega je pustio korijenje i olistao.
Na Ježićevu iskazu svoj kruh svagdašnji s Milanovićem jede znatan dio političke scene u Hrvatskoj. Ježić je veliki politički poslodavac u Hrvatskoj.
Recimo nešto o svjedočenju Roberta Ježića. Na prvom svjedočenju pred Županijskim sudom u Zagrebu Robert Ježić je rekao da je pet milijuna eura Sanaderova mita na njegovu računu u Švicarskoj i da će novac uplatiti na račun suda u roku od mjesec dana, iako je obrana i tada tvrdila da je on novce potrošio na dokapitalizaciju svojih tvrtki.
Na ponovljenom suđenju Ivi Sanaderu 4. 2. 2019. u istoj pravnoj stvari Robert Ježić je o novcu promijenio priču: „ja sam na prvom suđenju brzopleto rekao da ću novac vratiti. U ovom času taj novac fizički ne postoji“, te da je „taj novac sadržan u DIOKI-ovim potraživanjima od trećih strana.“
Na pitanje zašto nije primio i drugih pet milijuna eura od Sanadera Ježić je odgovorio:
„Tada polako počinjem shvaćati što je pozadina toga novca i Sanaderu govorim da više neću sudjelovati u tom poslu i da odbijam primiti drugih pet milijuna. Na to je Sanader reagirao dosta mirno i bez nervoze. Rekao mi je da će drugi dio isplate novca organizirati bez mene.“
Sanader „bez nervoze“ reagira na pet milijuna eura, kao da je riječ o sladoledu. Tako je to u svjedočenju Roberta Ježića.
6. 7. 2022. na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) sa sjedištem u Washingtonu donijeta je odluka u arbitražnom sporu MOL-Republika Hrvatska, po kojem je Hrvatska isplatila MOL-u više od dvije milijarde kuna.
Arbitražni sud je posebnu pažnju posvetio iskazima krunskog svjedoka Roberta Ježića čiji je iskaz ocijenio neuvjerljivim i kontroverznim izražavajući duboku sumnju u pouzdanost i vjerodostojnost ovog svjedoka tijekom arbitraže, kao i tijekom kaznenog procesa u Zagrebu.“
10.10.2022. Savezni vrhovni sud Švicarske odbio je zahtjev Republike Hrvatske kojim je Republika Hrvatska zatražila reviziju UNCITRAL-ove presude iz 2016. U svojoj odluci Švicarski Savezni vrhovni sud navodi da „tužitelj (RH) optužbe za korupciju nije dokazao na pravno zadovoljavajući način. Optužba za korupciju u potpunosti se temelji na svjedočenju Roberta Ježića, Međutim, njegovi su pak iskazi opterećeni brojnim nedosljednostima i proturječjima. Ne vidimo kako bi uopće moglo biti drugačije u kontekstu ovoga spora.“
Suština ove priče o Sanaderu i svjedoku Robertu Ježiću mogla bi se svesti na jednu basnu iz čitanke u pučkoj školi. Riječ je o basni koja nosi naslov „Lisica i gavran“.
„Sjedi gavran na grani i u kljunu drži komad mesa. Ispod grane lisica mu govori: „Gavrane ti si lijep, imaš lijepo perje i pokaži da znaš lijepo pjevati“ a gavran „ga, ga“. Ispadne mu meso i lisica ga pojede. Nakon toga lisica reče gavranu: „Gavrane, gavrane svega imaš, a pameti nemaš.“
U ovom slučaju gavran je bez mesa i u zatvoru, a lisica putuje svijetom, gosti se njegovim mesom i stalno priča novu verziju. Ovdje se može zaključiti da je netko u ime Hrvatske države Ježićevo svjedočenje protiv Sanadera platio pet milijuna eura.
Ova priča još nije završena.
Nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske 21. 7. 2022. odbacio ustavnu tužbu Ive Sanadera, Sanader se apelacijom obratio Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourg, pred kojim od podnošenja apelacije do donošenja pravorijeka prođe prosječno četiri godine.
Dakle postupak pred Europskim sudom za ljudska prava u ovoj pravnoj stvari bi mogao biti okončan sljedeće godini. Recimo i to s obzirom na ono što je Robert Ježić rekao pred domaćim i napose međunarodni sudištima i mišljenja koja su ta međunarodna sudišta rekla o Ježićevu svjedočenju Sanader nije bez izgleda u pogledu ishoda ovog postupka pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Marko Mamić/Foto: pxll
