U prvom pojavljivanju nakon povratka s kontroverznog putovanja u Gruziju, predsjednik Zoran Milanović obišao je obnovljeni Hrvatski športski muzej u Zagrebu, u sat vremena radoznalo slušao o postavu muzeja, čak se i prisjetio da je jedne legendarne tenisice za košarku kupio izravno u karlovačkoj tvornici.
Na izlasku nije želio stati pred novinare i dati izjavu apsolutno ni o čemu. Ni o Gruziji, ni o skandalu sa saborskim zastupnikom Josipom Dabrom, ni o sportu, ni o glazbi ni o političkim zatvorenicima u Gruziji
Tijekom obilaska samog muzeja, predsjednik Milanović je kod izloženih predmeta na temu košarke primijetio košarkaške tenisice kakve je i sam u mladosti imao.
“Stari, znaš gdje su se proizvodile? U Karlovcu, u tvornici obuće Josip Kraš i nije ih se baš moglo nabaviti u dućanima. 1982., 1983., frend i ja na autobus i u tvornicu. Subota ujutro. I kupili smo četiri para. Zadnjih… Nisu bile jeftine. Ono, jedan da imamo, drugi da igramo. Vrlo brzo su nam se poderale na asfaltu, ali su bile izvanredne. I rađene su u Hrvatskoj. Ali mi se čini da su ovo visoke, jel tako? Ja sam ima poluvisoke. Ovo su visoke. Ali ovo mora biti nešto još novije.
A opet ako je Ćosićev dres ovdje, to je 1983. godina… E, to je novija tenisica, brate, ovo je model… Ovo je, po meni, ovo je tehnologija šivanja.. No, dobro”, komentirao je Milanović.
No, nije bilo dobro, pa je još dodao: “Ma, taj model nije postojao, to je novi model. Nije li mu to malo premalo?”, upitao se na kraju, aludirajući na visinu Krešimira Ćosića i veličinu izložene tenisice.
Na jednoj od povijesnih fotografija sportskog društva Hrvatski sokol, predsjednik Milanović prepoznao je dvoranu svoje srednje škole, donjogradske gimnazije, gdje je sada muzej Mimara.
Milanović: ‘Kad je riknuo Tito nije bilo čokolade’
Zanimljiva priča snimljena je na kod eksponata o našem boksačkom prvaku Mati Parlovu.
Milanović je, neznano kako, došao na temu kako “u vrijeme kad je riknuo Tito nije bilo čokolade”, a onda je ispričao kako je kao vojnik na odsluženju vojnog roka u Beogradu svom stricu, partizanu, odnio dva kilograma naranči od kojih nije ostala “njanci jedna”.
– Ja se sjećam, ono, bili smo u Beogradu u vojsci ’85., idemo na nekakvu vježbu, a ono već po gradu, ono, razvaljeni i blatni, ono, prolazimo kraj kioska, negdje na Banjici, ono voća, agruma koliko hoćeš. Naranča, limuna, kivija, banana, samo se prelijeva, ne? A ono meni sline cure. Znaš, ono, ne mogu izać’ iz kolone.
Ja sam izašao van taj vikend, i otišao i kupio 2 kile naranči, i odnio ih kod… To mi je stric od oca, koji je otišao iz partizana direktno u Srbiju. Donio sam im dvije kile naranči i nije ostala njanci jedna. Pojeo je u tih par sati sve naranče – prepričao je Milanović.
M.M. /Foto: UP
