Cvitanovi i Bajićevi tužitelji su izašli s novim prijedlogom kazne za Željka Žužića, koji je priznao krivnju, a tužitelji su predložili novu nagodbu.
Prema prvom prijedlogu nagodbe tužiteljstvo je za Žužića tražilo godinu dana uvjetno s rokom kušnje od tri godine što je sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić glatko odbio uz obrazloženje da kazna nije primjerena djelu koje je počinjeno.
Tužiteljstvo je ustrajalo u svom prijedlogu da se za Žužića ne određuje bezuvjetna kazna zatvora pa je pred vijeće Županijskog suda u Zagrebu izašlo sa „novim“ prijedlogom kojim se traži izricanje kazne od godine dana uvjetno s rokom kušnje od četiri godine. Prijedlog Uskoka je ponovno odbijen uz isto obrazloženje, pa je tužiteljica zatražila izuzeće suca Turudića, a suđenje je odgođeno do daljnjega.
Modeli rada USKOK-a po kojem se protežiraju kriminalna djela na način da se određuju kazne guljenja krumprira i uvjetne kazne za milijunske štete državi očito su u posljednje vrijeme izgubile potporu Županijskog suda u Zagrebu iz kojeg razloga USKOK sve češće koristi razne manipulativne mjere kojim pokušava zaštititi svoje odabranike iz kriminalnog miljea koji uživaju podršku i zaštitu političkih struktura.
Ponovljeni pokušaj USKOK-a ishođenja uvjetne kazne za milijunske štete državi može se protumačiti i kao pokušaj tužiteljstva da ustali državnoodvjetničku i sudsku praksu koja će jednog dana biti primijenjena i na službene osobe državnog odvjetništva i USKOK-a protiv kojih je u posljednje vrijeme podnijeto više kaznenih prijava.
Je li se glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan zapitao koja se poruka upućuje javnosti ako se nekome za pljačku državne imovine omogući uvjetna kazna ili guljenje krumprira kao što je to učinjeno u predmetu „Planinska“? Vjerojatno ne. A trebao je.
Je li odluka suca Ivana Turudića ona koja zadovoljava pravdu, ili pak zahtjevi tužiteljstva kojim traže povlastice za odabrane počinitelje kaznenih djela ?
Ili će možda nakon proteka više godina i Željko Žužić osporavati kazneno djelo za koje je već priznao krivnju kao što je to slučaj FIMI MEDIA u kojem su Uskokovi pokajnici pred Sudom zanijekali krivnju koju su pred tim istim Sudom priznali?
SUDOVI BEZ ZAKONSKE OBVEZE PRIJAVLJIVANJA KAZNENOG DJELA
Država u kojoj svjedoci, okrivljenici, vještaci i tužitelji mogu pred Sudom i USKOK-om lažno iskazivati bez ikakvih sankcija, država je bezakonja i manipulacije koja štiti kriminal i narušava pravnu sigurnost svih građana Lijepe naše. No, tako ustrojen pravni sustav u Hrvatskoj pogoduje onim povlaštenim skupinama kojima je cilj nezakonito stjecanje i zaštita osobnih privilegija i interesa na štetu države i njenih građana, a što s vremenom postaje i sudska praksa.
Lažna iskazivanja, manipulacije i obmane najdjelotvornija su sredstva kojim se koriste stranke pred našim sudovima, a sve to bez ikakvih sankcija protiv počinitelja kaznenih djela od strane suda koji nema zakonsku obveze prijavljivanja kaznenog djela.
Člankom 399, točka 2 ZKP-a određeno je da „ako postoje osnove sumnje da je svjedok ili vještak na raspravi dao lažan iskaz sud može narediti da se o iskazu svjedoka, odnosno vještaka sastavi poseban zapisnik koji će se dostaviti državnom odvjetniku.“
Dakle, sud može, ali ne mora prijaviti kazneno djelo koje je počinjeno na raspravi koju Sud vodi, što je u potpunoj digresiji od svrhe zbog koje sud postoji, a to je provedba zakona i sankcioniranje onih koji zakon ne poštuju.
Iako bi u interesu pravne države trebala stajati zakonska obveza iz koje bi proizlazilo da sud mora prijaviti osobu koja je pred sudom lažno iskazivala, naš hrvatski zakon o kaznenom postupku koji je trenutno na snazi regulira kako sud može prijaviti kazneno djelo, ali ga zakon na to ne obvezuje.
Postavlja se pitanje što očekivati od pravosuđa koje regulira zakonsku obvezu prijavljivanja počinitelja kaznenih djela za sve građane, dok s druge strane ta zakonska obveza za sud ne postoji.
Ništa.
D. Lukić/Foto: arhiv/vecernji list
