BiH sprema stotine optužnica protiv časnika HV-a: Hrvatskoj prijete tužbe za milijunske odštete

travanj 7, 2015 maxportal
Share Button

AUTOR: Pravni tim Maxportala Foto: Arhiv/Dnevni.ba



Nakon podizanja optužnice protiv generala Gotovine,  Markača i Čermaka na sudove u RH podnesene su brojne tužbe iseljenih Srba koje su tražile naknadu štete koja im je nanesena “udruženim zločinačkim pothvatom” koji realiziran akcijom Oluja.

U predmetu Prlić i dr. koji se na Međunarodnom kaznenom sudu vodi pod brojem IT-04-74 pojavljuje se pojam ujedinjeni zločinački pothvat u BiH.

Ujedinjeni zločinački pothvat je u optužnici protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića prikazan sljedećim činjeničnim opisom:

  1. Počevši od 18. prosinca 1991. godine ili prije tog datuma, pa do približno travnja 1994. godine, i nakon toga, više je osoba je pokrenulo i sudjelovalo u udruženom zločinačkom pothvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli u onim dijelovima teritorija Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici ( a kasnije Republici) Herceg Bosni., te pripajanje tih teritorija kao dijela „Velike Hrvatske“, u kratkom roku ili tokom dužeg perioda, kako bi one postale dio Republike Hrvatske ili bile blisko povezane s njom., i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje silom, progona, zatvaranja i zatočenja, prisilnoga premještanja i deportacija, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava koja predstavljaju ili obuhvaćaju činjenje zločina po članovima 2, 3, 5 Statuta međunarodnog suda. Teritorijalni cilj udruženoga zločinačkog pothvata bio je uspostavljanje hrvatske teritorije u granicama Hrvatske banovine, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941 godine. Udruženi zločinački pothvat obuhvaćao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njime dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu.
  1. Više osoba se pridružilo tom udruženom zločinačkom pothvatu, sudjelovalo u njemu i dalo mu svoj doprinos, a među njima su bili Franjo Tuđman, predsjednik RJ (preminuo 10. prosinca. 1999.) Gojko Šušak, ministar obrane RH (preminuo 3. svibnja 1998.) Janko Bobetko, jedan od najviših generala u vojsci RH (preminuo 29. travnja 2003.) Mate Boban, (preminuo 7. srpnja 1997.) predsjednik HZHB i HRHB, Jadranko Prlić, Bruno Stojić. Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Berislav Pušić, Dario Kordić, Tihomir Blaškić, Mladen Naletilić (zvani Tuta).hvo-livno

Među ostalim sudionicima bili su sljedeći članovi rukovodstva vlasti Herceg Bosne/HVO na svim nivoima (uključujući općinske vlasti i mjesne organizacije) razni čelnici i članovi Hrvatske demokratske zajednice BiH na svim nivoima, razni oficiri i pripadnici oružanih snaga Herceg Bosne/HVO-a, te pripadnici  oružanih snaga policije, sigurnosnih i obavještajnih službi RH, te druge poznate i nepoznate osobe.

Citirana optužnica u svom paragrafu 221. Definira i odgovornost sudionika udruženoga zločinačkog pothvata:

  1. Zločini za koje se optuženi terete u ovoj Optužnici bili su dio udruženog zločinačkog pothvata o kojem se govori u paragrafima 2-17 i 39, počinjeni su tokom tog zločinačkog pothvata, koji je postojao u vrijeme kada je svaki od optuženih vršio radnje ili pravio propuste u svojstvu učesnika. U skladu s članom 7(1), svaki od optuženih snosi kaznenu odgovornost za zločine koji su počinjeni u sklopu udruženoga zločinačkog pothvata u smislu da je svaki od optuženih te zločine počinio kao član ili sudionik takvog pothvata. (Riječju „počinio“ tužitelj u ovom kontekstu ne sugerira da je neki konkretni optuženi ili bilo koji od optuženih nužno i fizički izvršio zločine za koje se tereti. „Počinio“ se u ovom kontekstu odnosi na sudjelovanje optuženog u udruženom zločinačkom pothvatu.

Gore navedeni citati optužnice protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića potpuno jasno i bez uvijanja govore o namjerama i mogućim dosezima pravomoćne osuđujuće presude.

No, prave razmjere ovako široko postavljenog i ekstenzivno tumačenog sudioništva u UZP u ovom času ne možemo sagledati – pravi razmjeri bit će vidljivi u trenutku kad postanu dostupni podaci o broju kaznenih predmeta u kojima se kazneno goni sudionike ratnih sukoba s hrvatske strane, uključujući one iz redova HVO-a ali isto tako i na razne pripadnike oružanih snaga policije, sigurnosnih i obavještajnih službi RH, pa i članova političkih struktura i članova tijela vlasti.hvo1Prema informacijama kojima raspolažemo riječ je o znatnom broju predmeta u kojima Tužiteljstvo BiH optužuje pripadnike oružanoga sukoba s hrvatske strane za ratne zločine, zločine protiv civilnog stanovništva i sl. ukratko sve ono što se može podvesti pod nepoštivanje pravila ratovanja i povrede humanitarnoga prava.

Specifičnost- do sada nepoznata na ovim prostorima – je da se optužnice usmjeravaju po zapovjednoj odgovornosti kao i sa osnova sudjelovanja u UZP.

Upravio u širokoj rasprostranjenosti UZP-a u praksi sudova BiH mogla bi se kriti opasnost za dalju destabilizaciju BiH

Nije tajna da optužnice Tužiteljstva BiH široko i bez ograničenja koriste formulaciju tipa: „U okviru širokog i sistematičnog napada vojnih snaga HVO-a i HV!“

Ovo znači da moguća destabilizacija BiH u smislu stvaranja nejednake pozicije u širokom rasprostranjenosti UZP-a na strani Hrvata i nepostojanjem istog na strani Bošnjaka i nije najveća moguća šteta.

Naime, inzistiranje na sudioništvu pripadnika HV-a u UZP u cijelosti se nastoji osporiti svaka legitimnost boravka pripadnika HV na području BiH.

To bi značilo da se svi pravni argumenti, koji govore da su Alija Izetbegović i dr. Franjo Tuđman prvu suradnju na obrani dogovorili početkom 1992. godine, pa zatim 1994. i konačno 1995. Splitskim sporazumom, padaju u drugi plan.

Naime, “brojnim sudioništvom pripadnika HV-a u ratnim područjima BiH”, nazočnost oružanih snaga RH u BiH dobiva sasvim drugi predznak.bajić, salihović

Pritom se nastoji stvoriti idealizirana i formalistička slika ratnog sukoba 1991.-1995. prema kojoj je Hrvatska, unatoč činjenici da je napad na nju kontinuirano vođen s teritorija BiH, u trenutku kad pripadnici hrvatskih snaga ulaze na njen teritorij postala agresor, a zanemaruje se jasna stvar kako obranu hrvatskog teritorija i nije bilo moguće drugačije poduzeti.

Količina i smjer postupaka koji se u BiH vodi protiv pripadnika HVO-a, a koji su, navodno, djelovali u UZP s pojedincima i pripadnicima državne vlasti RH, ukazuje da bi se iza svega mogla kriti ideja o mogućem ostvarenju ratnih reparacija i naknade štete i to na nivou država  ali i na nivou pojedinaca.

Nije nemoguće zamisliti situaciju u kojoj bi presuda u predmetu koji MKSJ vodi protiv Prlića i dr. postala pravomoćna.

Brojnost predmeta protiv pripadnika HVO-a s osnova zapovjedne odgovornosti i s osnova sudjelovanja u UZP u toj bi situaciji mogla stvoriti neočekivanu posljedicu o kojoj se u javnosti ne govori.

Naime, nakon podizanja optužnice protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, na sudove u RH podnesene su brojne tužbe iseljenih Srba i navodnih žrtava ratnog sukoba koje su tražile naknadu štete koja im je nanesena udruženim zločinačkim pothvatom koji realiziran akcijom Oluja.

Posebno pitanje je suradnja DORH-a i Tužiteljstva BiH koja se odvija na osnovi Protokola potpisnog u Sarajevu 3. lipnja 2013. godine.Bajic-salihovic1[1]

Dostupni izvori govore kako je suradnja temeljem navedenog Protokola iznimno. Ono što izaziva čuđenje je blagonaklonost DORH-a koji unatoč širokoj rasprostranjenosti teze o UZP u kojem sudjeluje i Hrvatska vojska nije do danas odbio ni jedan zahtjev za pravnom pomoći dostavom dokaza.

Stoga mislimo da je za slučaj pravomoćne presude protiv Jadranka Prlića i dr. realno očekivati naglo povećanje zahtjeva za naknadu štete nanesene ratnim operacijama i udruženom zločinačkom pothvatu u BiH.

O razmjerima sada ne možemo govoriti, ali je za očekivati da će broj zahtjeva i novčani iznosi biti nesnošljivo visoki za Republiku Hrvatsku.

 

(Autori teksta su aktivni sudionici pobjedničkog tima u predmetu koji je vođen pred sudom u Haagu)

 

Komentari
Share Button