“Zajednicu hrvatskih domoljuba to je ojadilo. I dobro je da ih je ojadilo. Rijeka je vidjela guzicu velikoga protofašiste Gabrielea D’Annunzija, pa će, akobogda, vidjeti guzicu i ovoj snaši, koja je stigla stotinu i koju godinu za njim. Neobično je kako domoljubi ne vole podsjećanja na fašističke guzice”, napisao je Jergović
Na njegovu objavu brzo je reagirala gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić:
“Miljenko Jergović je nesumnjivo izniman književnik. Njegova proza nosi onu rijetku sentimentalnu crtu koja se napaja vremenima koja su, barem dijelom, obilježila i moje djetinjstvo. Cijenim i jasno prepoznatljivo stilsko nasljeđe oslonjeno na Andrića, Selimovića i bosanski kulturni prostor, a nezaboravan je i njegov tekst o Lucianu Sušnju, riječkom Junaku našeg doba.
No u nas je čest fenomen da netko iznimno uspješan u jednom području zaključi kako time automatski stječe pravo da s visoka presuđuje i poučava na svim ostalima — osobito povijesti, politici i institucionalnim procesima. U tom se okviru poseže i za rječnikom koji se opravdava kao provokacija ili satira, ali u stvarnosti ostaje tek vulgaran, reduktivan i argumentacijski prazan.
Posebno je problematično kada se takav rječnik koristi u obraćanju ženi na javnoj funkciji. Izrazi poput ‘snaša’ i ‘guzica’ nisu hrabri ni subverzivni; oni su patronizirajući, spolno obilježeni i ispod svake razine ozbiljnog javnog govora. Takav diskurs ne razgrađuje autoritet — on ga pokušava poniziti kroz tijelo i rod, što je upravo obrazac nasilja koji se inače s pravom osuđuje.
U tom smislu teško je ne primijetiti unutarnju proturječnost: s jedne strane traži se društvena osjetljivost i zaštita od grubih reakcija, a s druge se bez zadrške poseže za istim mehanizmima simboličkog nasilja — etiketiranjem, omalovažavanjem i svjesnim ponižavanjem. Upravo bi iz te perspektive bilo posve legitimno da se na ovakav govor osvrnu i feminističke strukture, jer on reproducira obrazac u kojem se žena u javnom prostoru svodi na karikaturu, a ne tretira kao politički subjekt.
‘Antifašizam nije privatno vlasništvo’
Lako je iz pozicije autorske ili intelektualne fotelje dijeliti oštre ocjene i moralne presude. Neusporedivo je teže — ali i neusporedivo odgovornije — preuzeti ulogu izabranog predstavnika vlasti i baviti se svakodnevnim problemima građana, funkcioniranjem institucija i stvarnim potrebama zajednice.
Konačno, i početno – Antifašizam nije privatno vlasništvo, niti ideološki monopol pojedinih stranaka. On je povijesna činjenica i civilizacijski temelj, a ne trajni rezervoar retoričkog nadmetanja. Društvo mora ići dalje: ne prema konformizmu jednoumlja, nego prema zrelosti u kojoj se povijesne istine podrazumijevaju, a odgovornost mjeri onime što se čini danas — i kako se pritom govori”, zaključila je Rinčić na Facebooku.
Jergović je odgovorio:
“Riječka gradonačelnica Iva Rinčić odgovara na moju fejsbučnu objavu, to jest na rečenicu koja ovako glasi: ‘Rijeka je vidjela guzicu velikoga protofašiste Gabrielea D’Annunzija, pa će, akobogda, vidjeti guzicu i ovoj snaši, koja je stigla stotinu i koju godinu za njim.’
U svojoj reakciji proziva svoje ideološke neistomišljenike/nice, feministe/nistice da reagiraju, jer da moji uvidi ‘nisu hrabri ni subverzivni; oni su patronizirajući, spolno obilježeni i ispod svake razine ozbiljnog javnog govora. Takav diskurs ne razgrađuje autoritet – on ga pokušava poniziti kroz tijelo i rod, što je upravo obrazac nasilja koji se inače s pravom osuđuje.’
‘Spomenuo sam dvije guzice”
Najprije, kada je riječ o guzici, ona u mojoj rečenici nije jedna, nego su guzice dvije. A njih dvije nisu ‘spolno’ obilježene, nego su ideološki i politički obilježene. Dakle, gospođu gradonačelnicu u ovom slučaju nisu nadležni braniti feministi/ce, nego pobornici D’Annunzijevih političkih praksi. Fašisti, dakle, jer o njihovim je, a ne o ženskim ili muškim guzicama riječ.
Sljedeće: riječ snaša se na Hrvatskom jezičnom portalu i u Rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića definira kao ‘žena sa sela’. Prema ženama sa sela nipošto se ne bih odnosio patronizirajuće. U njoj, međutim, vidim snašu, dakle ‘ženu sa sela’, jer u njezinom životnom iskustvu, tradiciji koju nasljeđuje, te političkim nazorima, nisam prepoznao svijest o tome zašto bi u središtu grada morale postojati – knjižare.
Ako gospođu Rinčić smeta riječ snaša, ja tu riječ mogu zamijeniti sličnom riječju u muškom rodu. Mogu reći da je ona seljak ili seljanin, koja je u grad došla po D’Annunzijevom tragu”, poručio je književnik.
“I na kraju: ispod objave gospođe gradonačelnice Ive Rinčić, koju možemo spolno neobilježeno i nimalo patronizirajuće nazvati prvim riječkim seljaninom, ređaju se uvrede na moj račun, te poneka prijetnja, što ih ispisuju pobornici političkih praksi Ive Rinčić.
Ta gospoda i gospođe vjerojatno najpreciznije potvrđuju sve što sam imao reći i o slavnom prethodniku riječke gradonačelnice, i o njenim političkim praksama. Kakve su to prakse, i zašto su one sestrinske praksama koje se rađaju s D’Annunzijem, a nastavljaju se s Antom Pavelićem, razumjet ćete ako pročitate što piše na slici uz ovu objavu.
Simpatizeri gospođe gradonačelnice potvrđuju i ono što sam napisao o filmu Igora Bezinovića, nagrađenom u Berlinu, a snimljenom u Rijeci, u vrijeme prethodne vlasti, koja možda ništa nije valjala, ali je pomogla da se snimi ovakav film i znala je čemu služe knjižare u središtu grada”, zaključio je Jergović.
M.M. /Foto: pxll/promo
