Dr. Tonči Tadić poručio je da se u cijeloj raspravi o gospićkom otpadu izgubila osnovna stvar: fokus. Dok se javnost bavi suzama, kapama, političkim porukama i brojkama s prosvjeda, stvarni problem – zbrinjavanje opasnog otpada zakopanog u Gospiću – ostaje po strani.
Tadić tvrdi da će se za mjesec dana malo tko sjećati zahtjeva ljudi iz Like, ali će se svi sjećati marginalnih tema koje su preplavile medije.
“Nisam se pretjerano bavio jučerašnjim prosvjednim skupom u Zagrebu. Jedino očajnički nastojim objasniti ljudima da je problem kojem je posvećen ovaj prosvjedni skup – opasni otpad u Gospiću, točnije njegovo zbrinjavanje.
Sve drugo je marginalno: je li Rade pustio suzu, što je rekla Seve, je li Bulj došao sa beretkom 4. gardijske ili sinjskom kapom, je li Benčić pozvala na rušenje vlade, gdje je u tom trenutku bio Plenki, odnosno gdje je bio Zoki, ili tko je još ‘stao na pravu stranu povijesti’ i sudjelovao na skupu jučer. Pa čak ni to je li na skupu bilo 55.000, 45.000 ili 35.000 ljudi.
Odgovorno tvrdim: Za mjesec dana nitko od prisutnih na skupu se neće sjećati koje su zahtjeve iznijeli ljudi iz Gospića, pa čak ni to tko su bili ti ljudi. Ali će se svi sjećati gomile marginalnih tema – gore navedenih – jer takvi su naši mediji,” piše Tadić navodeći da postoji rješenje za otpad u Gospiću.
Riječ je postrojenje za termičko plazma rasplinjavanje kakvo je na Hokkaidu u Japanu izgradio američki Westinghouse.
Riječ je o postrojenju koje radi na ekstremnim temperaturama, bez kisika, otpad pretvara u sintetski plin, dok sve anorganske tvari završavaju kao kemijski inertna, staklasta troska. Bez pepela, bez dioksina, bez opasnih ostataka.
Takvo postrojenje košta oko 94 milijuna eura, što je približno 0,17 milijuna dolara po toni dnevnog kapaciteta, a prema Tadiću gospićki otpad bi rasplinulo za 110 dana. Nakon toga bi moglo obraditi sve ostale opasne deponije u Hrvatskoj, uključujući i one u Zagrebu.
Referentno postrojenje u Utashinaiu na Hokkaidu, pušteno u rad 2002., projektirano je za 170 tona dnevno, a kasnije nadograđeno na 300 tona. Proizvodi do 7,9 MW električne energije, od čega oko 4,3 MW šalje u mrežu, a troska se koristi kao građevinski agregat.
Tadić ističe da je plazma rasplinjavanje skuplje od klasičnog spaljivanja, ali ekološki daleko superiornije. Tradicionalno spaljivanje ostavlja toksični pepeo, stvara dioksine i furane te zahtijeva masivne sustave filtracije.
Plazma rasplinjavanje radi u atmosferi bez kisika, potiskuje nastanak dioksina, ne proizvodi opasni pepeo i može obraditi gotovo svaku vrstu otpada – od medicinskog i industrijskog do automobilskih ostataka i kemijskog otpada.
Po njemu, rasprava o prosvjedu je sporedna. Ključno je pitanje: hoće li država uopće razmotriti tehnologiju koja može riješiti gospićki otpad u tri i pol mjeseca i potom sanirati sve ostale opasne lokacije u Hrvatskoj?
Tadić tvrdi da rješenje postoji, da je provjereno i da je dostupno, samo ga treba primijeniti.
M. Marković/Foto: Facabook TT
