Emmanuel Macron novi je predsjednik Francuske. Kandidat centra, zagovornik EU-a i tolerancije kao najmlađi predsjednik Francuske vodit će tu zemlju idućih pet godina.
Službene izlazne ankete pokazuju kako je dobio oko 65 posto glasova. Zanimljiv je i podatak da čak 25,3 posto Francuza u drugom krugu nije glasovalo – što je povijesni rekord. Međutim, Marine Le Pen s osvojenih oko 35 posto glasova tako potvrdila da je u posljednjih 15 godina u Francuskoj udvostručena potpora radikalnoj desnici.
Pokazalo se da Marine Le Pen nije uspjela privući birače anti-EU i islamofobnom politikom. No, ne treba nikako smetnuti s uma da je osvojila oko 35 posto glasova i tako potvrdila da je od 2002. godine do danas u Francuskoj udvostručena podrška radikalnoj desnici: tada je njezin otac u drugom krugu osvojio svega 17 posto.
“Borit ću se protiv podjela koje nas potkopavaju”, rekao je Macron iz svojeg izbornog stožera, kazavši da je čuo “ljutnju, zebnju i sumnje” Francuza. Naglasio je da će raditi na “ponovnoj izgradnji veza između Europe i ljudi koji ju čine, između Europe i njezinih građana”.
Za Francusku se “otvara nova stranica, stranica ponovo pronađene nade i povjerenja”, rekao je Macron. “Hajdemo voljeti Francusku”, poručio je.
Nakon govora iz svog izbornog stožera, Macron bi sa svojim suradnicima trebao proslaviti pobjedu ispred muzeja Louvre. Na velikom platou ispred muzeja okupilo se više tisuća osoba kako bi pozdravili pobjedu svog kandidata. Pristaše Le Pen, njih oko tisuću, okupilo se u jednom restoranu u šumi Vincennes, nedaleko Pariza. Desetak medija nije dobilo dopuštenje da uđe na njezinu izbornu večer.
Nakon rezultata referenduma o Brexitu u Ujedinjenom Kraljevstvu, te nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, Francuska je prva veća i utjecajnija država na svjetskoj sceni koja je pokazala da se trend populizma i zatvaranja granica neće nastaviti te da pada na idejnom izvorištu europske socijalne države.
U Parizu, urbana mladež i srednja klasa većinom su podržavali centrista Macrona, ili barem namjeravali glasati protiv ekstremne Le Pen. Svi glasači u pariškom 14. arondismanu koji su htjeli razgovarati s nama nakon izlaska s izbornog mjesta, rekli su nam kako su glasali za Macrona.
Iako su se svi kandidati javnosti predstavljali kao gaullisti, Zaklada Charles de Gaulle u javnom se priopćenju ogradila od ideje zatvorene Francuske kakvu propagira Nacionalna fronta. Stranka Marine Le Pen je, pak, optužila Zakladu za uplitanje u politiku i “potpuno nerazumijevanje De Gaulleovih stavova i politike”.
Iako je kandidat republikanaca, bivši premijer François Fillon, bio prvi izbor poslovne zajednice, koja smatra kako je učinio najviše za smanjenje javne potrošnje i deficita, poslovnjaci su u drugom krugu izbora čvrsto stali uz Macrona, koji je ponudio izvediv ekonomski program, dok su platformu Le Pen doživjeli kao “listu neostvarivih želja”.
Neki vlasnici manjih tvrtki i obrta ipak su stali uz Le Pen. Iako su svjesni da je njezin ekonomski program vraćanja nacionalne valute i zatvaranja granica ekonomski pogrešan, privlači ih njena populistička poruka o uvođenju reda i brizi za malog čovjeka.
Što smo dalje od velikih gradova, Le Pen je sve popularnija. Stanovnici malih ruralnih zajednica s manje od 1000 ljudi, kakvih je u Francuskoj više od 20.000, većinom su podržavali Le Pen, iako njih ne dodiruje niti jedan od problema koji su se najviše spominjali u kampanji – imigracija i terorizam. Brojni francuski poljoprivrednici pod pritiskom su trgovačkih lanaca, koji nude sve niže i niže otkupne cijene, a farmeri za to krive uvoz hrane. Tisuće malih obiteljskih gospodarstava propalo je jer su farme manje od 200 hektara prestale biti isplative. Problem je toliko izražen da u Francuskoj u prosjeku svaki drugi dan jedan poljoprivrednik počini samoubojstvo.
Jedan od predstavnika poljoprivrednika na nacionalnoj razini rekao nam je kako brojni stanovnici koji ovise o poljoprivredi jednostavno više ne vide izlaz iz sadašnje situacije. “Ljudi žele uništiti sadašnji sustav i ne pitaju se što dolazi nakon njega”, rekao nam je čelnik sindikata.
Tko je Emmanuel Macron?
Emmanuel Marcon, 39-godišnji bivši bankar iz Amiensa, pobjedom na predsjedničkim izborima u nedjelju postao je najmlađi šef francuske države od Napoleona (Napoleon se 1804. proglasio carem u 35. godini života). Macron je socijalni liberal, protržišno i proeuropski orijentiran i nudi viziju osnažene, kompetitivne francuske ekonomije, otvorene svijetu.
Za sebe kaže da nije ni lijevo niti desno, a dužnost u Elizejskoj palači osvojio je usprotivivši se političkoj eliti iako je i sam iz nje potekao. Kada je 2012. odlučio svoje vještine investicijskog bankara upotrijebiti u političkoj areni i postati savjetnik predsjedniku Francoisu Hollandeu, činilo se da je Macronu suđen vrtoglavi uspon u redove tradicionalnog establišmenta.
Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža (2014.-2016.) napušta Socijalističku stranku, osniva svoj pokret En Marche! (Naprijed!) i kao politički autsajder, neovisni kandidat centra kreće u predsjedničku utrku, odašiljajući pritom snažne poruke protiv elite kojoj je pripadao.
Macron dosad nije bio izabran niti na jednu političku dužnost i na početku kampanje protivnici su ga ismijavali. “Siguran sam da francuski narod neće svoju sudbinu staviti u ruke čovjeka bez iskustva, koji dosad nije pokazao ništa”, govorio je tada Francois Fillon. Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih uvaženih protivnika.
Osjećajući nezadovoljstvo ‘statusom quo u zemlji’, najavio je da će protresti establišment, iako je i sam pohađao prestižne francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i bio Hollandeov ministar gospodarstva. “Francuska je blokirana zbog tendencije njezine elite da služi samoj sebi”, rekao je pristašama na skupu u Pauu. “A ja to znam jer sam bio njezin dio”.
Vrhunski obrazovan, oženio učiteljicu iz srednje škole
Macron je diplomirao na elitnom pariškom institutu političkih znanosti, a zatim magistrirao filozofiju. Školovanje je nastavio na Ecole Nationale d’Administration (ENA, Nacionalna škola za administraciju) na kojoj se obučavaju vodeći francuski birokrati. U ministarstvu gospodarstva je četiri godine radio kao inspektor (2004.-2008.), a potom iduće četiri proveo u Rothschildovoj banci.
Još kao ministar počeo je kritizirati ‘svete krave’ francuskog socijalnog modela, poput 35-satnog radnog tjedna, doživotnog zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od otkaza. Takve su ga poruke tijekom kampanje pretvorile u najpopularnijeg francuskog političara, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija.
Tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom. Kada je u kolovozu prošle godine osnovao vlastiti pokret mnogi su ga analitičari smatrali zvijezdom kratkog sjaja. Macronu je, međutim, u kampanji išlo na ruku to što su socijalisti u rasulu te što je istodobno konzervativna uzdanica Francois Fillon trpjela žestoke kritike zbog upletenosti u financijski skandal.
Tu je poziciju potom učvrstio gradeći široku potporu u biračkom tijelu i slijeva i zdesna. Širio je optimizam ondje gdje je kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen širila strah. On je gorljivi proeuropejac i misli da Francuska treba pridobiti Njemačku u stvaranju socijalno osjetljivije Europske unije. Obećava ulaganje u naobrazbu mladih i nezaposlenih te tranziciju na čistu energiju.
Macron je u braku s Brigitte Trogneux koja mu je bila učiteljica u srednjoj školi i poznaje je od svoje šesnaeste godine. Vezu su počeli kad je on postao punoljetan. S obzirom na dobnu razliku od 25 godina, njihov je brak bio privlačna tema za medije.
