Susjedi već uvelike treniraju strpljenje Bruxellesa. Crna Gora šalje poruke o „napretku“ i „dobroj vjeri“, a od hrvatske se Vlade, čini se, očekuje da potpiše europsku propusnicu kao da se radi o administrativnom formularu, a ne o ozbiljnom političkom činu. No, svaka ozbiljna država zna da se EU vrata ne otvaraju dok se predsoblje ne raščisti.
A Crna Gora još uvijek stoji na hrvatskom pragu sa stvarima koje nisu njezine. Kreatori naše vanjske politike, premijer Plenković i ministar Grlić Radman, s Podgoricom žele odnos – čistih računa. Nema bjanko čeka, nema povjerenja na neviđeno.
Brod „Jadran“ nije nikakav romantični ostatak zajedničke pomorske baštine, nego hrvatska državna imovina koja se tijekom ratnog meteža našla u pogrešnoj luci i tamo ostala već više od tri desetljeća. To što Crna Gora taj brod pokazuje kao eksponat vlastite pomorske tradicije ne mijenja činjenicu da nije njezin. U civiliziranom svijetu imovina se vraća, a ne pretvara u suvenir industriju, pogotovo ne onda kada se istovremeno govori o „europskim vrijednostima“.
A upravo su te vrijednosti na ispitu i u slučaju Morinja. Hrvatska još uvijek čeka dosljedno i potpuno suočavanje s odgovornošću za logor u kojem su hrvatski građani bili zatvarani i zlostavljani. Ratna odšteta, priznanje odgovornosti, ime bazena u Kotoru, oteta imovina bokeljskih Hrvata,… – čekaju jasnu institucionalnu gestu službene Podgorice. To nije hir, nego minimum onoga što sama Europska unija propovijeda.
Premijer Plenković na izložbi o brodu Jadran /foto: hrt
Paradoks je što Bruxelles o tim pitanjima uglavnom šuti, pa je na Hrvatskoj da djeluje u skladu s vlastitim interesima, a ne tuđim očekivanjima. Valja riješiti konačno i granicu na moru. Valja konačno vratiti hrvatskog vojnika na Prevlaku taj jedini preostali komad hrvatskog teritorija invalidnog suvereniteta.
U tom smislu, nije pitanje treba li Crnoj Gori pomoći na njezinu europskom putu. Treba, naravno. Ali pomoć nije isto što i popustljivost, a još manje amnezija. Jednom kad Crna Gora postane članica, sva ta pitanja prestat će biti europska i ponovno će postati isključivo hrvatska, ali bez ikakvih mehanizama pritiska. Zato se računi rješavaju sada, prije ceremonije i fotografiranja, a ne poslije.
Hrvatska ne bi trebala biti tvrda iz hira, nego zato što je to jedini način da zaštiti vlastite državne i političke interese, kao i interese ostatke ostataka Hrvata u Boki.
Ako Crna Gora doista želi u EU, onda mora pokazati da razumije jednostavno pravilo: u Uniju se ne ulazi s neriješenim dugovima prema susjedima. Europe neće nestati ako Podgorica pričeka još malo, ali bi Hrvatskoj moglo nestati jedine prilike da se dugovi napokon izmire.
M. Marković/Foto:gov.me
